Novo ime, Lathrobium joncooteri, predlaže se za vrstu Lathrobium cooteri Stevanović, Hlaváč & Pavićević, 2008, primarni homonim vrste L. cooteri Watanabe 1999.

Jezero Čingi-Lingi je šljunčara nastala prije 25 godina. Tijekom istraživanja u 2004. godini u jezeru je utvrđeno osam vrsta planktonskih račića. Tri vrste spadaju u skupinu veslonožaca, a preostalih pet u skupinu rašljoticalaca. Jezero Čingi-Lingi je prvi i za sada jedini lokalitet na kojem su vršena istraživanja zooplanktona u Podravini.

Sjeverni pjegavac Lasiommata petropolitana (Fabricius, 1787), leptir iz porodice šarenaca, potporodice okaša, pronađen je u bukovoj šumi pored planinskog puta s Platka na Snježnik u lipnju 2003. godine. U radu raspravljamo o dvojbenosti publiciranih nalaza ove vrste u Hrvatskoj i uvrštavamo ga na Popis danjih leptira Hrvatske kao 192. vrstu zabilježenu u hrvatskoj fauni.

Revidiran je herbarski materijal Epilobium (s. lat.) iz dva velika hrvatska herbara ZA i ZAHO. Rezultati revizije više od 400 herbarskih listova su potvrdili prisutnost 13 vrsta već poznatih za Hrvatsku i samo ponešto promijenili njihovu rasprostranjenost. Dvije vrste prethodno zabilježene za Hrvatsku te prisutne nekim herbarskim listovima, pokazale su se krivo determinirane, pa tako zasad nema utemeljene potvrde za prisutnost E. alsinifolium i E. alpestre na teritoriju Hrvatske. Rad donosi sveukupne rezultate revizije, koji pokazuju relativno dobru razinu ispravno determiniranog materijala u obrađivanim herbarima (s nekim mnogo manje pouzdano determiniranim svojtama) i alarmantno slabu sakupljačku aktivnost zadnjih desetljeća.

Prirodoslovne zbirke imaju svoju znanstvenu, kulturnu i financijsku vrijednost. Što može biti izmjerljiva znanstvena vrijednost bioloških zbirki? Dugotrajnost primjeraka u zbirci i njihova dobra očuvanost više su preduvjeti nego li mjerilo njene vrijednosti. Ukupan broj primjeraka i ukupan broj vrsta u biološkim zbirkama ne govore nam ništa o vrijednosti pojedinih primjeraka i teško su usporedivi između zbirki različitih svojti. Osnovna svrha bioloških zbiraka je da budu izvor podataka za biološka istraživanja. Iz toga slijedi da je broj i kvaliteta znanstvenih publikacija temeljena na primjercima iz određene zbirke dobro mjerilo poznate vrijednosti zbirke, a u većini slučajeva i dobra indikacija njene ukupne vrijednosti.

U sklopu istraživanja flore Medvednice proučavana je rasprostranjenost vrsta iz porodice trava (Poaceae). Analizom rezultata dosadašnjih florističkih istraživanja ustanovljeno je 100 svojti trava iz 47 rodova. Vrsta Brachypodium sylvaticum je najrasprostranjenija, a 21 vrsta nađena je u samo jednom MTB 1/64 polju. Podaci o prisutnosti za 31 svojtu nisu potvrđeni našim terenskim istraživanjem. Trave Parka prirode Medvednica pripadaju u 10 flornih elemenata. Od ukupnog broja trava njih 35 se može označiti kao ruderalne, kultivirane ili korovne. Prema Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske 14 vrsta ima neki od stupnjeva ugroženosti.

Rad prikazuje malu zbirku tulara koje je sabrao Franjo Košćec, a koja je pohranjena u Gradskom muzeju Varaždin. Primjerci su sakupljeni u okolici tog grada, većinom u razdoblju 1927–1934. Dva primjerka pripadaju izuzetnoj vrsti Platyphylax frauenfeldi, a potječu iz 1940. godine.

U ovom radu istražujemo distribuciju vodozemaca i gmazova novoosnovanog Parka prirode »Lastovsko otočje«, Hrvatska. Tijekom višestrukih terenskih posjeta u periodu od 1996. do 2008. godine zabilježili smo pet vrsta guštera (Podarcis sicula, P. melisellensis, Dalmatolacerta oxycephala, Hemidactylus turcicus i Pseudopus apodus), jednu vrstu zmije (Dolichophis caspius), jednu vrstu morske kornjače (Caretta caretta) i jednu vrstu žabe (Bufo viridis). Potvrdili smo prisutnost određenih vrsta na pojedinim otocima Lastovskog otočja, te dodali nalaze na mnogim drugim otocima i otočićima. Logističkom regresijskom analizom smo pokazali da varijable koje predviđaju prisutnost / odsutnost s različitih otoka variraju između vrsta. Unutar vrste, populacije s različitih otoka zapaženo variraju u veličini i obliku tijela, broju i izgledu pločica, leđnoj i trbušnoj obojenosti, ponašanju i gustoći. Ova opažanja povećavaju vrijednost istraživanog područja kao »prirodnog laboratorija« za buduća istraživanja ekologije i evolucije otočkih populacija. Iako se čini je većina vrsta u dobrom stanju, navodimo listu mogućih opasnih i zabrinjavajućih čimbenika.

U radu su iznesena nova nalazišta kopnenih puževa Pupilla triplicata (S. Studer, 1820), Medora dalmatina aquila (L. Pfeiffer, 1846), Paralaoma servilis (Shuttleworth, 1852), Daudebardia rufa rufa (Draparnaud, 1805), Caracollina lenticula (Michaud, 1831) i Xerotricha conspurcata (Draparnaud, 1831) koji su rijetko bilježeni za hrvatsku faunu. Nova nalazišta nalaze se na otocima Visu, Biševu, Brusniku, Svecu, Palagruži i Maloj Palagruži koji su sastavni dio srednje i južne Dalmacije (Hrvatska).