Ključne riječi
Josip Poljak, biography, geology in Croatia
2022
Natura Croatica, Vol. 31 No.2
Sažetak
U ovom radu opisujemo prvi nalaz modrorepke Tarsiger cyanurus u Srbiji, ujedno i najzapadniji nalaz na Balkanskom poluotoku. Jedinka u drugoj kalendarskoj godini (2Y) obilježena je u Nacionalnom parku Tara, u Zapadnoj Srbiji, 7. listopada 2020. godine. Ptica je uhvaćena u ornitološku mrežu postavljenu u mladu mješovitu sastojinu potpuno otvorenog sklopa.
Ključne riječi
jesenska migracija, Balkanski poluotok, vrapčarka, skitalica
Sažetak
Tokom ljeta 2022. Rudbeckia triloba L. zabilježena je na četiri lokaliteta u kontinentalnoj Hrvatskoj (Korana Selo, Vukova Gorica, Vugrovec i Slivonja Jarek) gdje je rasla na antropogenim staništima. Vrsta autohtona za Sjevernu Ameriku unesena je u Europu kao ukrasna, a u nekoliko europskih zemalja rasprostranjuje se uglavnom kao prebjeg iz kulture. Vrijeme unosa u Hrvatsku nije poznato. Može se smatrati povremenom vrstom ili efemerofitnim vrtnim prebjegom s još nepoznatim invazivnim potencijalom.
Ključne riječi
efemerofit, vrtni prebjeg, JI Europa
Sažetak
U ovom radu donose se dvije nove lokacije za stranu invazivnu vrstu, štetnika na sjemenu Megabruchidius dorsalis u Zagrebu, Hrvatska. Dodatno po drugi puta potvrđujemo prisutnost M. dorsalis na jednoj lokaciji u istom gradu. Svi kukci uzgajani su iz zrelih mahuna Gleditsia triacanthos sakupljenih s tla (tri lokacije) i sa stabala (jedna lokacija). Ovi nalazi doprinose poznavanju rasprostranjenosti M. dorsalis u Europi.
Ključne riječi
novi lokaliteti, štetnik sjemena, Gleditsia triacanthos, Europa, strana vrsta, širenje areala, koegzistencija
Sažetak
Rad donosi informacije o dva dodatna lokaliteta za velikog večernjaka, Nyctalus lasiopterus, u Hrvatskoj. Prvi lokalitet je ujedno i prvo zabilježeno zimovanje ove vrste u Hrvatskoj. To je prvi nalaz za kontinentalni dio Hrvatske. Drugi lokalitet odnosi se na pronađenu mrtvu životinju na vjetroelektrani u mediteranskoj regiji Hrvatske.
Ključne riječi
Nyctalus lasiopterus, zimovanje, stradavanje od vjetroelektrana, rasprostranjenost, Hrvatska
Sažetak
Azijska bezupka Sinanodonta woodiana s.l. je svjetski uspješna invazivna vrsta. Izvještavamo o njenom prvom nalazu u Maroku, što predstavlja prvi nalaz te vrste na afričkom kontinentu. Potrebno je poduzeti mjere za pojačani monitoring i upravljanje njenom invazijom.
Ključne riječi
novi nalaz, Maroko, invazija u vodenim ekosustavima, strani školjkaš, sliv rijeke Sebou
Sažetak
Flora tri mala otočića u Korčulanskom arhipelagu istraživana je nekoliko puta tijekom 2020. godine. Zabilježeno je 105 vrsta i podvrsta, od kojih 101 pripada kritosjemenjačama, 3 golosjemenjačama i jedna papratnjačama. Ukupna flora otočića je raspoređena u 48 porodica. Najveći broj svojti pripada porodicama Poaceae (12,38 %) i Asteraceae (10,48%), zatim Lamiaceae (7,62%) i Fabaceae (5,71%). Najzastupljeniji životni oblici su terofiti (31,43%), hemikriptofiti (27,62%) i fanerofiti (19,05%). Najveći broj vrsta pripada mediteranskom (60,95%) i južnoeuropskom (20,00%) flornom elementu. Utvrđene su tri endemične, četiri ugrožene i sedam strogo zaštićenih svojti. Endemi uključuju Carduus micropterus (Borbás) Teyber ssp. micropterus, Vincetoxicum hirundinaria Medik. ssp. adriaticum (Beck) Markgr i Limonium dictyophorum (Tausch) Degen. Sve zabilježene endemične svojte pripadaju ilirsko-jadranskim endemskim biljkama. Ugrožene svojte su Desmazeria marina (L.) Druce, Elymus pycnathus (Godr.) Melderis i Narcissus tazetta L. Od strogo zaštićenih svojti ističu se Chenopodium murale L. i Posidonia oceanica (L.) Delile. U flori otočića Majsana zabilježene su invazivne vrste Conyza canadensis (L.) Cronquist i Euphorbia prostrata Aiton.
Ključne riječi
flora, jadranski otočići, Mediteran, raznolikost, stjenoviti obalni pojas
Sažetak
Cilj ove studije bio je po prvi put istražiti neke aspekte reproduktivne aktivnosti velike kozice u vodama Crne Gore. U Bokokotorskom zaljevu predstavlja vrstu velike komercijalne vrijednosti koja se lovi mrežama malog obalnog ribolova. Uzorkovanje je obavljeno jednom mjesečno od travnja 2019. do prosinca 2019. godine trostrukim mrežama stajaćicama. Sezona mrijesta procijenjena je na osnovu mjesečnih promjena gonadosomatskog indeksa, faktora kondicije i stupnja zrelosti gonada. Glavna sezona mriještenja ženskih jedinki traje od travnja do rujna s maksimumom u lipnju. Odnos spolova (mužjaci/ženke) bio je 1:1. Utvrđene su razlike vezane uz odnos dužine i mase između mužjaka i ženki.
Ključne riječi
rakovi, Melicertus kerathurus, sezona mriještenja, južni Jadran
Sažetak
Odonata (vretenca) su amfibijski red kukaca koji čini važnu poveznicu između vodenih i kopnenih staništa. Vretenca se često koriste kao bioindikatori zdravlja slatkovodnih staništa. Tijekom proljeća i ljeta 2017. i 2019. istraživana je fauna vretenaca na ukupno 44 slatkovodna staništa na širem području Parka prirode Papuk. U istraživanje su uključena 23 lotička i 21 lentičko stanište. Zabilježili smo 29 vrsta vretenaca, s većom brojnošću vrsta na lentičkim (35) nego na lotičkim staništima (16). Najraširenija vrsta na cijelom istraživanom području bila je Calopteryx virgo, dok su Aeshna affinis, Epitheca bimaculata i Sympetrum meridionale bile najrjeđe. Najčešće zabilježene vrste na lentičkim staništima bile su Platycnemis pennipes, Coenagrion puella i Ischnura elegans, a na lotičkim staništima bile su to vrste Calopteryx virgo, Onychogomphus forcipatus i Cordulegaster bidenatata. Iako su na slatkovodnim staništima na širem području Parka zabilježeni brojni antropogeni pritisci, čak 11 zabilježenih vrsta u nekoj je od kategorija ugroženosti, što naglašava konzervacijsku vrijednost vodenih staništa na istraživanom području. Naši rezultati predstavljaju prvi prvi popis vrsta vretenaca Parka prirode Papuk, i stoga su važan doprinos našem poznavanju faune vretenaca i rasprostranjenosti njihovih vrsta na području Hrvatske.
Ključne riječi
staništa, zaštićeno područje, antropogeni pritisci, ugrožene vrste, Odonata
Sažetak
U ovom radu predstavljamo nove faunističke podatke o paucima Šar-planine (Kosovo), jednog od najmanje istraženih područja na Balkanu. Prethodno je iz kosovskog dijela Šar-planine bilo poznato samo 27 vrsta pauka, no s ovim istraživanjem broj se povećao na 74. Priložene su slike rijetkih i zanimljivih vrsta. U rad smo uključili i novi nalaz s makedonskog dijela Šar-planine. Ukupno donosimo 50 vrsta, od kojih su osam prvi nalazi za Šar-planinu, 28 su prvi nalazi za Kosovo, a jedna vrsta je prvi puta zabilježena za Sjevernu Makedoniju. Vrste zabilježene po prvi puta za Šar-planinu pripadaju sljedećim rodovima: Histopona, Clubiona, Zelotes, Ceratinella, Mughiphantes, Robertus i Ozyptila. Također donosimo popis vrsta pauka za Šar-planinu na Kosovu.
Ključne riječi
Kosovo, Sjeverna Makedonija, endemi, raznolikost
Sažetak
Artemia cf. parthenogenetica Bowen and Sterling, 1978 široko je rasprostranjena u slanim jezerima sjevernog Kazahstana. Ženka račića Artemia može se lako prepoznati po leglu punom cista prije nego što ih ispusti. Broj cista može se koristiti za procjenu pojedinačne reproduktivne sposobnosti, kao i cijele populacije. Tijekom istraživanja reproduktivnog učinka ovog račića, primijećeno je da su tijekom vegetacijske sezone postojale ženke čije su dobro razvijene vrećice s leglom bile djelomično ispunjene cistama. Stoga smo se bavili pitanjem o važnosti korištenja ženki s djelomično ispunjenim leglom za određivanje reproduktivne učinkovitosti tog račića. Broj cista u vrećici punog legla i djelomično ispunjenoj vrećici legla otkrio je stabilne razlike u sljedećim statističkim pokazateljima: prosječna reproduktivna sposobnost, koeficijent varijacije te prosječna minimalna i maksimalna reproduktivna učinkovitost. Kako raste postotak ženki u populaciji s cistama koje još nisu spremne za ispuštanje, tako se smanjuje postotak ženki s djelomično ispunjenim leglom. Opći je zaključak da korištenje ženki s djelomično ispunjenim vrećicama umanjuje vrijednost prosječne reproduktivne sposobnosti i također mijenja obrazac raspodjele reproduktivne sposobnosti. Dobiveni rezultati dokazuju da se samo ženke s punim leglom trebaju koristiti pri procjeni vrijednosti reproduktivne učinkovitosti račića Artemia.
Ključne riječi
Artemia, Kazahstan, reproduktivna sposobnost, leglo, ciste
Sažetak
U sklopu ovog istraživanja tulara na području Dinarskog krša Hrvatske u 23 izvora utvrđeno je 55 vrsta iz 33 roda i 13 porodica. Regija Dinarskog krša prepoznata je kao područje iznimne bioraznolikosti i endemizma. Na izvoru na Kamenskom, na području Ličke Plješevice, utvrđena je vrsta Crunoecia irrorata (Curtis, 1834), što je prvi nalaz ove vrste za područje Hrvatske. Najveći broj vrsta utvrđen je na izvorima Keljevac (14 vrsta) i izvoru u mjestu Rudanovac (14 vrsta). Vrsta Drusus croaticus Marinkovic-Gospodnetic, 1971 utvrđena je na najviše lokaliteta (8).
Ključne riječi
jugoistočna Europa, vodena staništa, vodeni kukci, Crunoecia irrorata
Sažetak
U kolovozu 2022. u Hrvatskoj su uočeni prvi primjerci vretenca Trithemis annulata (Palisot de Beauvois, 1807). Ova je vrsta zabilježena na tri lokaliteta u južnoj Dalmaciji, dva mužjaka na Peračkom blatu, te mužjaci i ženke na dva lokaliteta na Baćinskim jezerima. U Baćinskim jezerima uočeno je više od 10 jedinki što ukazuje na moguću uspostavljenu populaciju. Najbliža poznata populacija nalazi se oko 160 km južno u Crnoj Gori. Zbog širenja vrste u Europi i nedavnih nalaza na sjeveru čak do Slovenije, očekuju se nova opažanja i ustanovljene populacije ove vrste u Hrvatskoj. Budući da je vrsta sada poznata iz Hrvatske, predlažemo naziv za ovu vrstu - “ljubičasta skitnica”, pozivajući se na njezinu boju, lutajuće ponašanje te potencijal širenja.
Ključne riječi
klimatske promjene, povećanje areala, rasprostranjenost, vretenca, Libellulidae, Dalmacija
Sažetak
U radu predstavljamo rezultate istraživanja vodencvjetova na hidromorfološki izmijenjenoj nizinskoj rijeci Bednji u Hrvatskoj. Zabilježene su 22 vrste, pri čemu su Baetis fuscatus (Linnaeus, 1761) i Serratella ignita (Poda, 1761) bile najraširenije vrste, a Paraleptophlebia submarginata (Stephens, 1836) i Cloeon dipterum (Linnaeus, 1761) najrjeđe vrste. Duž riječnog toka zabilježen je značajan porast u broju vrsta vodencvjetova. No, klaster analiza je pokazala da njihove zajednice nisu grupirane s obzirom na položaj istraživanih lokacija duž rijeke Bednje. Najniži broj vrsta i raznolikost zabilježeni su za izvorišno područje. Iznenađujuće, najviši broj vrsta zabilježen je na lokaciji s umjerenim hidromorfološkim promjenama, a najveća raznolikost na lokaciji s velikim hidromorfološkim promjenama. Razlog bi mogao biti to što je Bednja povezana s brojnim bočnim pritokama te su u rijeci prisutna različita mikrostaništa. Prikazani su novi podaci o rasprostranjenosti nekih rijetkih vrsta u hrvatskim slatkovodnim staništima, kao što je Heptagenia longicauda (Stephens, 1836). Ephemera lineata Eaton, 1870 je zabilježena po prvi puta za Panonsku nizinsku ekoregiju (ER 11) u Hrvatskoj. Caenis cf. pseudorivulorum Keffermüller, 1960 još nije bila zabilježena za hrvatska slatkovodna staništa, no kako se naša determinacija temeljila na juvenilnim primjercima, njen nalaz još treba biti potvrđen.
Ključne riječi
Ephemeroptera, nizinska rijeka, utjecaj čovjeka, broj vrsta, rijetke vrste
Sažetak
Alpiscorpius liburnicus sp. n. je opisan s otoka Krka na temelju razlika u morfometrijskim značajkama metasome u odnosu na genetički srodnu vrstu A. croaticus (Di Caporiacco, 1950). Status ove prve špiljske vrste roda Alpiscorpius je podržan filogenetskim analizama temeljenim na zasebnim mitohondrijskim (COI i 16S rRNA) i jezgrinim (ITS1) biljezima, kao i opsegom nekorigiranih udvojenih genetičkih udaljenosti u DNA barkod regiji mitohondrijskog gena za podjedinicu 1 citokrom oksidaze (COI) koji, prema ostalim svojtama “Alpiscorpius croaticus skupine”, iznosi 4,2 do 4,8%. S prvom molekularnom potvrdom ove vrste u jednoj špilji u obalnom dijelu Velebita njena rasprostranjenost se očekuje i u drugim špiljama istočne obale Jadrana od šireg područja Rijeke do izvorišta Zrmanje. Nova vrsta je simpatrička s nadzemnim vrstama iz “Euscorpius tergestinus skupine” i sinantropnom vrstom E. italicus u mediteranskim staništima. Utvrđeni su filogenetski odnosi unutar “A. croaticus skupine”. Nalazi vrste A. croaticus su ograničeni na krške bukove šume kontinentalne strane južnog i jugoistočnog Velebita, gdje je utvrđena na istoj lokaciji s manjom vrstom A. omega, uz izdvojenu populaciju na južnim padinama Velebita u kršu uz kanjon Velike Paklenice. Treća svojta iz iste skupine je trenutno poznata samo s jednog lokaliteta na srednjem Velebitu, gdje je također nađena u bukovoj šumi ispod okomitih vapnenačkih stijena uz vrstu A. omega.
Ključne riječi
taksonomija, filogenija, mitohondrijski i jezgrini molekularni biljezi, špiljske vrste, rasprostranjenost, staništa
Sažetak
Rad predstavlja pregled rasprostranjenosti balkanskog endema, obligatnog serpentinofita Euphorbia serpentini u Bosni i Hercegovini i Srbiji, na temelju revizije herbarijskih primjeraka iz herbara SARA, BEO, BEOU i privatnih zbirki autora, podataka iz literature i terenskih opažanja. Dodatno su prikazani kratak morfološki opis i fotografije vrste.
Ključne riječi
Balkan, rasprostranjenost, endemi, Euphorbia serpentini, morfologija, serpentinit
Sažetak
Stenoendemska vrsta Dalmatocytisus dalmaticus (Vis.) Trinajstić do sada je bila poznata samo s dva nalazišta (brdo Medinjak i Šušnjevača) na periferiji Sinja. Populacije velike brojnosti pronađene su na više od 30 novih nalazišta u široj okolici naselja Sinj, Otok i Trilj. Biljka raste na podlozi vapnenih lapora, na kamenjarskim travnjacima, kao i u prizemnom sloju sađenih šuma crnog bora i uz rubove borovih šuma. Ukupnu površinu na kojoj dolazi D. dalmaticus procjenjujemo na približno 1,5 km2. Areal je znatno smanjen širenjem naselja Jasenovo i Poljak, gradnjom makadamskog puta kroz brdo Greda, a planirana izgradnja kamenoloma s pristupnom cestom na području Šušnjevače rezultirat će dodatnim smanjenjem areala. Staništa su izložena jakom antropogenom pritisku i pomjenama koje su rezultat prethodne i sadašnje sadnje crnog bora. Temeljem metoda procjene ugroženosti Međunarodnog saveza za očuvanje prirode, predlažemo uvrštavanje vrste D. dalmatycus u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske u kategoriji ugrožene svojte (EN; kriteriji, B2ab(ii,iii,iv)).
Ključne riječi
Dalmatocytisus dalmaticus, procjena ugroženosti, srednja Dalmacija, stenoendem, ugrožena vrsta (EN)
Sažetak
Tijekom protekla dva desetljeća populacije zelene želve (Chelonia mydas) u Sredozemnom moru pokazu pozitivan trend u broju gnijezda. Iako su vode istočnog Sredozemlja prepoznate kao kritična staništa ove vrste, mali broj dokumentiranih nalaza u Jadranskom moru ukazivao je na sporadični značaj Jadrana kao njenog morskog staništa. Ovim radom predstavljamo nove nalaze zelenih želvi u Jadranskom moru, dajemo pregled vremenske dinamike svih potvrđenih dosadašnjih nalaza te analiziramo značaj akvatorija Jadrana za ovu vrstu. U radu prikazujemo 75 nalaza zelene želve u Jadranu uključujući osam novih. Broj dokumentiranih nalaza općenito je nizak, ali pokazuje zanimljiv deseterostruki porast od 2000. godine do danas. Porast u broju nalaza vjerojatan je rezultat djelovanja tri čimbenika: (i) pozitivnog trenda populacija na glavnim gnjezdištima u Sredozemlju; (ii) povećanog institucionalnog kapaciteta za istraživanje i očuvanje morskih kornjača u Jadranu tijekom posljednja dva desetljeća te (iii) povećanje temperature mora. Dokumentirana povećanja površinskih temperatura mora možebitno su uspostavila odgovarajuće i ponavljajuće toplinske koridore duž jonsko-jadranskog razvojnog migracijskog puta koji služe kao ekološki okidači imigracija juvenilnih zelenih želvi u Jadran. Budući da će se brojnost ove vrste vjerojatno nastaviti povećavati, potrebno je povećati napore usmjerene na istraživanja njene prostorne dinamike i zaštitu kako bi se izbjeglo da Jadransko more postane ponorno stanište za sredozemnu populaciju zelene želve.
Ključne riječi
morske kornjače, rasprostranjenost, Sredozemno more, klimatske promjene, zagrijavanje mora, toplinski koridori
Sažetak
Šest mužjaka vrste Leptochilus quintus Gusenleitner prikupljeno je u svibnju 2021. na planini Mosoru u Hrvatskoj. Za tu vrstu pretpostavljalo se da je izumrla, jer u posljednjih 136 godina nije prikupljen nijedan primjerak. Za razliku od prethodno poznatog primjerka (holotipa) s potpuno crnim klipeusom, prikupljeni primjerci na klipeusu imaju različite količine žutih oznaka, a tek jedan primjerak ima potpuno crni klipeus. DNA dva primjerka sekvencionirana je za mitohondrijalni gen COI te je otkriveno da se njihove sekvence razlikuju u dva para baza, što ukazuje na određen stupanj genetičke raznolikosti koja se zadržala u populaciji. Ovaj nalaz ukazuje na potrebu detaljnije faunističke analize Hrvatske i čitavog Balkana kao sjecišta srednje-, istočno- i južnoeuropskih faunističkih elemenata.
Ključne riječi
izumiranje, Eumeninae, sekvencioniranje
Sažetak
Ivanjski rovaš (Ablepharus kitaibelii) je ugrožena vrsta guštera u Hrvatskoj, prisutna na vrlo malom području u Parku prirode Papuk te na nekoliko lokaliteta u gradu Iloku i bližoj okolici. Na Papuku je vrsta ograničena na područje toplih južnih padina vrhova Turjak-Mališćak-Pliš, iznad Velike. U 2019. godini vrsta je zabilježena na novom lokalitetu, na Stinicama. Cilj ovog rada je analizirati morfometrijske mjere, relativnu gustoću, predatorski pritisak te utvrditi opstojnost ove populacije. Podaci su uspoređeni s prethodnim istraživanjima ivanjskog rovaša na Turjaku, do sada najistraženijem nalazištu ivanjskog rovaša na Papuku. Populacija na Stinicama je manje gustoće od populacije na Turjaku i pod većim je predatorskim pritiskom. Također, postoje razlike u morfometrijskim mjerama između ove dvije populacije.
Ključne riječi
Park prirode Papuk, morofometrijski parametri, gustoća populacije, Reptilia, Scincidae