U Podravini na jezeru Ješkovo kod sela Gola nađen je kopneni puž Nesovitrea hammonis (Ström, 1765) što je prvi nalaz ove vrste u Hrvatskoj.

U ovom kratkom priopćenju objavljuje se novo nalazište vrste Botrychium matricariifolium (Retz.) A. Br. ex Koch na području NP Risnjak (Hrvatska). Nakon što je ta vrsta prije 30-ak godina izumrla na Medvednici, jedinom poznatom nalazištu u R. Hrvatskoj, dobila je status regionalno izumrle svojte (IUCN kategorija RE). Stoga ovaj novi nalaz vraća tu vrstu na popis recentne nacionalne flore.

Carex punctata Gaudin 1811. Agrost. Helv., 2: 152 (Cyperaceae) pronađen je na tri lokaliteta u razdoblju 2004-2009. Vrsta nikad nije zabilježena za Hrvatsku. Pronašao ju je drugi autor, a prvi je potvrdio determinaciju.

Ukupno 27 lubanja kuna bjelica (Martes foina Erx., 1777) podrijetlom s otočnog mediteranskog staništa je pregledano na zubne anomalije. Nepravilan raspored donjih sjekutića zamijećen je u 7 jedinki (25,9%). Obostrani nedostatak P1 zabilježen je u 6 (22%) odnosno jednostrano u 5 jedinki (18,5%). Nasuprot tomu, P1 je nedostajao isključivo jednostrano, u dva slučaja (7,4%). Od ostalih zuba, nedostatak I1 je zabilježen u dva slučaja jednostrano (7,4%), dočim su I2, C1 i P3 nedostajali po jednom (3,7%). Prekobrojni zub je uočen samo u jednom slučaju, i to kao desni pretkutnjak, praćen zakretanjem P2 i P3, kao posljedice prekobrojnosti zuba. Zakretanje zuba je zabilježeno u slučaju još 6 pretkutnjaka (dva donja i četiri gornja). Komplicirani prijelomi zuba zamijećeni su na tri lubanje (11%). Prijelomi su nađeni isključivo na očjacima. Poroznost pripadajuće alveolarne kosti je primijećena samo iznad jednog prelomljenog očnjaka. Konačno, izraženo trošenje zuba utvrđeno je na 7 lubanja (25,9%). Uočen nedostatak pojedinih zuba je relativno čest nalaz u svih pripadnika skupine mesojeda, odražavajući time evolucijski trend smanjenja broja zuba. Relativno rijedak nalaz prijeloma zuba i gotovo potpuni nedostatak periodontitisa može se pripisati činjenici da većina prikupljenih lubanja potječe od mladih životinja.

U ovome radu prezentiraju su neki od parametara gniježđenja bijele pastirice na području sjeverozapadne Hrvatske. Istraživanje je obuhvaćalo razdoblje od 2006. do 2008. godine. U analizu je uključeno samo prvo gniježđenje u sezoni. Prosječna duljina jaja iznosila je 20,04 mm, širina 14,96 mm, volumen 2276,41 mm³ i indeksa oblika jaja 1,34. Dimenzije jaja kao i njihov oblik nisu bili značajno različiti tijekom istraživanih godina. Zabilježen je značajan pozitivni suodnos između dužine i širine jaja. Prosječno je u gnijezdu bilo 5,29 jaja (minimalno 4, maksimalno 6) – najčešće pet (63,1 %). Veličina pologa nije značajno varirala između godina istraživanja. Također nije bilo značajne povezanosti, bilo pozitivne ili negativne, između veličine jaja i veličine pologa.

Rad govori o periodičkom, no nepravilnom pojavljivanju štuka (Esox lucius L.) u rijeci Dunavu i njenim naplavljenim barama. Tijekom 14 godina na 9 lokaliteta ulovljeno je 1076 štuka. Ribe su se u velikom broju javljale u godinama kad je prosječna razina vode bila visoka u proljeće (R = 0.738, P < 0.01, n = 14). Tijekom istraživanja postojala su dva razdoblja kada štuka nije bilo ni u rijeci niti u naplavljenim barama. Osim toga primijećeno je da riblji plijen također može utjecati na prisutnost ili odsutnost štuka na istraživanom području tijekom kasnog proljeća.

Podrod Troglorhynchus Reitter, 1854 roda Otiorhynchus Germar, 1824 se ponovno opisuje, revidira i diferencira od ostalih podrodova roda Otiorhynchus u kojem su vrste bez ili s izuzetno malim očima. T. anophthalmoides omeros Colonnelli, 2003, T. pretneri F. Solari, 1955 kao i T. celejensis G. Müller, 1924 su sinonimizirane s T. anophthalmoides Reitter, 1914.

Cilj ovoga rada je utvrditi faunu vodenih kukaca (Heteroptera: Nepomorpha, Gerromorpha i Coleoptera: Hydradephaga, Hydrophilidae) u stalnim i privremenim lokvama te usporediti sastav, brojnost i raznolikost u odnosu na razdoblje različite razine vode (hidroperiod), veličinu staništa, zasjenjenost svake lokve okolnom vegetacijom i nadmorsku visinu. Istraživanje je provedeno od lipnja do rujna 2005 na dvije stalne i dvije privremene lokve na području općine Mrkopalj (Gorski kotar). Uzorkovano je ukupno 247 jedinki i utvrđene su 24 vrste vodenih stjenica (Heteroptera) i vodenih kornjaša (Coleoptera). Najveći broj vrsta zabilježen je u lokvi Sungerski lug (S1), a najveća raznolikost vrsta u odnosu na brojnost jedinki je zabilježena u lokvi Sunger (S2). Vrste Anacena limbata i Anacena lutescens iz porodice Hydrophilidae i vrsta Hydroporus melanarius iz porodice Dytiscidae su prvi puta zabilježene za faunu Hrvatske. Utvrđeno je da su vodene stjenice i vodeni kornjaši na istraživanom području skloni velikim, stalnim, nezasjenjenim lokvama niže nadmorske visine. Udio vrsta se razlikovao između trajnih i privremenih lokvi, te je najveća raznolikost utvrđena unutar male i privremene lokve (S2).

Rad donosi aktualizirani popis vodenih stjenica Hrvatske. Ukupno popis ima 14 porodica i 59 vrsta (Nepidae – 2, Belostomatidae – 1, Ochteridae – 1, Micronectidae – 2, Corixidae – 21, Naucoridae – 1, Aphelocheiridae – 1, Notonectidae – 7, Pleidae – 1, Mesoveliidae – 2, Hebridae – 2, Hydrometridae – 1, Veliidae – 7, Gerridae – 10). Za 11 navedenih vrsta nikad nisu objavljeni točni lokaliteti nalaza. Pet vrsta, Micronecta minutissima (Linnaeus, 1758), Velia caprai Tamanini, 1947, Velia rivulorum (Fabricius, 1775), Velia saulii Tamanini, 1947, i Limnoporus rufoscutellatus (Latreille, 1807) zasad su izostavljene s popisa zbog nepostajanja pouzdanih nalaza. Na temelju analize novog materijala, dajemo dva nova nalaza za Hrvatsku – Corixa panzeri Fieber, 1848 i Sigara semistriata (Fieber, 1848), prvi egzaktan nalaz Hesperocorixa linnaei (Fieber, 1848) i Notonecta meridionalis Poisson, 1926, kao i novi nalaz Aphelocheirus aestivalis (Fabricius, 1803) i Anisops sardeus sardeus Herrich-Schaeffer, 1843 koji već više desetljeća nisu zabilježeni za Hrvatsku.

U ovom radu je predstavljen prvi sistematski popis faune vretenaca za područje Turopolja sakupljenih u razdoblju 1986.–2009. godine. Također su prikazani rezultati analize sastava faune vretenaca i njihove brojnosti u ovisnosti o stanišnim čimbenicima (sastav vegetacije, temperatura i naoblaka) provedene u razdoblju 2007–2009. Utvrđeno je 35 vrsta vretenaca za područje Turopolja, što nam u usporedbi s ukupno 67 vrsta ustanovljenih za Hrvatsku, upućuje na njihovu veliku raznolikost na istraženom području. Zoogeografskom analizom je ustanovljena dominacija Holo-Mediteranskog elementa, ukazujući na kompleksne glacijalne procese u Europi tokom njene geološke prošlosti kada je područje Hrvatske pa tako i Turopolja služilo kao refugij. Naši rezultati ukazuju da su vretenca svojom raznolikošću i brojnošću dobar pokazatelj stanišnih uvjeta (struktura vegetacije, količina naoblake i temperatura zraka). Vretencima pogoduju mozaična staništa (raznolike strukture vegetacije), prosječne temperature zraka između 26 i 28°C te sunčano vrijeme. Kako je ovo istraživanje provedeno samo na dijelu Turopolja i kako su prikupljani samo odrasli stadiji vretenaca, buduća istraživanja se trebaju fokusirati na cijelo područje Turopolja s analizom životnih ciklusa utvrđenih vrsta.