Za vrijeme laboratorijskog istraživanja, po prvi put je promatrano odvajanje polipa koralja Cladocora caespitosa. Odvojeni polipi koralja bili su pričvršćeni za stakleni zid akvarija.

Endem Hrvatske, leptir dalmatinski okaš Proterebia afra dalmata (Godart, [1824]), nađen je na nekoliko novih lokaliteta u 2006. i 2007. godini. U radu se prikazuje sadašnje rasprostranjenje podvrste u Hrvatskoj.

Rad donosi rezultate istraživanja čagljeva na poluotoku Pelješcu. Prisutnost čagljeva potvrđena je na većem dijelu poluotoka, a najviše ih je zabilježeno u središnjem dijelu. Sadržaj izmeta pokazuje raznolik sastav ishrane čagljeva.

Prilikom uzorkovanja zooplanktona u jednom od tri jezera Čingi-Lingi u kolovozu i rujnu 2004. godine zabilježena je vrsta slatkovodnih Cyclopoida Cyclops bohater Kozminski 1933. Ovo je prvi nalaz za hrvatsku faunu, a i za Balkanski poluotok. Jezero Čingi-Lingi je šljunčara u SZ dijelu Hrvatske u Podravini.

Prikupljanje odraslih tulara u promijenjenim i umjetnim staništima hidroenergetskog sustava na rijeci Dravi provedeno je u proljeće i jesen 2006. godine. Sva su istraživana staništa (akumulacija, obodni jarci, odvodni derivacijski kanali i stari riječni tok) pod vrlo jakim utjecajem hidrotehničkih mjera i zahvata. Tijekom istraživanja zabilježene su ukupno 24 vrste, a od toga je pet vrsta, Hydroptila sparsa, Hydroptila vectis, Tinodes pallidulus, Mystacides longicornis i Oecetis ochracea novih za faunu Hrvatske. Osim toga, za pet vrsta, Hydropsyche angustipennis, Hydropsyche contubernalis, Psychomyia pusilla, Ecnomus tenellus i Silo nigricornis, po prvi puta je u Hrvatskoj ulovljen imago. Stoga ovo istraživanje predstavlja važan doprinos poznavanju faune tulara Hrvatske.

Istraživanje faune vodenih muha plesačica rijeke Cetine rađeno je tijekom svibnja, lipnja, srpnja, kolovoza i rujna 2005. godine i tijekom ožujka i travnja 2006. godine. Uzorci su sakupljani aspiratorom i entomološkom mrežicom na 8 različitih lokacija na cijelom toku rijeke Cetine te na izvorima triju pritoka, Izvor Sveti Spas, te izvori rijeka Rude i Grab. Cilj istraživanja je bio ustanoviti raznolikost skupine vodenih muha plesačica (Diptera, Empididae) i utvrditi koja od istraživanih lokacija ima najveći broj zabilježenih vrsta. Unutar dvije potporodice zabilježeno je 20 vrsta iz 6 različitih rodova, 4 roda pripadaju potporodici Clinocerinae (Clinocera, Dolichocephala, Kowarzia, Wiedemannia) i 2 roda pripadaju potporodici Hemerodromiinae (Hemerodromia, Chelifera). Lokacija sa najvećim brojem vrsta je lokacija Radmanove mlinice blizu samoga ušća rijeke Cetine u Jadransko more.

U popisu ptica Hrvatske zabilježeno je u sljedećem 10-godišnjem razdoblju (1998.–2007.) još 7 novih vrsta, ukupno 401 ptičja vrsta. Redovnih gnjezdarica je 230, neredovitih 9, odnosno, 9 vrsta prestalo je gnijezditi u Hrvatskoj. Kod 1 vrste nije sa sigurnošću zabilježeno gniježđenje. Uz popis vrsta, određen je sezonski status svake vrste i razdoblje u kojem je vrsta promatrana. Za gnjezdarice se daje procjena brojnosti parova na gniježđenju i ugroženost prema IUCN-u. Rasprostranjenost po pojedinim područjima prikazana je u okviru vrste, dok su podvrste polimorfnih vrsta, promatrane na području Hrvatske, samo spomenute. Za 76 rijetkih vrsta koje su zabilježene manje od 10 puta navedena je pobliža literatura te šira područja promatranja. Izrazitih selica su 182 vrste, odnosno 94 vrsta zimovalica. Kombinirani status selica i zimovalica ima najveći broj vrsta. Izdvojeno je 15 geografsko-administrativnih područja Hrvatske. Kritično je ugroženo 35 vrsta, dok je 11 vrsta nestalo. Stabilnih je 158 vrsta.

U Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu smješten je od 1998. godine »Herbarij Ivo i Marija Horvat (ZAHO)« koji se dotada nalazio na različitim neodgovarajućim mjestima. Ova velika i dobro sačuvana zbirka sadrži u najvećem postotku vaskularne biljke ubrane u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Grčkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, manjem dijelu bivšeg SSSR-a, Italiji i Švicarskoj. Osim navedenih zemalja u kojima je biljni materijal skupljao osobno I. Horvat (1897.–1963.) u zbirci se nalazi i florna građa brojnih drugih skupljača dobivena razmjenom i nabavkama s raznih strana svijeta. Herbarij sadrži 71.611 listova od kojih su pojedine skupine bilja zastupljene sa slijedećim brojevima: Alge 7, Gljive 310, Lišaji 281, Mahovine 4.730, Paprati i Sjemenjače 64.829, Grčka 976, Finska 196 i Norveška 282. Precizan broj opsežnog biljnog materijala i pojedinih svojti prikazan je u tekstu i u skladu je s izvornim rukopisom Marije Horvat (1909.–1994.). Nekoliko tisuća listova različitog bilja što ga je skupio I. Horvat uklopljeno je u Hrvatski herbarij (ZA) tako da će ukupan broj njegova materijala biti poznat nakon detaljne obrade obiju zbirki koje se konačno nalaze u istom Zavodu. Zbog navedene okolnosti uklonjeni su prethodni problemi uvjetovani neodgovarajućim smještajem te je omogućena posudba i obrada ovog bogatog florističkog materijala koji je sad postao lako dostupan svim botaničarima što se odmah pozitivno odrazilo na objavljivanje znanstvenih priloga.

Prilikom istraživanja podmorskog dijela Parka prirode Telašćica u razdoblju od 1999. do 2006. godine zabilježeno je i sakupljeno 65 vrsta koralja. Za svaku vrstu izneseni su opći i ekološki podaci, te su zabilježeni nalazi i lokalna brojnost. Pronađene vrste predstavljaju oko 56% dosad pronađenih koralja u Jadranskom moru i oko 38% u Sredozemnom moru. Šesnaest vrsta smatra se endemima Sredozemnog mora. U Parku prirode Telašćica nalazimo razne vrste podloga i razne bentoske zajednice unutar uvale te na vanjskim strmcima, te koralji pokazuju značajne prilagodbe na različite podloge i prilike u okolišu.