U radu se iznose podaci o prvim nalazima vrste Oxalis pes-caprae L. u Hrvatskoj. Vrsta je nađena u gradu Komiži na otoku Visu u proljeće 2000. godine, te na otoku Biševu u proljeće 2001. godine. Na oba nalazišta biljke su zabilježene unutar ruderalne vegetacije. U Mediteranu i zapadnoj Europi vrsta je uvelike naturalizirana, dok u flori Hrvatske dolazi kao adventivna vrsta.

Analizom rezultata dosadašnjih florističkih istraživanja, za područje Parka Prirode Medvednica utvrđene su četiri vrste roda Impatiens: Impatiens balfourii Hooker f., I. glandulifera Royle, I. noli-tangere L. and I. parviflora DC. Najšire rasprostranjena vrsta je I. noli-tangere, dok su ostale tri vrste prvi put zabilježene za floru Parka. Kartiranje rasprostranjenosti obavljeno je na temelju osnovnih jedinica srednjoeuropske mreže za kartiranje flore (MTB).

Prema Visianiju (1826: XVIII–XIX) vrstu Cressa cretica sredinom 16. stoljeća navodi Luigi Anguillara za područje Dalmacije. Kasniji istraživači dalmatinske flore nisu potvrdili ovaj nalaz pa on ima samo povijesno značenje. Ova termokozmopolitska halofitna vrsta iz porodice Convolvulaceae prona|ena je u lipnju 1996. godine na slanom močvarnom području Blato, uz hotelsko naselje Solaris u blizini Šibenika. Promatranja u razdoblju 1997.–2002. pokazuju da se radi o jednogodišnjoj biljci s kratkim životnim ciklusom koji se odvija tijekom sušnog ljetnog razdoblja kada slano močvarno područje presušuje. Raste u sastavu halofilne vegetacije najčešće s vrstama Suaeda maritima, Salicornia europaea, Salsola soda, Limonium vulgare subsp. serotinum i Crypsis aculeata. Za sada nije pronađena na drugim lokalitetima na širem šibenskom području.

Sporobolus pungens (Schreber) Kunth, rijetka i ugrožena psamofitska biljna vrsta, dosad je bila poznata s četiri nalazišta u Hrvatskoj na srednjodalmatinskim i južnodalmatinskim otocima. U mjesecu listopadu 2001. nađeno je novo nalazište na otoku Mljetu, u uvali Blaca, na obalnim pijescima u sastavu psamohalofitske asocijacije Echinophoro-Elymetum farcti (Ammophilion).

U radu se daje pregled raspodjele glavnih elemenata i onih u tragovima u površinskim sedimentima Vranskog jezera i tlima na otoku Cresu, te se na temelju izra|enih analiza daje pregled mogućih geokemijskih promjena u okolišu. Određene su koncentracije 22 elementa u 30 uzoraka jezerskog sedimenta i 60 uzoraka tla koje pokriva slivno područje jezera i otoka Cresa. Na temelju omjera pojedinih elemenata i aluminija utvrđene su tri geokemijske grupe elemenata; prvu grupu čine elementi koji ne pokazuju razliku u omjerima element/Al u tlima i sedimentima: Ni, Co, Mn, Th, Zn, Ba, Ti, K, V, Na i H; elementi koji pokazuju obogaćenje u sedimentima: Ca, Sr, Cd, Pb, Ba i Mg, te grupa elemenata koja je obogaćena u tlima; Cu, P, Fe, Cr i La. Povišene koncentracije olova u jezerskim sedimentima moguće je tumačiti kao posljedicu atmosferskog taloženja iz udaljenih industrijskih izvora a koncentracije utvrđene u tlima, na lokacijama na širem području prometnice koja prolazi istočnom stranom slivnog područja jezera, upućuju i na mogućnost lokalnog utjecaja automobilskog prometa. Neki potencijalno toksični elementi (Hg i Cu) koji su utvrđeni u povišenim koncentracijama u tlima slivnog područja, nisu utvrđeni kao povišeni u samom jezerskom sedimentu. Usporedbom omjera element/Al dobivenih u ovom radu sa rezultatima istraživanja površinskih materijala drugih autora sa šireg područja pokazuju da detritični materijal potječe iz istih izvora sa lesom i naslagama fliša kao dva krajnja geokemijska člana.

Predstavljena je fauna ptica šaranskih ribnjaka »Končanica« i bliže okolice koja je istraživana od proljeća 1985. godine do jeseni 2001. godine. Materijal predstavljaju podaci registriranja i brojenja primjeraka pojedinih vrsta tijekom cijele godine. Obrada je obuhvatila ptice stanarice, gnjezdarice selice, zimovalice, preletnice, redovite skitalice i neredovite skitalice. Tijekom oko 3000 radnih sati zabilježeno je 170 vrsta ptica, od kojih je 98 vrsta (57,6 %) gnjezdarica. Ribnjaci i okolno područje uključeni su u migracijske putove mnogih vrsta ptica, poglavito patkarica (Anseriformes) i vivčarica (Charadriformes). Za sve zabilježene vrste dat je status ugroženosti na području Europe (European Threat Status). Gospodarske aktivnosti (poljoprivreda, šumarstvo, lov) koje se odvijaju unutar ili izvan područja ribnjaka u određenoj mjeri ugrožavaju ptičju faunu. Ribnjaci »Končanica« i bliže okolno područje izuzetno su vrijedan ornitološki lokalitet, te ih zbog toga treba proglasiti zaštićenim područjem.

Metodom lova mrežama za šišmiše na dva lokaliteta na planini Velebitu zabilježeni su u miješanim šumama smreke, jele i bukve borealni šišmiši Eptesicus nilssonii i Vespertilio murinus. To su prvi podaci nakon 130, odnosno 68 godina od zadnjih nalaza tih vrsta za Hrvatsku. Na temelju svih dosadašnjih podataka za Hrvatsku i susjedne države diskutira se o mogućem statusu ovih vrsta na planinskom području Dinarida. Iako se novi nalazi odnose samo na mužjake iz doba migracije (u kolovozu i rujnu) koji ukazuju na vjerojatnost zimovanja u kršu Dinarida, ne isključuje se postojanje mogućih rezidentnih populacija.

Genetske i morfološke analize dugouhih šišmiša iz Sjeverne Osetije i drugih kavkaskih lokaliteta otkrile su da je sestrinska grupa vrste Plecotus auritus, otkrivena u Istočnim Alpama (SPITZENBERGER et al., 2001) i opisana kao nova vrsta od Spitzenberger (SPITZENBERGER et al., 2002) (Plecotus microdontus) i KIEFER & VEITH (2002) (Plecotus alpinus), konspecifična s vrstom Plecotus macrobullaris Kuzyakin, 1965, opisanom kao podvrsta od P. auritus iz blizine Vladikavkaza. Zato je validno ime ove vrste Plecotus macrobullaris. P. macrobullaris se također javlja u središnjoj i istočnoj Turskoj. Morfološke i genetičke analize pokazuju razliku istočne i zapadne grupe unutar P. macrobullaris. Iz morfološke usporedbe primjeraka P. macrobullaris s tipskim primjercima Plecotus wardi iz Kašmira zaključujemo da macrobullaris nije konspecifičan s wardi.

Najnovije izdanje Međunarodnog kodeksa botaničke nomenklature stupilo je na snagu mijenom milenija, 1. siječnja 2001. godine. Ono ukida sva prethodna izdanja. Rad je slobodan prikaz brojnih pravila, preporuka i primjera iz Kodeksa za znanstveno imenovanje biljaka, uključivši modrozelene alge, gljive, lišajeve, fotosintetske protiste, recentne i fosilne, kao i za imenovanje križanaca. Izvan sadržaja Kodeksa, autori su dodali primjere i odstupanja od pravila za gramatički rod imena rodova i vrsta, te dio o izgovoru i naglascima znanstvenih botaničkih imena.

Lokaliteti s paleogenskom florom smješteni su u SI i središnjem dijelu Slovenije, Istri, središnjoj Dalmaciji, te u SZ Hercegovini. Taksoni su svrstani u 87 porodica, 214 rodova i 496 različitih vrsta. Sastav paleofitozajednica bez sumnje upućuje na paleotropski karakter determinirane flore (tropsko-suptropski elementi, holarktički elementi, kozmopolitski i elementi južne hemisfere). Svaki se lokalitet može smjestiti u odgovarajući floristički kompleks: Raša u Istri, lokaliteti Promine i onih u Hercegovini smješteni su u Sredozemnu tetijsku bioprovinciju (Raša, Promina, SZ Hercegovina = Montebolca floristički kompleks, a Promina i SZ Hercegovina djelimice imaju još i elemente Célas florističkog kompleksa). Lokalitet Socka i lokaliteti Posavskih bora bili su dijelovi Transeuropske paratetijske bioprovincije (Socka = Lábatlan floristički kompleks; Posavske bore /Zagorje, Trbovlje, Novi Dol/ = Kiscell floristički kompleks).