Sažetak
mr. sc. Darko Rukavina (Gospić, June 8, 1944 – Zagreb, June 1, 2021)
2021
Natura Croatica, Vol. 30 No.2
Sažetak
U ovom članku sastavljeni su popisi vrsta iz potporodice Tillandsioideae (porodica Bromeliaceae) uzgajanih u Botaničkom vrtu zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta između 1892. i 2021. godine. Uređena je sinonimka i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju da su tijekom 129 godina kroz zbirke Botaničkog vrta prošle najmanje 82 svojte iz četiri roda potporodice Tillandsioideae (3 iz roda Catopsis, 6 iz roda Guzmania, 63 iz roda Tillandsia i 10 iz roda Vriesea). Od ukupno 9 rodova koji pripadaju potporodici Tillandsioideae danas uzgajamo 73 svojte iz 4 roda: 3 svojte iz roda Catopsis, 5 svojti iz roda Guzmania, 57 iz roda Tillandsia i 8 svojti iz roda Vriesea.
Ključne riječi
Botanički vrt PMF-a u Zagrebu, povijesne zbirke biljaka, Tillandsia, Catopsis, Guzmania, Vriesea
Sažetak
Callopistromyia annulipes (Macquart, 1855) u Europi je alohtona vrsta, unesena iz Sjeverne Amerike 2007. godine, a do 2021. se proširila na više od deset zemalja Europe. Širenje vrste uočeno je još 2007. te se trend nastavlja do danas, kad je vrsta pronađena i u Hrvatskoj. Korištenjem društvenih mreža kao što su Facebook i iNaturalist možemo uočiti konkretna širenja pojedinih vrsta, doznati više o njihovoj ekologiji i zaključiti o smjeru mogućeg širenja u budućnosti. Građanska znanost je odličan alat za dolazak do novih saznanja, no njezini potencijali se u današnje vrijeme i dalje premalo iskorištavaju.
Ključne riječi
društvene mreže, građanska znanost, bioraznolikost, unesene vrste
Sažetak
U radu se govori o prvom nalazu vrsta Cionus griseopubens Wingelmüller, 1914 i C. hypsibatus Wingelmüller, 1914 za Albaniju te C. neglectus Košťál & Caldara, 2019 za Grčku. Daju se točni lokaliteti i njihovi opisi za sve tri vrste te njihov geografski odnos prema arealu vrsta. Verbascum longifolium Tenore potvrđena je kao biljka domaćin za C. hypsibatus i C. griseopubens u planinama Tomorr u Albaniji.
Ključne riječi
fauna, Curculionidae, Cionus, Albanija, Grčka
Sažetak
Ovo faunističko priopćenje o muhama balegarkama (Diptera: Scathophagidae) rezultiralo je bilježenjem sedamnaest vrsta, od kojih je Acanthocnema glaucescens (Loew, 1864) posljednja zabilježena vrsta za faunu Hrvatske. Sedamnaest vrsta iz porodice Scathophagidae zabilježenih u Hrvatskoj svrstano je u deset rodova. Rod Scathophaga zastupljen je sa šest vrsta, slijede Amaurosoma i Norellisoma s dvije vrste, te rodovi Acanthocnema, Cleigastra, Coniosternum, Cordilura, Norellia, Paralleloma i Phrosia zastupljeni s jednom vrstom.
Ključne riječi
Diptera, Scathophagidae, Plitvička jezera, Hrvatska
Sažetak
Rad predstavlja zanimljive nalaze jedne vrste konjica i dviju vrsta skakavaca iz Hrvatske i Slovenije. Mramorni konjic grmušar Rhacocleis annulata Fieber, 1853 (Tettigoniidae: Tettigoniinae) po prvi je put zabilježen za Hrvatsku u Dubravi kraj Šibenika, a za Sloveniju u Borovnici sjeverozapadno od Ljubljane; plavonogi uplakani skakavac Eyprepocnemis plorans (Charpentier, 1825) (Acrididae: Eyprepocnemidinae) po prvi je put zabilježen za Hrvatsku također u Dubravi; i naposljetku nalaz crnog buhoskakavca (Xya pfaendleri Harz, 1970; Tridactylidae: Tridactylinae) u Dubravi prvi je nalaz ove vrste u Dalmaciji. Poznato je da se Rhacocleis annulata i Eyprepocnemis plorans šire Europom, tako da naši nalazi doprinose poznavanju širenja ovih vrsta po južnoj Europi. Hrvatska fauna ravnokrilaca sada, s dvjema novim vrstama, broji 187 vrsta, a slovenska fauna ravnokrilaca s jednom novom vrstom broji ukupno 158 vrsta.
Ključne riječi
Rhacocleis annulata, Eyprepocnemis plorans, Xya pfaendleri, Dubrava kraj Šibenika, Borovnica, širenje, alohtone vrste
Sažetak
Plemeniti ili riječni rak je autohtona europska vrsta slatkovodnih rakova, ugrožena mnogobrojnim antropogenim pritiscima na njegova staništa, klimatskim promjenama i stranim invazivnim vrstama rakova. Cilj ovog istraživanja je bio procijeniti učinkovitost zaštićenih područja i pan-europske mreže Natura 2000 u očuvanju raznolikosti plemenitog raka u Hrvatskoj. U tu svrhu korišteni su podaci o rasprostranjenosti vrste u slatkovodnim ekosustavima Hrvatske koji su preklopljeni s kartom zaštićenih područja što je poslužilo u gap analizi. Rezultati analize su pokazali da su populacije plemenitog raka umjereno dobro pokrivene zaštićenim područjima. Preklapanjem mape zaštićenih područja s mapom nalaza rakova zaključeno je da je 50% populacija plemenitog raka unutar zaštićenih područja. Rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti u izradi budućih planova upravljanja ovom ugroženom vrstom.
Ključne riječi
Astacus astacus, Astacidae, Natura 2000, konzervacijski planovi, zaštita bioraznolikosti
Sažetak
Ovim radom predstavljamo demografske i reproduktivne značajke komercijalno izlovljavanog morskog psa mekuša (Mustelus punctulatus), na temelju analize 117 mužjaka i 108 ženki iz Jadranskog mora. Mužjaci postižu spolnu zrelost pri dužini tijela (DT) od 83,1 cm i 6,6 godina, a ženke pri 100,0 cm DT i 12,5 godina. Najstariji mužjak je procijenjen na 14 godina, a najstarija ženka na 19 godina. Gompertzovo model najbolje je opisao somatski rast, prema kojem je za mužjake predviđena maksimalna veličina (L∞) od 129,3 cm DT i koeficijent rasta (k) od 0,15 god–1, dok za ženke L∞ iznosi 141,1 cm DT, a k = 0,13 god–1. Utvrđene značajke životne strategije određuju mekuša kao spororastuću vrstu izrazito osjetljivu na izlov, pa je stoga potrebno čim prije razviti strategiju upravljanja ovom vrstom morskog psa.
Ključne riječi
starost, modeli rasta, razmnožavanje, hrskavičnjače, zaštita, Sredozemno more
Sažetak
Zygaena brizae jedna je od rjeđih vrsta ivanjskih ptičica na Balkanskom poluotoku, s tek nekoliko novijih opažanja. Iako se vrsta smatra dijelom faune Hrvatske, prije ovog istraživanja svi povjesni podatci bili su oskudni i neprecizni, prilikom čega se spominju se samo Istra i Dalmacija, bez ikakvog točnog lokaliteta. Tijekom 2021. ova je vrsta zabilježena u Nacionalnom parku Plitvička jezera na dva lokaliteta. Na području Homoljca je uočen samo jedan primjerak, ali je na livadama kod Prijeboja zabilježena brojna populacija. Ovo su prvi točni nalazi vrste Z. brizae u Hrvatskoj.
Ključne riječi
Zygaeninae, Plitvička jezera, Lika, rasprostranjenost
Sažetak
Tijekom 2019. istražena je i kartirana flora otoka Zlarina, uz upotrebu srednjeeuropske mreže kartiranja (MTB polja), prema kojoj se područje istraživanja sastojalo od devet MTB 1/64 kvadranata. Pri tome je zabilježeno 576 svojti (532 vrste i 44 podvrste) vaskularnih biljaka, od čega je 126 svojti zabilježeno po prvi put, 450 ranije zabilježenih svojti je potvrđeno, dok 153 ranije zabilježene svojte nisu potvrđene. U konačnici, na otoku je sveukupno do danas zabilježeno 730 svojti. Među njima, 580 svojti je samoniklo, 147 je kultivirano, a 23 se smatraju invazivnima. Kultivirane i adventivne biljke nisu uključene u analizu porodica i životnih oblika. Najveći broj zabilježenih svojti pripada porodicama Compositae (13,89%), Fabaceae (12,01%) i Poaceae (10,98%). Rezultati fitogeografske analize samonikle flore pokazuju dominaciju mediteranskog flornog elementa, što zajedno s dominacijom terofita ukazuje na mediteranski karakter flore otoka. Zabilježeno je 13 endemičnih, 44 ugrožene i 42 strogo zaštićene vrste i podvrste. Najbogatiji vrstama bili su kvadranti karakterizirani većom raznolikosti staništa i redovno košenim maslinicima. To nam govori da su za povećanje florističke raznolikosti na malim otocima od veličine samog otoka puno važniji umjereni ljudski utjecaj i raznolikost staništa.
Ključne riječi
endemi, florni elementi, IUCN, kartiranje, životni oblici
Sažetak
U radu se opisuje i ilustrira Bicellaria croatica sp. nov. (Hybotidae) iz Hrvatske. Za porodicu Empididae donose se novi nalazi za Rhamphomyia brevis Daugeron & Lefebvre, 2015 (već postoji, Rhamphomyia brevis Loew, 1861) i predlaže se novo zamjensko ime za ovu vrstu: Rhamphomyia daugeroni nom. nov. Vrsta se seli u podrod Holoclera. Tri vrste iz porodice Empididae su prvi put zabilježene za Hrvatsku: Empis pleurica (Collin, 1960), Rhamphomyia (Amydroneura) pseudogibba Strobl, 1910 i Empis (Xanthempis) hypandrialis Daugeron, 2000 (ženka je opisana prvi put). Napominje se da se područje rasprostranjenosti vrste Empis pleurica (Collin, 1960) širi prema sjeverozapadu (od Izraela preko Turske do Hrvatske), sjeveru (do Kavkaza) i istoku (do Irana), vjerojatno zbog klimatskih promjena.
Ključne riječi
Bicellaria, Hybotidae, Rhamphomyia, Empis, Empididae, Europa, rasprostranjenost, nova vrsta, novo ime
Sažetak
Tri primjerka vrste Sciota rhenella prikupljena su u srpnju 2021. godine u Zagrebu, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iako je vrsta prethodno bila navođena u literaturi za Hrvatsku, njen je prvi nalaz objavljen bez dodatnih podataka o lokalitetu i datumu njenog prikupljanja. Stoga je jedini objavljen podatak o ovoj vrsti taj da je ona prisutna u fauni Hrvatske. U radu se navode prvi podaci o lokalitetima i datumima prikupljanja vrste S. rhenella u Hrvatskoj. Dajući nove pouzdane dokaze, prisutnost ove vrste u fauni Hrvatske je potvrđena. Usto je dan prilog poznavanju hrvatskoj fauni Pyraloidea.
Ključne riječi
Sciota rhenella, Pyraloidea, Pyralidae, fauna, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Tular Cyrnus crenaticornis (Kolenati, 1859) je po prvi puta utvrđen u Hrvatskoj u rijeci Odri u kolovozu 2015. godine. Vrsta je utvrđena na temelju morfološke determinacije ličinke, a potvrđena je primjenom metode DNA barkodiranja.
Ključne riječi
tulari, ličinka, novi nalaz, rijeka Odra, kontinentalna Hrvatska
Sažetak
Al-Jabal Al-Akhdar (Zelena planina) u pokrajini Cirena u Libiji poznata je po najvećoj biljnoj raznolikosti u zemlji, osobito u udolinama i nizinama te planine. Wadi Al-Kouf je najveća udolina u planini, s bogatom florom koja se sastoji od aromatičnog i ljekovitog bilja. Cilj našeg istraživanja tijekom vegetacijske sezone 2019. bilo je zabilježiti i popisati ljekovito bilje koje raste u toj dolini. Rezultati su pokazali da u dolini Wadi Al-Kouf raste 107 vrsta ljekovitog bilja, iz 49 porodica, odnosno 93 roda. Najzastupljenije kritosjemenjače su dvosupnice, s 38 porodica, 79 rodova i 89 vrsta, dok su jednosupnice zastupljene sa samo 8 porodica, 10 rodova i 13 vrsta. Porodice s najviše zabilježenih vrsta bile su Asteraceae, Lamiaceae, Fabaceae i Solanaceae; redom 11, 9, 6 i 6 vrsta. Najdominantniji životni oblici u dolini bili su terofiti (25,2%), fanerofiti (25,2%) i hamefiti (24,3%), zatim hemikriptofiti (15,9%) i geofiti (9,3%). Zabilježeno je devet endemičnih vrsta.
Ključne riječi
Cirena, endemska flora, etnobotanika, vegetacija Libije, ljekovite biljke, mediteranska flora
Sažetak
Tijekom istraživanja slatkovodnih beskralješnjaka povremenih tekućica dinarskog krša u Republici Hrvatskoj, potvrdili smo ili zabilježili nove podatke o rasprostranjenosti i ekološkim značajkama nekoliko vrsta vodencvjetova koje se smatraju rijetkima u hrvatskim slatkovodnim staništima: Nigrobaetis niger (Linnaeus, 1761), Procloeon pennulatum (Eaton, 1870) i Paraleptophlebia werneri Ulmer, 1920. Prema našim spoznajama, N. niger je po prvi puta zabilježen u povremenim tekućicama. Osim rasprostranjenosti, u ovom radu raspravljamo i o njihovom izboru mikrostaništa te odnosu s fizikalno-kemijskim parametrima vode u istraživanim povremenim tekućicama. Ovi rezultati potvrđuju da naše znanje o fauni vodencvjetova Republike Hrvatske te o njihovim ekološkim zahtjevima u povremenim tekućicama još uvijek nije potpuno te se povećava sa svakim sustavno provedenim istraživanjem.
Ključne riječi
Ephemeroptera, IRES, povremena lotička staništa, okolišni čimbenici, Nigrobaetis niger, Procloeon pennulatum, Paraleptophlebia werneri
Sažetak
Fauna tulara sjeverne Afrike i Maroka je još uvijek slabo poznata, sa samo nekoliko povijesnih i novijih sporadičnih istraživanja. U ovom radu opisujemo novu vrstu Tinodes atlasensis Ibrahimi, Mabrouki & Taybi, sp. nov., s gorja Atlas u Maroku. Nova vrsta najbliža je vrsti Tinodes baenai Gonzales & Otero, 1984, poznatoj s Iberskog poluotoka, a uglavnom se razlikuju oblikom segmenta IX, koksopodita, kopulatornog aparata i nastavka bazalne ploče. Tinodes atlasensis Ibrahimi, Mabrouki & Taybi, sp. nov. sedma je poznata vrsta roda Tinodes Curtis, 1834 iz Maroka. Buduća istraživanja ove sjevernoafričke zemlje sigurno će povećati broj poznatih vrsta te otkriti nove vrste.
Ključne riječi
sjeverna Afrika, raznolikost, tulari, nova vrsta kukaca, Tinodes baenai
Sažetak
Morske vode Indonezije dio su tropskog morskog ekosustava i karakterizira ih velika raznolikost mikroorganizama i planktona. Morska voda koristi se za potrebe marikulture, npr. pri uzgoju kozica, mliječne ribe, hlapova te mangrovskog raka. Održivost okolišnih izvora koji se koriste u marikulturi može biti procijenjena analiziranjem stvarnih uvjeta u morskom okolišu, uključujući bakterijske i planktonske zajednice. No karakteristike tih zajednica u indonezijskim vodama nisu dobro dokumentirane. U ovom radu istražujemo bakterijske i planktonske zajednice u površinskim vodama dvaju obalnih područja, Nampu i Sembukan, uprava Wonogiri, središnja Java, Indonezija. Raznolikost bakterija analizirana je pomoću brzog Illumina sekvencioniranja s primerom za regiju V3-V4 bakterijske sekvence gena 16S rRNA. Osim toga, određena je i izračunata planktonska zajednica (fitoplankton i zooplankton) koristeći metodu komorice za brojanje. Sekvencirajuća analiza pokazala je da je pet dominantnih bakterijskih koljena u dva uzorka morske vode bilo zajedničko, a to su Proteobacteria, Firmicutes, Actinobacteria, Bacteriodetes i Cyanobacteria. Iako su dva uzorkovana područja udaljena nekoliko kilometara, rasprostranjenost dominirajućih bakterijskih koljena u oba uzorka bila je slična. U fitoplanktonu područja Nampu i Sembukan dominirali su Trichodesmium sp., Navicula sp. i Rhabdonema sp. Dominantni zooplankton u oba područja sastojao se od rodova Euterpina, Nauplius, Oithona sp., Oncaea sp., Tigriopus sp. i ličinki Gastropoda. Morska voda područja Nampu i Sembukan prikladna je kao izvor vode za akvakulturu.
Ključne riječi
raznolikost bakterija, mikrobiom, plankton, morska voda, tropska mora
Sažetak
U sklopu ovoga istraživanja na području Konavala, najjužnijeg područja u Hrvatskoj, prikupljeno je 230 primjeraka tulara. Utvrđena je prisutnost 21 vrste, 15 rodova i 11 porodica. DNA barkodiranje provedeno je na 41 primjerku, odnosno na 15 vrsta prikupljenih na području Konavala. Najveći broj vrsta prikupljen je na dva lokaliteta: izvor rijeke Ljute (13) i izvor u selu Vodovađa (8). Najveći broj svojti (4) bio je zabilježen unutar sljedeće dvije porodice: Hydroptilidae i Hydropsychidae. S faunističkog gledišta najzanimljivije vrste zabilježene u Konavlima su: Agapetus cf. kampos Oláh (prvi nalaz za Hrvatsku), Hydroptila martini Marshall (prvi nalaz za mediteranski dio Hrvatske), Oxyethira falcata Morton (prvi nalaz za Hrvatsku), Tinodes andrasi Oláh (tipski lokalitet vrste je rijeka Ljuta), Diplectrona cf. afra McLachlan (prvi nalaz za mediteranski dio Hrvatske) i Micropterna wageneri Malicky (drugi nalaz za Hrvatsku). Prvi podaci DNA barkodiranja za vrste Agapetus cf. kampos Oláh i Tinodes andrasi Oláh uneseni su u BOLD bazu. Područje Konavala predstavlja jednu od najzanimljivijih regija za faunu Trichoptera i može se smatrati hotspot-om za tulare u Hrvatskoj. Iz tog je razloga potrebno uvođenje visokih standarda za njihovu zaštitu.
Ključne riječi
fauna, vodeni kukci, rijeka Ljuta, južna Hrvatska, mitohondrijska DNA