Tribus Alysseae obuhvaća jednu od značajnijih skupina biljaka hrvatske flore u kojoj se nalaze rodovi Alyssoides, Alyssum, Aurinia, Berteroa, Clypeola, Degenia i Fibigia s određenim brojem endema različitog taksonomskog stupnja. Unutar rodova Alyssum i Aurinia bilo je dosta neriješenih problema povezanih s velikim polimorfizmom morfoloških svojstava zbog kojih su postojala raznovrsna gledišta o statusu, broju i rasprostranjenju nekih svojti. Zbog toga je izvršena revizija i obrada opsežnog biljnog materijala pomoću biosistematskih i kemotaksonomskih metoda. Utvrđene su jasne razlike između pojedinih svojti kod rodova Alyssum i Aurinia. U radu su opisane dvije nove varijacije: Alyssum desertorum Stapf var. socolacicum Plazibat, var. nov. i A. serpyllifolium Desf. var. metajnae Plazibat, var. nov. Predložene su slijedeće preinake: Aurinia leucadea (Guss.) K. Koch subsp. media (Host) Plazibat, stat. et comb. nov., A. leucadea subsp. scopulorum (Ginzb.) Plazibat, comb. nov., A. petraea (Ard.) Schur subsp. corymbosa (Griseb.) Plazibat, stat. et comb. nov. i A. petraea subsp. microcarpa (Vis.) Plazibat, comb. nov. Revizija pokazuje da u Hrvatskoj rastu 23 svojte tribusa Alysseae: Alyssoides utriculata, Alyssum alyssoides, A. montanum subsp. gmelinii, A. montanum subsp. molliusculum, A. montanum subsp. montanum, A. montanum subsp. pagense, A. murale, A. repens subsp. transsilvanicum, A. serpyllifolium var. metajnae, A. simplex, A. strigosum, Aurinia leucadea subsp. leucadea, A. leucadea subsp. media, A. leucadea subsp. scopulorum, A. petraea subsp. microcarpa, A. saxatilis subsp. orientalis, A. saxatilis subsp. saxatilis, A. sinuata, Berteroa incana, B. mutabilis, Clypeola jonthlaspi subsp. jonthlaspi, Degenia velebitica i Fibigia triquetra.

Vrsta ramenonošca Terebratulina tenuistriata (Leymerie) determinirana je iz srednjeeocenskog (Barton) numulitskog vapnenca formacije Mokattam u području El Basatin, Gebel Mokattam, Kairo, Egipat. Ramenonožac je povezan s Nummulites farisi Hussein, Boukhary & Kamal, N. praestriatus Boukhary & Kamal i N. bullatus Azzaroli. Radi se o prvom nalazu ramenonožaca iz eocena Egipta i sjeverne Afrike. Vrsta T. tenuistriata je uobičajena i široko rasprostranjena u eocenskim naslagama Europe, i ovaj nalaz predstavlja širenje njenog areala na jug, do južnog šelfa Tetisa.

U radu se objavljuju podaci o florističkim i vegetacijskim značajkama vrste Suaeda vera u biljnom pokrovu Hrvatske. Na tom području S. vera je poznata iz širega područja Dubrovnika, te otoka Vele i Male Palagruže, Biševa, Brusnika, Kamika kraj Sveca i Vrgade. Fitocenološko-sintaksonomski je proučavana na otocima V. Palagruži i Vrgadi, gdje izgrađuje as. Suaedetum verae, koja je floristički prikazana na temelju 10 fitocenoloških snimki (Tab. 1).

U radu se daje popis 137 svojti lišajeva zabilježenih za otok Krk, uključujući 18 vrsta zabilježenih po prvi puta. Popis je izrađen prema navodima iz literaturnih izvora i terenskih istraživanja provedenih 2001. i 2002. godine. Za svaku svojtu daju se podaci o nalazištu i podlozi. Učinjena je i usporedba sastava svojti između otoka Krka i otoka Raba.

U ovome radu potvrđena je dosad dvojbena nazočnost vrste Carex randalpina u Hrvatskoj. Vrsta je pronađena 2006., 2007. i 2008. godine, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na četiri lokaliteta u dolini rijeke Krapine (Bedekovčina, Kupljenovo, Luka, Pojatno – Novi Dvori). Vrsta raste u gustim sastojinama koje su u ovome radu opisane kao asocijacija Filipendulo ulmariae-Caricetum randalpinae ass. nov. hoc loco. Asocijacija pripada močvarnoj vegetaciji razreda Phragmito-Magnocaricetea. Razvija se u plitkim udubljenjima terena, na vlažnim staništima. Asocijacija je u ovome radu po prvi puta zabilježena za Hrvatsku.

Na temelju ranije objavljenih podataka i rezultata našeg terenskog istraživanja u radu se analizira sastav vaskularne flore Nacionalnog Parka »Krka« nakon promjene granica 1997. godine. Uz 755 svojti koje su prethodno bile zabilježene za područje Parka u današnjim granicama, pronađene su još 233 svojte, pa ukupna vaskularna flora sada broji 988 svojti. Istraživanja se nastavljaju.

Za floru otoka Vrgade te tri otočića (Artina, Obrovanj i Rakita) i dvije hridi na osnovi vlastitih istraživanja (2003.–2004.) i literaturnih podataka utvrđeno je 475 taksona vaskularnih biljaka (441 vrsta i 34 podvrste) u okviru 300 rodova i 73 porodice. U kulturi je zabilježeno 108 taksona koji nisu uključeni u analize. Izvršena je taksonomska analiza te analiza životnih oblika i flornih elemenata.

Flora južnodalmatinskog otoka Mljeta relativno je dobro istražena, sa zabilježenom 751 vaskularnom biljnom svojtom do ovog istraživanja. Tijekom florističkih istraživanja na otoku u lipnju, kolovozu i listopadu 2008. godine utvrđeno je 77 novih biljnih svojti. Dakle, ukupna flora otoka Mljeta sada broji 828 svojti vaskularnih biljaka. Od novozabilježenih svojti 10 je kultivirano dok se šest vrsta smatra invazivnima. Tri svojte su strogo zaštićene, a 12 je zaštićeno zakonom. Tri svojte su gotovo ugrožene (NT), dvije se smatraju najmanje zabrinjavajućim (LC), dok su dvije nedostatno poznate (DD).

Prisutnost slabo poznatih hibrida Prunella x dissecta i Prunella x intermedia potvrđena je za floru Hrvatske. Podaci o rasprostranjenosti sakupljeni su iz literature, revidiranog herbarskog materijala i terenskih opažanja. Navedena su dijagnostička svojstva svih hibrida kao i determinacijski ključ.

In the present study six adult souslik duodenums were fixed in the formaldehyde solution. The trimmed parts were blocked in the paraffin and sectioned in 5 micrometers thick parts. The sections were stained with the methods of Haemotoxylin-Eosin and PAS in the Souslik duodenum, the main mucosal constituents villi intestinales, crypts and goblet cells were prominent. The average heights of the villi intestinales in the duodenum formed 76% of the whole transversal diameter of the first part (I), 82% of the middle part (II) and 65% of the last part (III) near the jejunum. The average height of the villi intestinales in the middle part (II) was 40% and 60% higher than the average heights of the part I and III. The goblet cells were stained by the PAS reaction excessively but Brush border and the duodenal glands were slightly stained by the PAS reaction.