Apparent increasing importance of Adriatic Sea as a developmental habitat for Mediterranean green sea turtles (Chelonia mydas)
Autori: Matic Jančič, Pasquale Salvemini, Draško Holcer, Vilma Piroli, Idriz Haxhiu, Bojan Lazar
Autori i afilijacije
Tijekom protekla dva desetljeća populacije zelene želve (Chelonia mydas) u Sredozemnom moru pokazu pozitivan trend u broju gnijezda. Iako su vode istočnog Sredozemlja prepoznate kao kritična staništa ove vrste, mali broj dokumentiranih nalaza u Jadranskom moru ukazivao je na sporadični značaj Jadrana kao njenog morskog staništa. Ovim radom predstavljamo nove nalaze zelenih želvi u Jadranskom moru, dajemo pregled vremenske dinamike svih potvrđenih dosadašnjih nalaza te analiziramo značaj akvatorija Jadrana za ovu vrstu. U radu prikazujemo 75 nalaza zelene želve u Jadranu uključujući osam novih. Broj dokumentiranih nalaza općenito je nizak, ali pokazuje zanimljiv deseterostruki porast od 2000. godine do danas. Porast u broju nalaza vjerojatan je rezultat djelovanja tri čimbenika: (i) pozitivnog trenda populacija na glavnim gnjezdištima u Sredozemlju; (ii) povećanog institucionalnog kapaciteta za istraživanje i očuvanje morskih kornjača u Jadranu tijekom posljednja dva desetljeća te (iii) povećanje temperature mora. Dokumentirana povećanja površinskih temperatura mora možebitno su uspostavila odgovarajuće i ponavljajuće toplinske koridore duž jonsko-jadranskog razvojnog migracijskog puta koji služe kao ekološki okidači imigracija juvenilnih zelenih želvi u Jadran. Budući da će se brojnost ove vrste vjerojatno nastaviti povećavati, potrebno je povećati napore usmjerene na istraživanja njene prostorne dinamike i zaštitu kako bi se izbjeglo da Jadransko more postane ponorno stanište za sredozemnu populaciju zelene želve.
Sažetak
Tijekom protekla dva desetljeća populacije zelene želve (Chelonia mydas) u Sredozemnom moru pokazu pozitivan trend u broju gnijezda. Iako su vode istočnog Sredozemlja prepoznate kao kritična staništa ove vrste, mali broj dokumentiranih nalaza u Jadranskom moru ukazivao je na sporadični značaj Jadrana kao njenog morskog staništa. Ovim radom predstavljamo nove nalaze zelenih želvi u Jadranskom moru, dajemo pregled vremenske dinamike svih potvrđenih dosadašnjih nalaza te analiziramo značaj akvatorija Jadrana za ovu vrstu. U radu prikazujemo 75 nalaza zelene želve u Jadranu uključujući osam novih. Broj dokumentiranih nalaza općenito je nizak, ali pokazuje zanimljiv deseterostruki porast od 2000. godine do danas. Porast u broju nalaza vjerojatan je rezultat djelovanja tri čimbenika: (i) pozitivnog trenda populacija na glavnim gnjezdištima u Sredozemlju; (ii) povećanog institucionalnog kapaciteta za istraživanje i očuvanje morskih kornjača u Jadranu tijekom posljednja dva desetljeća te (iii) povećanje temperature mora. Dokumentirana povećanja površinskih temperatura mora možebitno su uspostavila odgovarajuće i ponavljajuće toplinske koridore duž jonsko-jadranskog razvojnog migracijskog puta koji služe kao ekološki okidači imigracija juvenilnih zelenih želvi u Jadran. Budući da će se brojnost ove vrste vjerojatno nastaviti povećavati, potrebno je povećati napore usmjerene na istraživanja njene prostorne dinamike i zaštitu kako bi se izbjeglo da Jadransko more postane ponorno stanište za sredozemnu populaciju zelene želve.
Ključne riječi
morske kornjače, rasprostranjenost, Sredozemno more, klimatske promjene, zagrijavanje mora, toplinski koridori