Iz cretova Lovrenška jezera i Šijec sezonski su uzimani uzorci tijekom 1998., 1999. i 2000. Cilj istraživanja bio je utvrditi kvalitativni sastav vrsta i brojnost perifitona i fitoplanktona. Rad prikazuje prvo cjelovito algološko istraživanje tog područja. Tijekom 1999. mjereni su i neki fizikalni i kemijski parametri. Ukupno je determinirano 116 vrsta i podvrsta algi. Većina je pripadala skupini Bacillariophyceae, slijedile su Conjugatophyceae i Cyanobacteria. Sedamnaest vrsta je novih za Sloveniju, a uglavnom su iz skupine Bacillariophyceae.

Istraživano područje (siva Istra) leži na glini, pješčenjaku i laporu. Nova asocijacija je opisana kao Knautio illyricae-Melampyretum carstiense ass. nova. Smještena je unutar Dictamno-Ferulagenion van Gils et al. 1975, Geranion sanguinei R. Tx. u T. Müller 1962, Origanetalia vulgaris T. Müller 1962 i Trifolio-Geranietea T. Müller 1961.

U razdoblju od 1971. do 2000. godine praćen je kvalitativni sastav ptica gnjezdarica u samom selu Mokrice (46°00’N, 15°55’E), ali i širem području koje pripada spomenutom selu. Područje sela Mokrice (614 ha) podijelio sam na tri dijela: A – područje (naselje sa stambenim i gospodarskim zgradama, vrtovi, voćnjaci), B – područje (šumske i manje vinogradarske površine) i C – područje (livade i oranice, manje vodene površine, dio srednjeg toka rijeke Krapine, pojedinačno drveće i manje izolirane šumske površine). Ukupno su (na sva tri područja) zabilježene 74 vrste ptica u tridesetgodišnjem razdoblju. Istraživanja su pokazala da nije bilo razlika u kvalitativnom sastavu ptica gnjezdarica izme|u razdoblja (1971–1980, 1981–1990 i 1991–2000; Sorensenov indeks sličnosti: QS>80), ali je bilo razlike prema različitim područjima gniježđenja (A, B i C područje; QS<80).

Filogenetska analiza djelomičnih mitohondrijskih genskih sekvenci 12S rRNA predstavnika salamandroidnih porodica umjereno podržava monofiletičnost porodice Proteidae, obuhvaćajući sjevernoamerički rod Necturus i europski rod špiljske čovječje ribice Proteus.

Sadržaji volumena 1 – 10 Indeks autora Predmetno kazalo

Veronica peregrina L. potječe iz Amerike a po Europi se širi od 18. stoljeća. Našli smo je u kolovozu 2003., na sprudu Dunavca u Batini, unutar amfibijske zajednice iz sveze Nanocyperion. Veronica scardica Griseb. autohtona je vrsta rasprostranjena uglavnom u istočnoj i jugoistočnoj Europi. Našli smo je na finom šljunku uz Kupu, neposredno ispod hidrocentrale u Ozlju. Primjerci obiju vrsta pohranjeni su u ZA herbaru.

U razdoblju od 1992. do 2002. godine praćen je rast populacije sive čaplje u dolini rijeke Krapine. Lokalitet se nalazi na području sela Mokrice (46°00’N, 15°55’E) u središnjem dijelu Hrvatskog zagorja. Prvi (i tada jedini) par sivih čaplji zabilježen je na gniježđenju prvi put 1992. godine. Postupno, do 2002. godine, broj se gnijezdećih parova značajno povećao na 54 (Pearsonov koeficijent korelacije: 0.98; p<0.001; n=11).

Četiri pojedinačne ljušture školjkaša Rhomboidella prideauxi (Leach, 1815) (Mytilidae) sakupio je F. Velkovrh u području Kornatskog otočja. To je prvi nalaz te vrste u istočnom dijelu Jadranskog mora. Ranije vrsta je bila zabilježena u Sredozemnom moru i u istočnom Atlantskom oceanu.

U Nacionalnome parku Mljet nađeno je i ukratko opisano šest vrsta ramenonožaca, pet inartikulatnih i jedna artikulatna vrsta. Sve su te vrste poznate iz Sredozemnog mora i istočnog sjevernog Atlantika. Broj vrsta zabilježenih na Mljetu manji je od broja (11) utvrđenog za cijeli Jadran. To znači da na tom području možemo očekivati nove nalaze. Megerlia truncata čiji se nalazi obično bilježe između 50–350 m dubine, na jednom je lokalitetu u Nacionalnom parku nađena u podmorskim špiljama na manjoj dubini, što ide u prilog hipotezi »batijalnih otoka« francuskih istraživača u Sredozemlju.

U radu je razmatran geokemijski šum zasebno za dvije skupine tala na Istarskom poluotoku, ovisno o tipu geološke podloge, odnosno ishodišnog materijala kao jednog od glavnih čimbenika u razvitku tla. Povezana je teorija nelinearnih dinamičkih sustava s načelima, metodama i praktičnom primjenom elementarne statistike s ciljem da se razjasni priroda i porijeklo elementnih subpopulacija skrivenih u izvornim geokemijskim podacima površinskog horizonta istarskih tala. U tu svrhu korištene su statističke metode – 4σ-test za određivanje ekstremnih vrijednosti i 2σ-metoda iteracije – kojima su ekstremi i anomalne vrijednosti odvojeni od glavnog skupa podataka i pripisani posljedicama nelinearne sistemske dinamike koje su brana uspostavi jednostavnih, uzročno-posljedičnih odnosa među geokemijskim varijablama. U skladu s navedenim, geokemijski šum je određen kao raspon normalnih vrijednosti reduciranog skupa podataka nastalog nakon oba statistička postupka. Pokazalo se da tla razvijena na karbonatnim stijenama imaju višu prirodnu razinu kemijskih elemenata, a također sadrže i veću koncentraciju teških metala i elemenata u tragovima koja je na pojedinim lokacijama i ekstremno visoka. S druge strane, tla razvijena na flišu, s izuzetkom povišenog sadržaja kalcija, u stvarnosti su siromašnija sadržajem većine elemenata i ne sadrže ekstremnih vrijednosti. Takvo ponašanje ukazuje na »razrjeđenje« zbog karakteristične prirode trošenja ishodišnog materijala i drugih čimbenika koji utječu na raspodjelu elemenata u površinskom horizontu tla. U općem slučaju, karakter krivulje statističke distribucije elemenata kemijskih elemenata u površinskom horizontu (i u tlu općenito) može se uzeti kao pouzdan pokazatelj evolucijskih trendova, odnosno obogaćenja ili osiromašenja pojedinim elementima ili, kad je riječ o geokemijskom šumu, ravnoteže među ovim procesima. Kod tala na području Istre na ove odnose primarno utječe izrazita razlika u karakteru geološke podloge.