Tijekom ljeta 2003. godine na 25 postaja u hrvatskom dijelu Baranje uzorkovana je fauna kopnenih Isopoda metodom lovnih posuda. Uzorkovano je 2808 jednakonožaca uporabom 125 lovnih posuda. Uzorkovane jedinke svrstane su u 11 vrsta: Haplophthalmus danicus, Hyloniscus riparius, Platyarthrus hoffmannseggii, Cylisticus convexus, Porcellium collicola, Protracheoniscus politus, Trachelipus ratzeburgii, Trachelipus nodulosus, Trachelipus rathkii, Armadillidium vulgare i Armadillidium zenckeri. S obzirom na učestalost i lokalno rasprostranjenje za područje Baranje su najkarakterističnije vrste: A. vulgare, T. rathkii, P. collicola i H. riparius. Kvalitativni sastav faune jednakonožaca hrvatskog djela Baranje vrlo je sličan, te se poklapa s većinom vrsta faune jednakonožaca nizinskog područja Drave u Mađarskoj.
Hauptmannia pseudolongicollis, H. stanislavae, H. silesiacus, Grandjeanella multisetosa, Leptus josifovi, Erythraeus (Zaracarus) budapestensis, Charletonia bucephalia, C. dalegori, C. krendowskyi, Phanolophus oedipodarum, Balaustium nikae, Eutrombidium trigonum i E. robauxi nove su vrste za faunu Hrvatske. Opisuju se vrste Erythraeus (Zaracarus) sibuljinicus n. sp. koja pripada vrstama s bazifemoralnom setalnom formulom 3-3-3, Charletonia zorani n. sp. koja pripada vrstama s četiri sete me|u koksama II i III, te Trombidium botovicus n. sp. koja pripada vrstama s uskim i golim hipostomalama. U radu se daju dodatne mjere za L. josifovi, E. (Z.) budapestensis, C. dalegori i P. oedipodarum.
U radu se opisuje nova špiljska vrsta Machaerites udrzali sp. nov. iz skupine Bythinini iz Hrvatske (Plitvice, Rodićeva pećina); raspravlja se o položaju vrste u sistematici.
Rad je prinos poznavanju zemljopisnog rasprostranjenja troglobiontnih puževa iz roda Zospeum Bourguignat 1856 (Gastropoda, Pulmonata, Ellobiidae) na području krša Hrvatske. Navedena su nalazišta pojedinih svojti uz prikaz areala na UTM karti Hrvatske. Utvrđeno je šest vrsta i dvije podvrste.
Terenskim istraživanjima Parka prirode Telašćica (Dugi otok, Hrvatska) ustanovljeno je 38 vrsta kopnenih puževa s kućicom. U literaturi je bilo od toga zabilježeno 14 taksona. Među vrstama ističu se stenoendemična Delima edmibrani Štamol et Slapnik, 2002 čiji je areal samo u granicama Parka, endemična Agathylla lamellosa (Schubert et Wagner, 1829) koja je dosada bila poznata iz južne Dalmacije i Crne Gore, Testacella scutulum G. B. Sowerby I, 1820 kojoj je Telašćica drugi, ujedno i najjužniji lokalitet u Hrvatskoj, Chondrina spelta ventilatoris (Westerlund, 1875) kojoj je ovo najzapadnije nalazište, i Paralaoma servilis (Schuttleworth, 1852) kojoj je ovo 6. lokalitet u Hrvatskoj. Zbog brojnih posjetitelja čije kretanje staništima endemičnih vrsta predstavlja potencijalnu opasnost za njihov opstanak predlaže se zaštita područja.
U hrvatskoj ornitofauni zabilježena je nova vrsta ptice. Radi se o vrsti Calidris pusilla, čiji je primjerak uhvaćen i prstenovan 16.4.2000. na ribnjacima u Donjem Miholjcu. U radu se daju biometrijski podaci i opis prstenovanog primjerka.
Da bi se dobio pregled trenutnog poznavanja teme ovog rada, napravljen je kritički pregled literature o koscima u Hrvatskoj, te su navedeni podaci iz glavnih zbirki kosaca u Hrvatskoj. Da bi se izbjegle eventualne daljnje zbrke, dodani su i komentari i/ili ispravci. U Hrvatskoj je sa sigurnošću utvrđeno 64 važećih vrsta i jedna podvrsta. Još dvije vrste su sigurno prisutne u Hrvatskoj, iako nisu zabilježene, što ukupno iznosi 66 vrsta i 1 podvrsta kosaca. Potencijalno tu živi još 9–11 vrsta, a i ne treba isključiti ni otkrivanje novih. Kod nekih skupina potrebne su i taksonomske revizije. Prema sadašnjim spoznajama fauna kosaca Hrvatske je među najbogatijima na balkanskom području.
U razdoblju 2000.–2003. godine istraživana je vaskularna flora Obonjana, malog otoka (0,7 km2) u šibenskom arhipelagu. Pronađeno je ukupno 230 vrsta i podvrsta svrstanih u 163 roda i 53 porodice. Tri vrste su zabilježene nedavno, Conyza bonariensis, C. canadensis and C. sumatrensis, dok se 227 vrsta i podvrsta navodi po prvi put u ovom radu. Rezultati analize flore pokazuju dominaciju terofita (46,96%) i biljaka mediteranskog flornog elementa (53,04%) što ukazuje na mediteranski karakter flore istraživanog otoka.
Tijekom zadnjih desetak godina fitogeografskih istraživanja vazdazelene vegetacije makije otoka Murtera utvr|ene su dvije jasno izdiferencirane sveze unutar razreda Quercetea ilicis Br.-Bl. 1947 – Quercion ilicis Br.-Bl. (1931) 1936 i Oleo-Ceratonion Br.-Bl. 1936. Unutar sveze Quercion ilicis su asocijacije: Myrto-Quercetum ilicis Trinajstić (1976) 1985; Fraxino orni-Quercetum ilicis H-ić (1956) 1958; Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstić (1965) 1974 i unutar sveze Oleo-Ceratonion asocijacije kserotermne makije somine Pistacio lentisci-Juniperetum phoeniceae Trinajsti} 1987 i Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971 (PANDŽA 1998). Kserotermna makija somine predstavlja progresijski stadij po prestanku antropogenog djelovanja u razvoju vazdazelene šumske vegetacije. Razvija se po zapuštenim maslinicima, vinogradima, bušicima i na kamenjarskim pašnjacima otoka i okolnih otočića. Ukupno je napravljeno 27 fitocenolo{kih snimaka. Snimke su ra|ene i analizirane po klasi~noj metodi Braun-Blanquet-a (1964).
