Ispravak

U (bio)sistematici kao i u mnogim drugim znanostima postoje velike nesuglasnosti među znanstvenicima u shvaćanju najosnovnijih pojmova kao što su sistematika, taksonomija i, u vezi s njima, klasifikacija. Kad je riječ o različitim tumačenjima temeljnih pojmova, obično se ne radi o terminološkom sitničarenju, nego o vrlo dubokim razilaženjima među suvremenim sistematskim strujama (fenetičkom, kladističkom i klasičnom) oko temeljnih pitanja same te znanstvene discipline. Stoga je potrebno ukazati na nejasnoće oko tih pojmova te pokušati rasvijetliti samu srž nesporazuma. To je potrebno tim više da se to jednom razjasni i na hrvatskom jeziku te time pridonese razvoju našega domaćeg nazivlja. Radi lakšeg razumijevanja spornih pitanja, krenimo od svakodnevnog posla jednog sistematičara – praktičara. Pođimo, dakle, od konkretne sistematske zbilje prema teorijskim problemima.

Vrsta Rumex thyrsiflorus bila je otkrivena na više lokaliteta u okolini Varaždina. Njeno pojavljivanje u tom području Hrvatske vjerojatno je prouzrokovano širenjem areala iz Srednje Europe prema jugu. Iako na prvi pogled podsjeća na veliku kiselicu (R. acetosa), novu vrstu možemo lako prepoznati: ima vrlo dug korijen, listovi su uži i duži, cvat vrlo gust, a cvate nekoliko tjedana kasnije od R. acetosa. Sa sigurnošću je možemo očekivati i u drugim krajevima Međimurja, a u budućnosti i njeno daljnje širenje prema jugu.

Pregledom entomoloških zbirki Gradskoga muzeja u Varaždinu i Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, te na temelju literaturnih podataka dan je prilog poznavanju fauni staklokrilki Hrvatske. Prikazan je popis vrsta, njihove zoogeografske značajke i rasprostranjenost vrsta koje su manje poznate za Hrvatsku.

Proučavani su puhovi orašari u malim izoliranim šumama u Saskoj (Njemačka) 1996. godine. Te šumske površine bile su izolirane 150 godina i ni na koji način međusobno povezane. Postavljeno je 215 kućica, a za lov životinja korišteno je 75 živolovki. Životinje su markirane tetoviranjem uha. Ulovljena je 141 životinja, a markirana je 41 odrasla i 30 mladih životinja. Čini se da puhovi ipak žive izolirano, ali bez izmjene genetičkog materijala ne bi mogli opstati. Tijekom moguće migracije puhovima vrlo dobro može poslužiti živica.

Promatrana su različita mjesta hibernacija Glirulus japonicus u Japanu. Životni prostor mužjaka je veći nego ženkin i oni se preklapaju. Odrasle ženke ostaju u granicama svog životnog prostora nekoliko godina i imaju mlade, dok mlade ženke napuštaju taj prostor čim odrastu. Japanski puh jede koru drveća, pelud i kukce. Ponekad u jesen sprema zalihe hrane.

Istraživan je sivi puh (Myoxus glis) kao potencijalni domadar hantavirusa i rikecija. Sakupljeno je 98 životinja iz tri različita dijela Slovenija (Godovič, Metlika, Snežnik). Za detekciju specifičnih virusnih i/ili rikecijalnih antitijela u serumima životinja korištene su serološke metode. Pomoću PCR metode i restrikcijskih enzima istraživani su genomi virusa i rikecija. Potvrđen je Myoxus glis kao domadar Hantaan virusa. Hantaviralna infekcija postojala je kod 13.3% populacije Myoxus glis. Ustanovljeno je da je dob važna kod vjerojatnosti infekcije hantavirusima, a spol ne. Rikecijalna infekcija nije dokazana kod Myoxus glis niti jednom korištenom metodom.

U našem terenskom istraživanju vrtnog puha Eliomys quercinus markirali smo životinje pasivnim integriranim radioodašiljačima (PIT). Životinje su lovljene u šumi ariša na visini od 1600 m.n.m. u parku prirode Val Troncea (Pijemont, okrug Torino). Vrtni puhovi su lovljeni pomoću 144 živolovke tipa Sherman, od svibnja do rujna, tijekom 1995-96. godine. Markirane su ukupno 44 životinje. Na temelju visokog broja ponovno uhvaćenih životinja jednu ili dvije noći nakon implantiranja PIT, zaključujemo da životinje nisu promijenile ponašanje zbog prethodnog markiranja.

Istraživani su vrtni puhovi (Eliomys quercinus L.) 1993. i 1995.-1997. lovljenjem i radio-praćenjem u prirodnom rezervatu (Petite Camargue Alsacienne, Alsace) u Francuskoj. Broj ulovljenih životinja bio je 463, od toga je 118 ulovljeno po prvi put, a 345 je ponovno ulovljeno. Normalna sezonska aktivnost populacije bila je od travnja do listopada 1993. godine. Mlade životinje ulazile su u populaciju 1993., 1995. i 1996. samo u srpnju. Rezultati radio-praćenja pokazali su korelaciju između aktivnosti i sunčevog ciklusa, a takvo je ponašanje već zabilježeno za sivog puha i puha orašara.

Istraživano je prehibernacijsko ponašanje i hibernacija kod tri vrste puhova, Muscardinus avellanarius, Eliomys quercinus i Myoxus glis da bi se testirao alometrijski odnos između duljine perioda torpora i tjelesne težine. Proučavan je izbor hrane, povećanje tjelesne težine i početak perioda torpora. Za dvije neometane vrste, Muscardinus i Eliomys, izračunata je aritmetička sredina najdužih perida torpora, koja je bila u znatnoj inverznoj korelaciji s tjelesnom težinom.