UNUTARNJI PEJZAŽI

UNUTARNJI PEJZAŽI

Pejzaži Oskara Hermana i pejzaži Zemljine unutrašnjosti

Što je zapravo pejzaž? Je li to samo prizor koji vidimo pred sobom – brdo, šuma, nebo, rijeka ili stijena? Ili pejzaž može biti i nešto skriveno: prostor osjećaja, sjećanja i misli, ali i svijet geoloških procesa koji se odvijaju duboko ispod Zemljine površine?

Izložba „Unutarnji pejzaži“ Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja upravo iz tog pitanja otvara dijalog između umjetnosti i prirodoslovlja. Povezuje kasne pejzaže Oskara Hermana, nastale tijekom 1960-ih i početkom 1970-ih godina, s mineralima i stijenama iz Mineraloško-petrografske zbirke Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja.

U Hermanovim kasnim djelima priroda se postupno udaljava od prepoznatljivog krajolika. Stabla, brda, nebo i zemlja više nisu samo elementi stvarnog prostora, već postaju nositelji osjećaja, sjećanja i unutarnjih stanja. Pejzaž tako prestaje biti samo ono što umjetnik vidi i postaje ono što kroz njega doživljava – prostor introspekcije i svojevrsni unutarnji pejzaž.

Drugi dio izložbe vodi nas u sasvim drukčiju unutrašnjost – u dubinu Zemlje. Minerali i stijene nisu samo zanimljivi prirodni oblici, nego materijalni zapisi procesa koji su tijekom golemih vremenskih razdoblja oblikovali naš planet. Njihova struktura, sastav i oblik svjedoče o silama, promjenama i vremenu skrivenima ispod površine.

Između Hermanove slike i geološkog uzorka tako se uspostavlja neočekivana poveznica: jedno nas vodi prema unutrašnjosti čovjeka, a drugo prema unutrašnjosti Zemlje. U oba slučaja ono što vidimo rezultat je procesa koji sami po sebi ostaju skriveni.

„Unutarnji pejzaži“ zato ne nude jednu definiciju pejzaža. Izložba poziva posjetitelja da krene od površine prema dubini, od vidljivog prema skrivenom, od vanjskog prema unutarnjem.

Što sve može postati pejzaž kada pogled više ne zaustavljamo na površini?