Poznata geografska rasprostranjenost obalčara Protonemura julia Nicolai, 1983 (Nemouridae, Amphinemurinae) značajno je proširena novim nalazima u Hrvatskoj. Ova endemska vrsta talijanskih Julijskih Alpa pronađena je u ljeto 2006. u Gorskom kotaru (sjeverozapadna Hrvatska), na izvorišnom području rijeke Čabranke. Njena prisutnost potvrđena je terenskim istraživanjem vodenih kukaca istog područja i u jesen iste godine, kada je dodatno prona|ena i na izvorišnom području Gerovčice. Novi nalazi, opisani u ovom radu, predstavljaju najjužnije poznate nalaze ove vrste obalčara te potvrđuju naše pretpostavke da neki izvori u Gorskom kotaru predstavljaju mikrorefugije za neke stenotermne vrste hladnih voda.

Istraživanje bentičkih beskralježnjaka rijeke Cetine i izvorišnog dijela toka rijeke Rude provedeno je u razdoblju od kolovoza 2004. do kolovoza 2005. godine. Cilj istraživanja bio je utvrditi sastav i strukturu bentičkih beskralježnjaka duž toka rijeke Cetine i izvorišnog dijela rijeke Rude. U razdoblju od 13 mjeseci u 366 uzoraka ukupno je prikupljeno 310225 jedinki bentičkih beskralježnjaka. Najbrojnije su bile skupine Amphipoda i Gastropoda, i to u gornjem i srednjem dijelu toka, dok je u donjem dijelu toka najbrojnija skupina bila Gastropoda. Udio predstavnika čistih voda iz skupina Plecoptera, Ephemeroptera i Trichoptera smanjivao se od izvora prema ušću. Najveća gustoća bentičkih beskralježnjaka bila je na gornjem dijelu toka, na postaji Preočki most u lipnju 2005. godine (22728 jedinki/m2), a najmanja na postaji na donjem dijelu toka, Radmanovim mlinicama, u studenom 2004. godine (90 jedinki/m2). Na postajama Trilj I i Trilj II najzastupljenije su bile skupine Oligochaeta i Chironomidae koje su karakteristične za organski opterećenije vodotoke. Uzrok tome je vjerojatno neriješena odvodnja otpadnih i komunalnih voda grada Trilja i okolnih područja. Sastav zajednica makrozoobentosa na postajama duž cijelog toka rijeke Cetine ne odražava situaciju koju bismo očekivali u prirodnim uvjetima, zbog regulacije samog toka i izgradnje hidroelektrana i akumulacija.

U radu je navedena rasprostranjenost i tip staništa pauka Araneus alsine (Walckenaer, 1802) (syn.: Epeira alsine Walckenaer, 1805; E. lutea C. L. Koch, 1837) u Hrvatskoj, koji su izrađeni na temelju literaturnih podataka, podataka iz muzejske zbirke i terenskih opažanja. Pauk A. alsine je ulovljen na najraznolikijem i najstarijem cretu u Hrvatskoj, u botaničkom rezervatu Đon močvar, Blatuša. U radu se raspravlja o biologiji, ekologiji i statusu ugroženosti vrste A. alsine.

U ovom je radu navedeno 5 vrsta špiljskih pauka iz roda Troglohyphantes novih za faunu Hrvatske. To su T. troglodytes (Kulczyñski, 1914), T. pugnax Deeleman-Reinhold, 1978, T. salax (Kulczyñski, 1914), T. sketi Deeleman-Reinhold, 1978 i T. subalpinus Thaler, 1967. Svih 5 vrsta su bile poznate za faune susjednih zemalja te su ovim radom prošireni njihovi areali. Daje se karta Hrvatske s označenim lokalitetima za svih 5 vrsta te je za svaku dan ekološki status. S ovih 5 vrsta rod Troglohyphantes je trenutno u fauni Hrvatske zastupljen s 22 svojte.

Rod špiljskih kornjaša podzemljara Blattochaeta uglavnom živi u višim predjelima Crne Gore te na hercegovačkoj strani planine Orjen. Do sada je bilo poznato 5 vrsta i 3 podvrste toga roda. U ovom radu opisana je nova podvrsta iz Glogove jame na Sniježnici u Hrvatskoj. Nova podvrsta je najmanja podvrsta vrste Blattochaeta marianii, koja živi na širem području Orjenskog platoa na tromeđi Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

U radu je opisan novi rod podzemnog trčka trehina iz plemena anillina Neolovricia i nova vrsta N. ozimeci iz Biokova (središnja Dalmacija, Hrvatska). Novi rod se razlikuje od srodnih rodova iz plemena Bembidiini, Lovricia Pretner, 1979 i Winklerites Jeannel, 1937. Ženski spolni aparat i neke morfološke značajke su ilustrirane. Također se daju novi podaci o rasprostranjenosti vrste Lovricia aenigmatica Lakota, Mlejnek & Jalžić, 2002.

Žumberačka Reka je rijeka koji se nalazi u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Tijekom istraživanja koje je provedeno u rujnu 2009. godine, kojem je za cilj bilo utvrđivanje sastava i strukture bentičkih beskralježnjaka, u rijeci je utvrđena vrsta tulara Rhyacophila laevis Pictet, 1834 i ovo je za sada prvi i jedini lokalitet na kojem je pronađena ta vrsta.

Rad donosi popis 44 vrste iz 11 porodica leptira zabilježenih na otoku Mljetu u srpnju i kolovozu 2006. godine. Istraživanje se uglavnom obavljalo na području NP Mljet na zapadnom dijelu otoka. Vrste Isturgia arenacearia (Den. & Schiff.) i Nola chlamitulalis (Hübn.) dosad su zabilježene za Hrvatsku tek nekoliko puta.

U okviru zajedničkog hrvatsko-mađarskog projekta tijekom terenskih istraživanja na malom sjevernodalmatinskom otoku Olibu, na nekoliko lokaliteta uočen je i fotografiran stepski guž Dolichophis caspius (Gmelin, 1789). Iako to nije prvi otočni nalaz ove vrste u Hrvatskoj (pronađen je i na otocima Lastovu, Kopištu i Mrčari) iznenađujući je stoga što je jako udaljen od drugih dosad poznatih nalazišta.

Prugasti dupin (Stenella coeruleoalba) ne predstavlja uobičajenu vrstu za hrvatski dio sjevernog Jadrana. Obično nastanjuje duboka i otvorena mora iza kontinentalnog šelfa. Unatoč tome, analiza podataka sakupljenih tijekom proteklih 5 godina ukazuje na neuobičajenu privrženost jedinke prugastog dupina relativno plitkom području Vinodolskog kanala u hrvatskom dijelu sjevernog Jadrana. Sveukupni podaci o njegovom pojavljivanju predstavljeni su u ovom radu, pridonoseći time dosadašnjim ograničenim saznanjima o prisutnosti prugastih dupina, i to ne samo na ovom području.