U ovom članku sastavljeni su popisi stakleničkih mesnatica uzgajanih u Botaničkom vrtu zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta između 1895. i 2017. Uređena je sinonimka i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju kako je tijekom 122 godine kroz zbirku mesnatica hladnog staklenika prošlo najmanje 1423 svojti iz 254 rodova i 17 porodica.
Botanički vrt PMF-a u Zagrebu; povijesne zbirke biljaka; zbirka mesnatica
Herbarij Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (ZAGR) jedan je od najmlađih herbarija u Hrvatskoj. ZAGR je međunarodni akronim koji mu je pri osnivanju 2013. godine dodijelio Index Herbariorum. Odnedavno herbarijska građa pohranjena u ZAGR Herbariju obuhvaća, pored samonikle vaskularne flore, također i zbirku kultiviranih biljaka. Analiza je pokazala da 1737 herbarijskih primjeraka pripada zbirci kultiviranih i samoniklih korisnih biljaka. Ustanovljeno je 499 vrsta i podvrsta korisnih biljaka koje su razvrstane u 315 rodova i 104 porodice. Ukupno je u ZAGR Herbariju zastupljeno 18 kultiviranih vrsta sa sortama. Prema načinu upotrebe, odnosno korištenju najviše svojti - njih 326 - može se koristiti u ljekovite svrhe, 254 svojte se mogu koristiti kao hrana (166) ili dodatak hrani (88), dok medonosnih biljaka ima 172 svojte. Zbirka kultiviranih biljaka i samoniklih korisnih biljaka dostupna je na http://herbarium.agr.hr/.
zbirka kultiviranih biljaka; herbarij; Zagreb
Uredba 1143/2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta određuje okvir za sprječavanje, svođenje na najmanju moguću mjeru i ublažavanje štetnih učinaka invazivnih stranih vrsta na bioraznolikost u Europskoj uniji. Provedbenim uredbama Komisije 2016/1141 i 2017/1263 donesen je popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji (“Unijin popis”). Od ukupno 49 vrsta na Unijinom popisu, 17 vrsta je prisutno u Hrvatskoj. One uključuju pet biljaka (Plantae), tri raka (Crustacea), dvije slatkovodne ribe (Actinopterygii), jednog gmaza (Reptilia), jednu pticu (Aves) i pet sisavaca (Mammalia). Ovdje predstavljamo njihovu sistematiku i biologiju, prirodno područje rasprostranjenosti i područje unosa, povijest unosa, putove unosa u Hrvatsku, utjecaj u području unosa, uključujući i poznate utjecaje u Hrvatskoj. Također, njihova rasprostranjenost u Hrvatskoj, temeljem dostupnih podataka, prikazana je kartama rasprostranjenosti.
fauna; flora; Hrvatska; rasprostranjenost; strana vrsta
Vrsta Ludwigia peploides – plutajuća mekčina, nalazi se na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji i nova je vrsta za floru Hrvatske. Zabilježena je krajem kolovoza 2018. godine na rijeci Ilovi u blizini mjesta Kaniška Iva (Moslavina) gdje raste u nakupinama. Njezina prisutnost zabilježena je na riječnom toku u dužini od oko 2 km. S ovim nalazom sada je u Hrvatskoj prisutno šest biljnih vrsta koje su na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji.
rijeka; Ilova; makrofiti; alohtone vrste; rasprostranjenost
Tijekom istraživanja noćnih leptira Parka prirode Lastovsko otočje, opažene su i sakupljene četiri jedinke sovice Pseudozarba bipartita na lokaciji Prgovo Polje, Lastovo. Ovo je prvi nalaz P. bipartita u Hrvatskoj i najsjeverozapadniji nalaz na Balkanskom poluotoku. Najbliže znane populacije su u Albaniji i Makedoniji.
Dalmacija; Lastovo; istraživanje noćnih leptira; prvi nalaz
Šimširov moljac Cydalima perspectalis (Walker, 1859) je vrsta porijeklom iz istočne Azije koja je slučajno unesena u Europu prije nekoliko godina, najvjerojatnije putem trgovine biljkama. Širi se vrlo brzo cijelom Europom pa tako i Balkanom. U ovom radu donosimo prvi nalaz te invazivne strane vrste za Kosovo. Jedan primjerak je pronađen 20.8.2017. u selu Veriq, općina Istog. Primjerak je primjećen na izvoru svjetla nedaleko ukrasne biljke šimšira, koja pruža pogodne uvjete za širenje vrste.
šimširov moljac; Buxus; Kosovo; invasive species
Rad donosi neke važne rezultate botaničkih istraživanja Cresa, Lošinja i Ilovika. Osim prvih nalaza svojti koji imaju biogeografsku važnost (Erythronium dens-canis, Crocus vittatus, Anemone ranunculoides, Corydalis cava), daje se i rasprostranjenost nekih rijetkih (npr. Medicago marina, Potentilla micrantha, Scilla bifolia, Sedum litoreum) i nekih novopridošlih biljnih vrsta (npr. Oxalis pes-caprae, Symphyotrichum squamatum). Opstanak srednjeeuropskih šumskih elemenata (montanog karaktera) na Cresu dovodi se u vezu s makroklimatskim i orogeografskim obilježjima, posebnom mikroklimom i sposobnošću krških ponikvi (na području Prašče brdo i Tamniški dolac) da pruže sigurno utočište reliktnim populacijama.
biogeografija; Kvarnerski zaljev; rasprostranjenost biljaka; ponikva; vrtača; mikroklima; mikrorefugij; Erythronium dens-canis
Faunističkim istraživanjem komaraca planinskih područja u Hrvatskoj zabilježena je nova vrsta komaraca za faunu Hrvatske. Culex pipiens kompleks predstavlja kompleks od četiri sestrinske vrste. Culex torrentium pripada tom kompleksu, a od drugih se vrsta razlikuje samo u građi genitalija mužjaka. Prisutnost ove vrste komaraca utvrđena je na osnovi razlika genitalija mužjaka, a potvrđena je molekularnom analizom mitohondrijalne citokrom c oksidaze. Jedinke ove vrste zabilježene su u svim istraživanim područjima u okviru ovog istraživanja: planine u Slavoniji, Gorskom Kotaru i srednjem Velebitu. Najniža nadmorska visina na kojoj je zabilježeno prisustvo ove vrste bila je 159 m u Pleternici, a najviša na 906 m u Baškim Oštarijama. Na svim postajama Cx. torrentium je zabilježen u zajednici s drugim komarcima, ali najčešće sa sestrinskom vrstom Cx. pipiens (najvjerojatnije podvrstom Cx. p. pipiens).
Culex torrentium; Culex pipiens kompleks; Hrvatska
U radu se daje opis i crteži nove vrste roda Hilara (Diptera: Empididae), Hilara croatica sp. nov., iz Hrvatske. Kratko se raspravlja o prostornoj i vremenskoj rasprostranjenosti vrsta Hilara i Rhamphomyia (Megacyttarus).
muhe plesačice; Empidoidea; Empididae; Hrvatska; nova vrsta; kompeticija među svojtama
U radu prikazujemo rezultate istraživanja rasprostranjenosti vrsta leptira u zaštićenom području slapova Mirusha na Kosovu, provedenog u razdoblju od travnja do kraja rujna 2016. Fauna leptira tog područja nije prethodno istraživana. Istraživano je 13 lokaliteta s različitim tipovima staništa, dominirali su travnjaci, šuma i grmlje. Tijekom istraživanja zabilježene su 83 vrste leptira. Najveća raznolikost (Shannon-Wienerov indeks raznolikosti H) bila je na lokalitetu Dush i Sverkes, 68 od 83 zabilježene vrste. Najviše je bilo eurosibirskih vrsta (ES), slijedile su euroorijentalne (EO), euromeridionalne (EM) I holarktičke vrste (Hol). Naši rezultati potvrđuju bogatu bioraznolikost, na koju utječu klimatske značajke, geologija i biljni svijet istraživanog područja. Od 83 zabilježene vrste, 7 ih ima status gotovo ugroženih u Europi: Carcharodus floccifera (Zeller, 1847); Parnassius mnemosyne (Linnaeus, 1758); Cupido decolorata (Staudinger, 1886); Hipparchia fagi (Scopoli, 1763); Hipparchia statilinus (Hufnagel, 1758); Melitea aurelia (Nickeri, 1850) i Chazara briseis (Linnaeus, 1764).
slapovi Mirusha; Kosovo; bioraznolikost; Lepidoptera; stanište
U razdoblju od svibnja do studenog 2013. mjesečno smo prikupljali faunu Trichoptera na 9 lokaliteta sliva rijeke Llap na Kosovu. Prikupljen je ukupno 651 primjerak iz 14 porodica i 37 vrsta. Utvrđen je jasni uzorak sezonalnosti u brojnosti i broju vrsta u odnosu na najveći broj vrsta i primjeraka prikupljenih tijekom ljetnog perioda. Rod Ithytrichia, prema sadašnjim saznanjima prilično rijedak na Balkanskom poluotoku, pronađen je na Kosovu po prvi puta. Dvije vrste sup o prvi puta zabilježene za faunu Kosova: Crunoecia irrorata i Ithytrichia lamellaris. Dosad su obje vrste bile rijetko prikupljane u jugoistočnoj Europi. Osim toga u ovom israživanju prikupljeno je još nekoliko drugih endemskih i rijetkih vrsta za Balkanski poluotok: Rhyacophila loxias, Synagapetus iridipennis, Polycentropus excisus, Drusus botosaneanui, Annitella triloba, Odontocerum hellenicum i Adicella balcanica.
Trichoptera; Kosovo; Balkanski poluotok; rijetke vrste; endemi; Ithytrichia lamellaris; Crunoecia irrorata
Samonikla vaskularna flora područja (okolica naselja Cerje Jesenjsko, Šaša, Pašnik, Vrbno i Ježovec s pripadajućim zaselcima) u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske istražena je tijekom vegetacijske sezone 2011. godine. Za ovo područje, koje se nalazi unutar planiranog Regionalnog parka Hrvatsko zagorje, nisu do sada bili zabilježeni nikakvi floristički podaci. Na području veličine oko 4 km2 zabilježeno je ukupno 389 svojti vaskularne flore, svrstanih u 77 porodica. Najzastupljenije porodice su Fabaceae (9,3%), Poaceae (7,7%), Asteraceae (7,5%), Lamiaceae (6,2%) te Rosaceae (5,1%). Spektar životnih oblika ukazuje na dominantnost hemikriptofita (50,4%), a najzastupljeniji geoelement je euroazijski (55,0%). Udio urbanofobnih i invazivnih svojti, kao i vrijednosti indikatora antropogenih promjena flore ukazuju da istraživano područje pokazuje poluprirodni karakter sa slabim do umjerenim antropogenim pritiskom. Iako je udio endemičnih, ugroženih i zaštićenih svojti nizak, raznolikost ostalih autohtonih biljaka opravdava zaštitu istraživanog područja na nivou regionalnog parka.
florističke analize; zaštićena područja; indikatori antropogenih promjena
Provedenim istraživanjem zabilježene su tri vrste podzemnih gljiva u različitim regijama poluotoka Anatolija. Nalaz vrste Hydnocystis piligera predstavlja prvi nalaz ovoga roda za mikobiotu Turske, dok su vrste Melanogaster variegatus i Octaviania asterosperma zabilježene na novim lokalitetima u Turskoj. U radu se prikazuju makroskopske i mikroskopske fotografije zajedno s tekstualnim podacima o zabilježenim vrstama.
bioraznolikost; prvi zapis; taksonomija; turske podzemne gljive
