UNUTARNJI PEJZAĆœI
PejzaĆŸi Oskara Hermana i pejzaĆŸi Zemljine unutraĆĄnjosti
Ć to je zapravo pejzaĆŸ? Je li to samo prizor koji vidimo pred sobom â brdo, ĆĄuma, nebo, rijeka ili stijena? Ili pejzaĆŸ moĆŸe biti i neĆĄto skriveno: prostor osjeÄaja, sjeÄanja i misli, ali i svijet geoloĆĄkih procesa koji se odvijaju duboko ispod Zemljine povrĆĄine?
IzloĆŸba âUnutarnji pejzaĆŸiâ Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja upravo iz tog pitanja otvara dijalog izmeÄu umjetnosti i prirodoslovlja. Povezuje kasne pejzaĆŸe Oskara Hermana, nastale tijekom 1960-ih i poÄetkom 1970-ih godina, s mineralima i stijenama iz MineraloĆĄko-petrografske zbirke Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja.
U Hermanovim kasnim djelima priroda se postupno udaljava od prepoznatljivog krajolika. Stabla, brda, nebo i zemlja viĆĄe nisu samo elementi stvarnog prostora, veÄ postaju nositelji osjeÄaja, sjeÄanja i unutarnjih stanja. PejzaĆŸ tako prestaje biti samo ono ĆĄto umjetnik vidi i postaje ono ĆĄto kroz njega doĆŸivljava â prostor introspekcije i svojevrsni unutarnji pejzaĆŸ.
Drugi dio izloĆŸbe vodi nas u sasvim drukÄiju unutraĆĄnjost â u dubinu Zemlje. Minerali i stijene nisu samo zanimljivi prirodni oblici, nego materijalni zapisi procesa koji su tijekom golemih vremenskih razdoblja oblikovali naĆĄ planet. Njihova struktura, sastav i oblik svjedoÄe o silama, promjenama i vremenu skrivenima ispod povrĆĄine.
IzmeÄu Hermanove slike i geoloĆĄkog uzorka tako se uspostavlja neoÄekivana poveznica: jedno nas vodi prema unutraĆĄnjosti Äovjeka, a drugo prema unutraĆĄnjosti Zemlje. U oba sluÄaja ono ĆĄto vidimo rezultat je procesa koji sami po sebi ostaju skriveni.
âUnutarnji pejzaĆŸiâ zato ne nude jednu definiciju pejzaĆŸa. IzloĆŸba poziva posjetitelja da krene od povrĆĄine prema dubini, od vidljivog prema skrivenom, od vanjskog prema unutarnjem.
Ć to sve moĆŸe postati pejzaĆŸ kada pogled viĆĄe ne zaustavljamo na povrĆĄini?

Autori
Jasminka PokleÄki