Natura Croatica

Dubravka Sandev

Stručni rad

Dubravka Sandev Botanical Garden, Department of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, Marulićev trg 9a, HR-10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

U ovom članku nastavlja se s prikazom zbirki Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu te se donosi povijesni prikaz kadulja (porodica Lamiaceae) uzgajanih između 1895. i 2022. godine. Uređena je sinonimika i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju da je tijekom 127 godina kroz zbirke Botaničkog vrta prošlo najmanje 126 svojti iz osam podrodova roda Salvia: 2 iz podroda Audiberia, 40 iz podroda Calosphace, 6 iz podroda Glutinaria, 8 iz podroda “Heterosphace”, 2 iz podroda Perovskia, 2 iz podroda Rosmarinus, 18 iz podroda Salvia and 48 iz podroda Sclarea. Od ukupno 11 podrodova koji pripadaju rodu kadulja (Salvia) danas se uzgaja 61 svojta iz 8 podrodova: 1 iz podroda Audiberia, 12 iz podroda Calosphace, 4 iz podroda Glutinaria, 4 iz podroda “Heterosphace”, 1 iz podroda Perovskia, 1 iz podroda Rosmarinus, 13 iz podroda Salvia and 25 iz podroda Sclarea.

Ključne riječi

Botanički vrt PMF-a u Zagrebu, povijesne zbirke biljaka, rod kadulja, Salvia, podrod

Josip Skejo, Jadranka Škorput, Marko Pavlović, Josef Tumbrinck, Johannes Tumbrinck, Ivica Pakrac, Mišo Rašan, Sebastian Ćato, Nikola Srpak, Maks Deranja, Karmela Adžić, Niko Kasalo

Izvorni znanstveni članak

Josip Skejo University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Biology, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia; IUCN/SSC Grasshopper Specialist Group
Jadranka Škorput KBC Zagreb, Kišpatićeva ulica 12, HR-10000 Zagreb, Croatia
Marko Pavlović Prva privatna gimnazija s pravom javnosti Varaždin, Frana Supila 22, 42000 Varaždin, Croatia
Josef Tumbrinck IUCN/SSC Grasshopper Specialist Group; Federal Ministry for the Environment, Nature Conservation, Nuclear Safety and Consumer Protection, Berlin, Germany; Auf der Hees 1, Wassenberg, Germany
Johannes Tumbrinck Auf der Hees 1, Wassenberg, Germany
Ivica Pakrac Varaždinska ul. 130, HR-42000 Gornji Kućan, Croatia
Mišo Rašan Srednja škola Prelog, Čakovečka ul. 1, HR-40323 Prelog, Croatia
Sebastian Ćato Srednja strukovna škola Šibenik, Ante Šupuka 31, Šibenik HR-22000, Croatia
Nikola Srpak Srednja škola Prelog, Čakovečka ul. 1, HR-40323 Prelog, Croatia
Maks Deranja IUCN/SSC Grasshopper Specialist Group
Karmela Adžić IUCN/SSC Grasshopper Specialist Group
Niko Kasalo Matice hrvatske 11, 80101 Livno, Bosnia and Herzegovina

Sažetak

Transilvanijski monaški skakavac, Tetrix transsylvanica (Bazyluk et Kis, 1960) beskrilna je trnovratka (Orthoptera: Tetrigidae) koja se, budući da je poznata tek s nekoliko udaljenih lokaliteta, prema IUCNovoj Crvenoj listi smatra ugroženom (EN) vrstom. Vrsta ima dvije podvrste, nominalnu T. t. transsylvanica koja živi na južnim Karpatima u Rumunjskoj i T. transsylvanica hypsocorypha Skejo, 2014 za koju se do sada znalo da nastanjuje jedan lokalitet u Sloveniji (Boč), kao i da je 1940-ih bila povijesno zabilježena na jednom lokalitetu u Hrvatskom zagorju (Gornja Pačetina, Trnovec). Moguće da su dvije navedene podvrste zasebne vrste. Vrsta se do danas smatrala izumrlom u Hrvatskoj. U ovom radu izvještavamo o pronalasku nekoliko subpopulacija ove vrste u Hrvatskoj, od kojih je najveća na lokalitetu Siljevec na planini Ivanščici. Osim ovog lokaliteta, vrsta je pronađena na još trima gorama (Strahinjčici, Medvednici i Zelinskoj gori), od kojih sumnjamo da se se na dvjema populacije mogu smatrati ugroženima, a radi se o subpopulaciji na vrhu Medvednice (Sljeme) i o subpopulaciji na Strahinjčici koja se nalazi pored kamenoloma. Riječ je o pleistocenskom reliktu i možda jedinom monaškom skakavcu endemičnom za središnju Europu. Ovim radom apeliramo da vrsta bude uvrštena u Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama Republike Hrvatske te da se predloži uvrštenje transilvanijskog monaškog skakavca na popis vrsta koje će se zaštititi posredstvom Direktive o staništima.

Ključne riječi

zaštita, vrsta kojoj prijeti izumiranje, rijetka vrsta, relikt, endem, Tetrix transsylvanica hypsocorypha, trnovratka, Ivanščica, Siljevec, Natura 2000

Lamia Boutabia, Mohcen Menaa, Kamel Eddine Mederbal, Belkacem Aimene Boulaouad, Khaled Ayyach, Bachir Harzallah, Mohamed Missoum, Salah Telailia

Izvorni znanstveni članak

Lamia Boutabia Laboratory Agriculture and Ecosystem Functioning, Department of Agronomy, Faculty of Nature and Life Sciences, Chadli Bendjedid University, P.O. Box 73, 36000 El Tarf, Algeria
Mohcen Menaa Department of Biology, Faculty of Nature and Life Sciences, Mohamed Cherif Massaadia University of Souk Ahras, P.O. 1553, Annaba Road, Souk Ahras, 41000, Algeria
Kamel Eddine Mederbal Laboratory Agriculture and Ecosystem Functioning, Department of Agronomy, Faculty of Nature and Life Sciences, Chadli Bendjedid University, P.O. Box 73, 36000 El Tarf, Algeria
Belkacem Aimene Boulaouad Department of Agronomy, SNV-TU Faculty, Mohamed El Bachir El Ibrahimi University, 34030, El Anasser – Bordj Bou Arreridj, Algeria
Khaled Ayyach Naturalist
Bachir Harzallah Naturalist
Mohamed Missoum Naturalist
Salah Telailia Laboratory Agriculture and Ecosystem Functioning, Department of Agronomy, Faculty of Nature and Life Sciences, Chadli Bendjedid University, P.O. Box 73, 36000 El Tarf, Algeria

Sažetak

Na alžirskoj obali, poznatoj po njenoj raznolikoj fauni, primarno ovisnoj o morskim ekosustavima, nedavno su primijećene značajne promjene, i to vjerojatno zbog vrlo lošeg vremena na Sjevernom Atlantiku. Da bismo istražili taj fenomen, tijekom studenog i prosinca 2022. poduzeli smo opsežno istraživanje cijele alžirske obale, fokusirajući se na ribarske luke i plaže. Cilj je bio istražiti nedavnu neobičnu navalu plosnatokljunih njorki Alca torda, koje obično zimu provode na otvorenom moru. Tijekom našeg istraživanja dokumentirali smo ukupno 32 opažanja ovih njorki, uključujući kako žive primjerke uočene u lukama (npr. Fig. 2 & 3) tako i uginule jedinke koje je more izbacilo na plaže.

Ključne riječi

obalna linija, Alca torda, zima, najezda, Alžir

Nenad Jasprica, Marija Pandža, Milenko Milović

Izvorni znanstveni članak

Nenad Jasprica University of Dubrovnik, Institute for Marine and Coastal Research, Kneza Damjana Jude 12, HR-20000 Dubrovnik, Croatia
Marija Pandža Stjepan Radić St. 30, HR-22240 Tisno, Croatia
Milenko Milović Antun Vrančić Grammar School, Put Gimnazije St. 64, HR-22000 Šibenik, Croatia

Sažetak

Istraživali smo floristički sastav ruderalnih staništa uz novoizgrađene pristupne ceste Pelješkog mosta nakon višegodišnjeg razdoblja njihove gradnje i tri mjeseca prometa na cestama (u jesen 2022.). Utvrđena je prevlast terofita, mediteranskih svojti sa značajnim udjelom kozmopolita te svojti iz vegetacijskih razreda Artemisietea vulgaris i Chenopodietea. Studija daje analizu preliminarnih podataka i može se smatrati temeljem za daljnju analizu procesa naseljavanja biljaka uvjetovanih ljudskim djelovanjem. Ovaj rad, također, može poduprijeti sveobuhvatna fitocenološka istraživanja ruderalnih zajednica na tom području, kao i u drugim područjima sa sredozemnom klimom.

Ključne riječi

antropogena staništa, istočni Jadran, mediteranska klima, pregled flore, rubovi cesta

Barbara Horvatić, Toni Koren, Mladen Zadravec, Paula Durbešić, Andreja Brigić

Izvorni znanstveni članak

Barbara Horvatić Oroslavska 1, HR-49243 Oroslavje, Croatia
Toni Koren Association Hyla, Lipovac I 7, 10000 Zagreb, Croatia
Mladen Zadravec independent researcher, HR – 10000 Zagreb, Croatia
Paula Durbešić independent researcher, HR – 10000 Zagreb, Croatia
Andreja Brigić University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Biology, HR–10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

Entomološke zbirke predstavljaju neprocjenjiv izvor podataka u vidu raznolikosti vrsta, koji tako bilježe biološku raznolikost određenog vremena. Iz tog razloga, entomološki materijal Zbirke Zoologijskog zavoda Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, ustanovljene 1890. godine, predstavlja važno bogatstvo za faunistička istraživanja, pregled povijesnih promjena sastava vrsta te važan alat za edukaciju mladih znanstvenika. U Zbirci je zabilježeno 198 jedinki te ukupno 24 svojte božjih ovčica koje su smještene unutar pet tribusa. Coccinella septempunctata Linnaeus, 1758 i Hippodamia (Hemisphaerica) tredecimpunctata (Linnaeus, 1758) najčešće su vrste u Zbirci s 59, odnosno 40 jedinki. Jedinke božjih ovčica zabilježene su od 10 do 1031 metar nadmorske visine, s najvećim brojem zabilježenih vrsta u rasponu od 10 do 199 m. Zbog velikog znanstvenog i edukacijskog značaja entomoloških zbirki, preporuča se nastavak pregleda i inventarizacije entomološkog dijela Zbirke Zoologijskog zavoda.

Ključne riječi

božje ovčice, fakultetska zbirka, kukci

Marija Bučar, Vedran Šegota, Anja Rimac, David Dianežević, Antun Alegro

Izvorni znanstveni članak

Marija Bučar Divison of Botany, Department of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, Marulićev trg 20/II, 10000 Zagreb, Croatia
Vedran Šegota University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Biology, Division of Botany, Marulićev trg 20/II, 10000 Zagreb, Croatia
Anja Rimac University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Biology, Division of Botany, Marulićev trg 20/II, 10000 Zagreb, Croatia
David Dianežević Divison of Botany, Department of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, Marulićev trg 20/II, 10000 Zagreb, Croatia
Antun Alegro Divison of Botany, Department of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, Marulićev trg 20/II, 10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

Prije ovog istraživanja podaci o mahovinama iz povijesnog dijela herbarijske zbirke Herbarium Croaticum bili su vrlo ograničeni. Tijekom 2021. i 2022. godine povijesna kolekcija mahovina iz zbirke ZA je sistematizirana, nomeklaturno revidirana i geokodirana unutar baze podataka Flora Croatica. Zbirka sadrži 1982 primjerka 335 vrsta sakupljenih u Hrvatskoj prije 2000. godine. Vrste Hylocomiastrum umbratum i Timmiella barbuloides su nove, do sada zaboravljene vrste u hrvatskoj flori mahovina. Vrsta Heterocladium dimorphum je na osnovu pronađenog herbarijskog primjerka napokon potvrđena za Hrvatsku. Dodatno su u radu predstavljeni i vrijedni nalazi rijetkih i slabo bilježenih vrsta, najstariji nalazi te novi, ranije nepoznati lokaliteti nekih vrsta. Pronađeni herbarijski primjerci omogućuju daljnju reviziju i verifikaciju povijesnih nalaza ranije poznatih jedino iz literature.

Ključne riječi

Hrvatska, herbarijska zbirka, jetrenjarke, rožnjače, mahovine, nova vrsta, dokazni primjerak

Pajtim Bytyçi, Ferdije Zhushi-Etemi, Edona Kabashi-Kastrati, Hazir Çadraku, Toni Koren

Izvorni znanstveni članak

Pajtim Bytyçi Department of Biology, Faculty of Mathematics and Natural Sciences, University of Prishtina, George Bush, nr.5, Prishtina 10000, Kosovo; UBT - Higher Education Institution, Kalabria, street Rexhep Krasniqi Nr. 56, Prishtina, 10000, Kosovo
Ferdije Zhushi-Etemi Department of Biology, Faculty of Mathematics and Natural Sciences, University of Prishtina, George Bush, nr.5, Prishtina 10000, Kosovo
Edona Kabashi-Kastrati Department of Biology, Faculty of Mathematics and Natural Sciences, University of Prishtina, George Bush, nr.5, Prishtina 10000, Kosovo
Hazir Çadraku UBT - Higher Education Institution, Kalabria, street Rexhep Krasniqi Nr. 56, Prishtina, 10000, Kosovo
Toni Koren Association Hyla, Lipovac I 7, 10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

Cilj ovog rada je prikazati prve podatke o raznolikosti porodice Zygaenidae planine Koritnik na Kosovu. Iako je ta planina središte biološke raznolikosti, ivanjske ptičice nikad nisu istraživane. Tijekom našeg istraživanja 2021. i 2022. na deset lokaliteta zabilježeno je 11 vrsta porodice Zygaenidae. Jedna od njih, Jordanita notata (Zeller, 1847), zabilježena je po prvi puta za Kosovo.

Ključne riječi

ivanjske ptičice, rasprostranjenost, Jordanita notata

Sara Essert, Anamarija Koštro, Dario Hruševar

Izvorni znanstveni članak

Sara Essert Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biološki odsjek, Botanički zavod, Horvatovac 102a, 10 000 Zagreb, Hrvatska
Anamarija Koštro OŠ Mate Lovraka, Aleja Blaža Jurišića 13, 10 040 Zagreb, Hrvatska
Dario Hruševar Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biološki odsjek, Botanički zavod, Horvatovac 102a, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Florističko istraživanje Park šume Tuškanac provodi se posljednjih 15 godina, a najobuhvatnije i najsustavnije istraživanje provedeno je tijekom 2021. godine. Park šuma Tuškanac prirodno je blago u samom centru Zagreba. Ova 150 godina stara sastojina hrasta, bukve i običnog graba predstavlja prirodni produžetak vegetacije Medvednice i spušta se gotovo do središnje zagrebačke ulice (Ilice). Ukupno je zabilježeno 173 svojti vaskularnih biljaka (62 porodice i 131 rod). Najveći dio flore čine kritosjemenjače (Angiospermae) sa 163 svojte (94,2 %), a slijede ih papratnjače (Monilophyta) sa 6 svojti (3,5 %) i golosjemenjače (Gymnosperme) s 4 svojte (2,3 %). Porodica ruža (Rosaceae) vrstama je najbogatija (14 svojti, 8,1 %), a potom slijede glavočike (Asteraceae sensu lato) s 13 svojti (7,5 %), trave (Poaceae) s 11 svojti (6,4 %), usnače (Lamiaceae) s 9 svojti (5,2 %) te mahunarke (Fabaceae) s 8 svojti (4,6 %). Prema životnom obliku najveći postotak zabilježenih biljaka pripada hemikriptofitima (41,0%), a za njima slijede fanerofiti (27,7 %). Analiza flornih elemenata ukazuje na dominaciju euroazijskog flornog elementa (50,9 %), a slijede biljke europskog (18,5 %) i mediteranskog (8,1 %) flornog elementa. Udio urbanofobnih svojti (45,3 %) značajno premašuje udio urbanofilnih svojti (8,7 %). Doprirodno stanje okoliša je dodatno potvrđeno izračunatim vrijednostima indikatora antropogenizacije i poduprijeto niskim udjelom alohtone flore (27 svojti, 15,6 %). Invazivne vrste zabilježene na području istraživanja su sljedeće: žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima), indijska jagodnjača (Duchesnea indica), jednogodišnja hudoljetnica (Erigeron annuus), petolisna lozika (Parthenocissus quinquefolia), američki kermes (Phytolacca americana), obični bagrem (Robinia pseudoacacia) i perzijska čestoslavica (Veronica persica). Prema IUCN-ovoj kategorizaciji samo dvije svojte pripadaju u neku od kategorija ugroženosti: šumska tisa (Taxus baccata) i zlatni ljiljan (Lilium martagon) su ranjive svojte (VU) i obje su strogo zaštićene vrste hrvatske flore.

Ključne riječi

biološka raznolikost, florni elementi, indeksi urbanizacije i antropogenizacije, urbana flora, životni oblici

Marija Ivković

Izvorni znanstveni članak

Marija Ivković Division of Zoology, Department of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, Rooseveltov trg 6, HR-10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

Vodene muhe plesačice (Empididae) sakupljane su tijekom znanstvenog tjedna „Neretva Science Week“ u srpnju 2022. godine u gornjem toku rijeke Neretve u Bosni i Hercegovini entomološkom mrežicom i aspiratorom na 10 lokacija. Od 19 zabilježenih vrsta tijekom ovog istraživanja, pet vrsta su nove za faunu Bosne i Hercegovine: Clinocerella sorex (Engel), Wiedemannia angelieri Vaillant, Wiedemannia aquilex (Loew), Wiedemannia ariadne Wagner i Wiedemannia mikiana (Bezzi). Ukupno je u Bosni i Hercegovini zabilježeno 45 vrsta koje pripadaju u 10 rodova. Ovo istraživanje predstavlja važan doprinos poznavanju faune vodenih muha plesačica Bosne i Hercegovine i značajan je dodatak u poznavanju rasprostranjenosti vrsta na Balkanu.

Ključne riječi

vodene muhe plesačice, popis vrsta, novi podaci, Wiedemannia microstigma, Balkanski endemi

Youness Mabrouki, Abdelkhaleq Fouzi Taybi, Peter Glöer

Izvorni znanstveni članak

Youness Mabrouki Université Sidi Mohamed Ben Abdellah, Faculté des Sciences de Dhar El Mehraz, L aboratoire de Biotechnologie, Conservation et Valorisation des Ressources Naturelles, Fes, Morocco
Abdelkhaleq Fouzi Taybi Université Mohammed Premier, Faculté Pluridisciplinaire de Nador, Équipe de Recherche en Biologie et Biotechnologie Appliquées. Morocco
Peter Glöer Schulstr. 3, D-25491 Hetlingen, Germany

Sažetak

U ovom radu donosimo nove podatke o rasprostranjenosti vrsta iz roda Theodoxus spp. u Maroku, uz nalaze tri poznate vrste te dodatno nalaz nepoznate vrste koja sliči izumrloj vrsti T. valentinus (Graells, 1846) zabilježenoj samo za Španjolsku, gdje je bila endem regije Valencije. Predstavljen je i ključ za determinaciju I fotografije vrsta.

Ključne riječi

popis, zaštita, determinacija, sjeverna Afrika, endemizam

Rudi Verovnik, Gordana Glavan, Ivona Burić, Toni Koren

Izvorni znanstveni članak

Rudi Verovnik University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Department of Biology, Jamnikarjeva 101, 1000 Ljubljana, Slovenia
Gordana Glavan University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Department of Biology, Jamnikarjeva 101, 1000 Ljubljana, Slovenia
Ivona Burić Association Hyla, I. Lipovac 7, 10000 Zagreb, Croatia
Toni Koren Association Hyla, Lipovac I 7, 10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

Svilaja je 30 km dugačak planinski lanac koji se nalazi u vanjskim Dinaridima u zaleđu sjeverne Dalmacije, između rijeka Cetine i Čikole. To područje nikada nije bilo predmetom nikakvih sustavnih istraživanja leptira, a njegova je fauna ostala potpuno nepoznata. Tijekom istraživanja provedenih od 2019. do 2022., na 37 lokaliteta zabilježili smo 112 vrsta leptira. Bogatstvo leptira na Svilaji veće je nego na planinama Mosoru i Kozjaku uz obalu, slično kao na Biokovu, a manje nego na obližnjem, mnogo većem masivu Dinare. Biogeografski sastav uspoređivanih planina je, međutim, sličan, s dominantnim euro-sibirskim i euro-orijentalnim faunističkim elementima, ali i očitim smanjenjem broja planinskih vrsta na svim tim planinama u usporedbi s masivom Dinare. Dodatno, raspravljeni su novi nalazi nekih vrsta s malo dostupnih podataka za Hrvatsku ili Dalmaciju, kao što su Carcharodus orientalis, Pyrgus carthami, Tarucus balkanicus, Aricia artaxerxes, Polyommatus ripartii, Melitaea ornata, Melitaea athalia, Coenonympha rhodopensis i Hyponephele lupina. Iako je veći dio planine Svilaje uključen u mrežu Natura 2000, mnoga područja visoke konzervacijske vrijednosti nalaze se izvan tog područja. Općenito najveću prijetnju raznolikosti leptira istraživane planine predstavlja napuštanje i zarastanje travnjaka.

Ključne riječi

Hrvatska, rasprostranjenost, faunistika, biogeografija, zaštita

Tamás Tóth, Nikolett Varga, János Gál, Borbala Kocsis

Izvorni znanstveni članak

Tamás Tóth University of Veterinary Medicine Budapest, Department of Exotic Animal and Wildlife Medicine, 1078 Budapest, István u. 2., Hungary; Budapest Zoo and Botanical Garden, P.O. Box 469, 1371 Budapest, Hungary
Nikolett Varga Budapest Zoo and Botanical Garden, P.O. Box 469, 1371 Budapest, Hungary
János Gál University of Veterinary Medicine Budapest, Department of Exotic Animal and Wildlife Medicine, 1078 Budapest, István u. 2., Hungary
Borbala Kocsis Behavioural Ecology Research Group, Center for Natural Sciences, University of Pannonia, Veszprém, H-8210, Hungary; ELKH-PE Evolutionary Ecology Research Group, University of Pannonia, Pf. 1158.; Budapest Zoo and Botanical Garden, PO. Box 469, 1371

Sažetak

Tijekom 2005. na Cresu se pojavila za otok nova vrsta gušterice, oštroglava gušterica (Dalmatolacerta oxycephala), vjerojatno kao posljedica antropogenog prijenosa. Nova vrsta otkrivena je u gradu Osoru, kojeg je dotad naseljavala jedino krška gušterica (Podarcis melisellensis). U područjima gdje obje vrste žive simpatrički, P. melisellensis je kompetitivno superiorna u odnosu na D. oxycephala; no u Osoru se D. oxycephala pojavila u dijelovima grada gdje je otprije bila prisutna P. melisellensis. Od 2005. nije bilo sustavnih istraživanja promjena u rasprostranjenosti obaju vrsta u Osoru; cilj ovog rada je stoga istražiti koliko daleko se raširila D. oxycephala i što se dogodilo s rasprostranjenošću domaće vrste P. melisellensis nakon pojave nove vrste. Pokazalo se da je nakon 16 godina oštroglava gušterica istisnula domaću kršku guštericu, a dvije vrste nisu viđene zajedno na istim lokalitetima. Iako novopridošla vrsta preferira visoke kamene zidove, primjerci su također nađeni na nižim kamenim zidovima duž ceste prema Lošinju. Prema našim opažanjima ne može se isključiti daljnje širenje oštroglave gušetrice po Cresu, što bi moglo negativno utjecati na kršku guštericu, no potrebna su daljnja istraživanja koja bi obrazložila naše nalaze i kojima bi se dalje pratile promjene u rasprostranjenju obaju vrsta.

Ključne riječi

Hrvatska, Cres, Dalmatolacerta oxycephala, ekspanzija, Podarcis melisellensis

Danijela Gumhalter, Kai Berggren, Leif Aarvik

Izvorni znanstveni članak

Danijela Gumhalter Azuritweg 2, D-70619 Stuttgart, Germany
Kai Berggren Bråvann terrasse 21, NO-4624 Kristiansand, Norway
Leif Aarvik Natural History Museum, University of Oslo, P.O. Box 1172, NO-0318 Oslo, Norway

Sažetak

U radu se navode bibliografija i pregled objavljenih nalaza o vrstama iz nekoliko porodica Mikrolepidoptera u Hrvatskoj. Ukupno je za hrvatsko područje zabilježeno 274 vrsta iz osam nadporodica, 12 porodica i 55 roda Mikrolepidoptera. Rad predstavlja sažetak dostupnih objavljenih radova, od povijesnih do recentih publikacija. Rad usto sadrži podatke o skupljenom materijalu sa vlastitih terenskih istraživanja koja su provedena od drugog i trećeg autora u 2018. i 2019. godini u Hrvatskoj. Ukupno osam od 61 zabilježenih vrsta nije bilo prethodno utvrđeno u Hrvatskoj, te se smatraju novima u njenoj fauni. Također je potvrđeno prisustvo dodatnih 10 vrsta u hrvatskoj fauni jer su utvrđene po prvi puta u 100 ili više godina. Osim publiciranih checklisti vrsta iz porodica Pyralidae i Crambidae za područje Republike Hrvatske nisu izrađene niti objavljene checkliste s vrstama koje pripadaju drugim porodicama Mirkolepidoptera. Stoga ovaj rad predstavlja prvi sažetak dostupnih objavljenih nalaza i popis vrsta iz Hrvatske koje pripadaju porodicama Micropterigidae, Eriocraniidae, Hepialidae, Nepticulidae, Opostegidae, Heliozelidae, Adelidae, Prodoxidae, Incurvariidae i Tischeriidae te Alucitidae i Pterophoridae. Učinivši popis o zabilježenim vrstama dostupnim široj publici, dan je velik doprinos cjelokupnom poznavaju hrvatske faune Mikrolepidoptera. Cilj rada jest povećavanje interesa za ovim porodicama Mikrolepidoptera u Hrvatskoj te poticanje budućih istraživanja ove skupine leptira. Usto je želja potaknuti izradu checklisti za spomenute porodice Mikrolepidoptera ili čak cijele skupine Mikrolepidoptera za Hrvatsku.

Ključne riječi

Lepidoptera, Mikrolepidoptera, Hrvatska, Micropterigidae-Tischeriidae, Alucitidae, Pterophoridae

Mihailo Vujić, Slobodan Ivković

Izvorni znanstveni članak

Mihailo Vujić HabiProt, Cankareva 9/13, 21000 Novi Sad, Serbia
Slobodan Ivković Department of Biogeography, Trier University, Universitätsring 15, 54286 Trier, Germany

Sažetak

Posljednjih se nekoliko godina alohtona vrsta bogomoljke Hierodula tenuidentata Saussure, 1869 intenzivno širi po Europi. Do danas je vrsta zabilježena u mnogim zemljama južnog dijela kontinenta, odnosno u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Moldaviji, Sjevernoj Makedoniji, Rumunjskoj, Srbiji, Sloveniji, Španjolskoj i Ukrajini. Dana 22. listopada 2022. u Szegedu, gradu u južnom dijelu Mađarske, pronađena je jedna smećkasta ženka vrste H. tenuidentata. Taj je nalaz prvi za ovu vrstu na području Mađarske i ukazuje na daljnje širenje prema srednjoj Europi. Ovdje smo predstavili i nekoliko novih nalaza ove vrste, iz Grčke, Sjeverne Makedonije, Rumunjske i Srbije. Raspravili smo širenje vrste H. tenuidentata u Panonskoj nizini, kao i o potencijalnom značaju klimatskih promjena i učinka toplinskih otoka u uspostavljanju populacije u ovom dijelu Europe.

Ključne riječi

kontinentalna klima, Dictyoptera, invazivna vrsta

Toni Koren, Martina Šašić

Izvorni znanstveni članak

Toni Koren Association Hyla, Lipovac I 7, 10000 Zagreb, Croatia
Martina Šašić Croatian Natural History Museum, Demetrova 1, 10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

Predstavljen je prvi popis ljiljaka (Sphingidae) Hrvatske. Popis se temelji na pregledu muzejskih zbirki i objavljenih literaturnih nalaza. Do sada su u Hrvatskoj zabilježene 22 vrste, od kojih dvije vrste, Hippotion celerio (Linnaeus, 1758) i Sphingoneopsis gorgoniades (Hübner, 1819) nisu potvrđene tijekom recentnijih istraživanja te njihovu prisutnost u zemlji treba potvrditi. Za svaku vrstu daje se karta rasprostranjenosti koja sadrži sve dostupne objavljene literaturne nalaze, kao i nalaze iz muzejskih zbirki u Hrvatskoj. Za sve potvrđene i dvije potencijalne vrste ljiljaka navedeni su nazivi na hrvatskom jeziku.

Ključne riječi

popis, karte, fauna, entomološke zbirke, Hrvatski prirodoslovni muzej, Gradski muzej Varaždin

Karmela Adžić, Maks Deranja, Maja Mihaljević, Fran Rebrina, Josip Skejo, Dušan Jelić, Marko Pavlović, Kristina Kirin, Nikola Tvrtković

Izvorni znanstveni članak

Karmela Adžić IUCN/SSC Grasshopper Specialist Group; BIOTA j.d.o.o., Braće Radića 128/A, 43290 Grubišno polje, Croatia
Maks Deranja IUCN/SSC Grasshopper Specialist Group; BIOTA j.d.o.o., Braće Radića 128/A, 43290 Grubišno polje, Croatia
Maja Mihaljević independent researcher; 10430 Samobor, Croatia
Fran Rebrina University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Biology, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia; IUCN/SSC Grasshopper Specialist Group
Josip Skejo University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Biology, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia; IUCN/SSC Grasshopper Specialist Group
Dušan Jelić BIOTA j.d.o.o., Braće Radića 128/A, 43290 Grubišno polje, Croatia
Marko Pavlović Prva privatna gimnazija s pravom javnosti Varaždin, Frana Supila 22, 42000 Varaždin, Croatia
Kristina Kirin independent researcher; 48260 Križevci, Croatia
Nikola Tvrtković Croatian Biospeleological Society, Savski kuti, Lomnička 3, 10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

Vrsta Saga pedo (Pallas, 1771) u Hrvatskoj je do sada poznata isključivo iz mediteranske biogeografske regije i južnih padina Dinarida alpinske regije koji graniče s njom. U ovom radu donosimo prve dokaze prisutnosti vrste duboko u onome što se službeno zove alpinska regija te peripanonskom prostoru u kontinentalnoj regiji Hrvatske. Objedinjujući sve dostupne uzorke i opažanja, u rezultatima prikazujemo upotpunjenu rasprostranjenost vrste S. pedo u Hrvatskoj. Također dajemo i podatke o ekologiji, terenska opažanja i raspravu o stanišnim preferencijama ove vrste.

Ključne riječi

ravnokrilci, grabežljivi konjici, konjici, građanska znanost, Kalnik, fauna, partenogeneza, Natura 2000 vrsta

Leila Moghanloo, Farrokh Ghahremaninejad, Mahmoud Bidarlord, Akbar Norastehnia

Izvorni znanstveni članak

Leila Moghanloo Department of Biology, Faculty of Sciences, University of Guilan, Postal Code 4199613776, Rasht, Guilan Province, Iran
Farrokh Ghahremaninejad Department of Plant Sciences, Faculty of Biological Sciences, Kharazmi University, Postal Code 15719-14911, Tehran, Iran
Mahmoud Bidarlord Watershed Management and Forests and Rangelands Research Department, Guilan Agricultural and Natural Resources Research and Education Center, Agricultural Research, Education and Extension Organization (AREEO), Rasht, Postal Code 41635-3394, Iran
Akbar Norastehnia Department of Biology, Faculty of Sciences, University of Guilan, Postal Code 4199613776, Rasht, Guilan Province, Iran

Sažetak

Zaštićena područja temelj su zaštite biološke raznolikosti. U cijelom svijetu biljna raznolikost je ugrožena, a broj ugroženih vrsta dramatično raste. Mnoge od tih vrsta su endemi. Zaštićeno područje Sorkhabad smješteno je u provinciji Zanjan, SZ Iran, u području irano-anatolske ‘vruće točke’ biološke raznolikosti. Cilj ovog rada je istražiti endemične i ugrožene vaskularne biljne vrste, klasificirati lokalno rijetke vrste i identificirati ‘vruće točke’ ovog područja. Prikupljeno je ukupno 81 endemična vrsta iz 59 rodova unutar 22 porodice, te 116 ugroženih vrsta iz 86 rodova unutar 46 porodica. Najzastupljenije su porodice Fabaceae sa 16 i Asteraceae s 14 endemičnih vrsta, a od rodova Astragalus L. s 13 endemičnih vrsta. Stupanj endemičnosti u zaštićenom području Sorkhabad je 15,2%. Karte rasprostranjenosti vrsta pripremljene su u programu ArcGIS 10.3. Određene su ‘vruće točke’ za endemične i ugrožene vrste te one zauzimaju ukupno 50,709 ha (41,35%) zaštićenog područja Sorkhabad. Identificiranje tih točaka pomoći će stvoriti plan upravljanja i posljedično očuvati biološku raznolikost ovog područja.

Ključne riječi

zaštita, visinska rasprostranjenost, flora, lokalno rijetke svojte, specifične vrste

Prakash C. Maradaj, Ashish Panda, Tara J. Pirie, Janmejay Sethy, Mark D.E. Fellowes

Izvorni znanstveni članak

Prakash C. Maradaj Amity Institute of Forestry and Wildlife, Amity University, Noida, Uttar Pradesh, India
Ashish Panda Wildlife Institute of India, Chandrabani, Dehradun, Uttarakhand, India
Tara J. Pirie People and Wildlife Research Group, School of Biological Sciences, University of Reading, Whiteknights, United Kingdom
Janmejay Sethy Amity Institute of Forestry and Wildlife, Amity University, Noida, Uttar Pradesh, India
Mark D.E. Fellowes People and Wildlife Research Group, School of Biological Sciences, University of Reading, Whiteknights, United Kingdom

Sažetak

Danas su najznačajnije prijetnje sisavcima predatorima gubitak staništa i antropogeni pritisak. Iako su usnati medvjedi široko rasprostranjeni u Indiji, još uvijek postoji rizik da populacije postanu fragmentirane i izolirane. Kao rezultat kontinuiranog gubitka i degradacije staništa tijekom prošlog stoljeća, populacije usnatih medvjeda se stalno smanjuju. Sada u cijelom području svog areala žive samo u izoliranim i fragmentiranim staništima. Stoga je za utvrđivanje ovih područja potrebno provesti analizu prikladnosti staništa. Modeliranje je provedeno korištenjem metode maksimalne entropije (Maxent verzija 3.4.3, studeni 2020.) s podacima o prisutnosti životinja prikupljenim iz 230 uzorkovanih područja u rezervatu Nilgiri u Balasoreu, istočna Indija. Prosječna AUC krivulja za ponavljanja je 0,984. Model se također procjenjuje prema ROC vrijednosti i metodi ponovnog uzorkovanja. Okolišne varijable koje su pridonijele modelu bile su BIO-12 (godišnja količina padalina), BIO-11 (srednja godišnja temperatura), DEM (digitalni model nadmorske visine), a u modelu su doprinosom prisutni i indeks razvedenosti terena (TRI), šumskog pokrova (FC), indeks antropogenog utjecaja (HII) i LULC također su prisutni u modelu. Također smo utvrdili da okolišna varijabla BIO-12 (66%) značajno utječe na obrazac rasprostranjenosti usnatog medvjeda. Suprotno tome, šumovitost (0,4%) ima zanemariviji učinak na taj obrazac. Nakon procesa modeliranja izrađena je karta prikladnosti staništa za usnate medvjede te je procijenjena upotrebljivost modela i karte za planove upravljanja usnatim medvjedom. Usnati medvjed je intenzivno rasprostranjen u zapadnom dijelu istraživanog područja. Zaključujemo da je usnati medvjed značajna vrsta sisavca čije se stanište mora očuvati.

Ključne riječi

Melursus ursinus, usnati medvjed, Indija, Maxent modeliranje, stanište

Natura Croatica, Vol. 32 No.1

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi

Sažetak

Ključne riječi