U članku se raspravlja o razlogu zašto je vrsta Festuca arvernensis, endemična za južne dijelove središnje Francuske, te za jugozapad Francuske, uključena u »Index Florae Croaticae« i u »Flora Croatica database«. Objašnjeno je da je to ime krivo upotrijebljeno za endemičnu ilirsko-jadransku vrstu Festuca lapidosa.

Festuca hercegovinica Markgr.-Dannenb. je endemična balkanska vrsta čiji areal zahvaća i krajnje jugoistočne dijelove Hrvatske. Do danas su njena nalazišta poznata iz okolice Dubrovnika, Konavala sa Sniježnicom i otoka Šipana. Daje se osvrt na opću rasprostranjenost i taksonomski rang ove vrste, a priložen je i ključ za determinaciju i razlikovanje od sličnih vrsta.

Istraživanje je obavljeno u nizini rijeke Krapine na području sjeverozapadne Hrvatske u razdoblju od 2004. do 2005. godine. Gustoća gnijezdećih parova iznosila je 3,73/km² (prosjek za obje godine istraživanja). U gnijezdima je bilo prosječno 4,34 jaja, a prosječni volumen jaja iznosio je 17,63 cm³. Prosječna dužina jaja iznosi 41,11 mm, širina 28,97 i indeks oblika jaja 1,42. Značajna je pozitivna korelacija između dužine i širine jaja (p<0.05). Korelacija između veličine pologa i veličine jaja (volumena) (p>0.05) ne podržava »hipotezu ustupka« (BROCKELMAN, 1975) prema kojoj bi se u gnijezdima s većim brojem jaja morala nalaziti jaja manjeg volumena.

U radu se iznose višegodišnji podaci o jadranskim sesilnim školjkašima prihvaćenim na živim organizmima, raznim predmetima i konstrukcijama u moru. Zabilježeno je 49 vrsta sesilnih školjkaša iz 22 porodice koje većinom pripadaju skupini Pteromorphia. U raspravi se navode zanimljivi primjeri o naseljavanju sesilnih školjkaša na razne podloge kao i nekih makrofaunalnih vrsta na ljušture školjkaša.

Tijekom 2003. obavljena su entomološka istraživanja osa biljarica (Hymenoptera, Symphyta) na području Parka Prirode Kopački rit uz financijsku potporu Ministarstva kulture (projekt Istraživanje kukaca) i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (projekt Entomofauna Kopačkog rita). Na tri skupine postaja: poplavnom, šumskom i otvorenom prostoru (ukupno 8 postaja) selektivno mrežicom i ljepljivim pločama uzorkovano je 220 jedinki. Iz tog materijala determinirane su 73 (taksona) vrste osa biljarica. Jasno se razlikuje poplavni prostor na kojemu je zabilježeno prisustvo samo 15 vrsta velike brojnosti, od kojih je 7 vrsta karakteristično za takvo stanište (zabilježene su samo na poplavnom prostoru). I ovim istraživanjem je dokazano da je granično područje šume i livade najbolje stanište za ose biljarice. Na takvoj postaji u Tikvešu zabilježeno je 35 vrsta.