Sažetak
Najava izložbe
2017
Natura Croatica, Vol. 26 No.2
Sažetak
Na temelju terenskih istraživanja i uz pomoć Braun-Blanquet fitocenološke metode, u radu je opisana hazmofitska asocijacija Portenschlagiello ramosissimae-Campanuletum portenschlagianae rasprostranjena uz obalu južne Hrvatske (Dalmacija).
Ključne riječi
Jadran; Centaureo-Portenschlagiellion; ICPN; fitocenologija; fitocenološka nomenklatura; biljne asocijacije; hazmofitska vegetacija
Sažetak
Prvi nalaz vrste Rhamphomyia (Pararhamphomyia) intersita (Diptera: Empididae) u Europi.
Ključne riječi
muhe plesačice; Empidoidea; Empididae; Izrael; Turska; Hrvatska; rasprostranjenost; određivanje vrsta
Sažetak
Vrsta Apristus europaeus je zabilježena po prvi put u Hrvatskoj. Pronađena je u suhom riječnom koritu povremene rijeke Krčić (Dalmatinska zagora), smještene podno Dinare. Ovaj nalaz predstavlja najjugoistočniju granicu rasprostranjenja ove vrste u Europi. Vrsta Apristus europaeus sakupljena je pomoću lovnih posuda u srpnju 2014. Supstrat se sastojao od velikog kamenja, bez mahovine ili algi. Mikroklimatski uvjeti su bili nepovoljni za beskralješnjake tla, budući da su suha riječna korita izložena intenzivnom sunčevom zračenju i vjetru. Rezultati ukazuju da A. europaeus može brzo kolonizirati nova nestabilna staništa, što sugerira da ima visoku mogućnost disperzije. Međutim, ovim istraživanjem dovodi se u pitanje stanišna preferencija vrste A. europaeus, koja je u prethodnim istraživanjima karakterizirana kao stenovalentna higrofilna vrsta koja nastanjuje obale tekućica.
Ključne riječi
Dinara; dinarski krš; novi nalaz; suho korito; povremena tekućica
Sažetak
U Jadranu su zabilježene dvije od tri kritično ugrožene vrste sklatova koje žive u Sredozemnom moru (rod Squatina (Dumeril, 1806)), sklat žutan S. oculata Bonaparte, 1840 i sklat sivac S. squatina (Linnaeus, 1758). Dok je S. oculata nestala iz Jadrana zbog prevelikog izlova, prisutnost vrste S. squatina je upitna i neki autori predlažu da se vrsta proglasi regionalno izumrlom od 1980. godine. U radu donosimo nove podatke o pojavljivanju vrste S. squatina u hrvatskom dijelu Jadrana na temelju pregleda zbirki prirodoslovnih muzeja i literaturnih izvora te tri nova nalaza kao posljedice slučajnog ulova komercijalnim pridnenim koćaricama iz 2016 i 2017. Ukupni mali broj nalaza i potpuna odsutnost vrste u znanstvenim istraživanjima koćarenjem od 1958. ukazuju na njenu nisku brojnost i na upitni učinak znanstvenih istraživanja u pronalasku rijetkih vrsta. Naša analiza pokazuje da je ova nekad brojna vrsta još uvijek prisutna u Jadranu, uz naglasak na važnost primjene novih metoda za utvrđivanje njene trenutne rasprostranjenosti kao što su programi znanosti za građane. Iako pravni okvir za zaštitu sklata već postoji, njeno loše provođenje i nepostojanje bilo kakvih mjera zaštite specifičnih za tu vrstu vjerojatno će rezultirati daljnjim padom brojnosti populacije i izumiranjem sklata sivca u Jadranu.
Ključne riječi
prečnouste; morski psi; rasprostranjenost; Jadransko more; Sredozemno more
Sažetak
Dva nova nalaza bentičke slatkovodne alge Hydrurus foetidus (Villars) Trevisan zabilježena su u dinarskoj ekoregiji u Hrvatskoj. Nalazi su locirani u dva krška vodotoka: rijeka Kupa i Slušnica. Na oba istražena nalazišta alga raste na nezasjenjenim staništima s vodenom vegetacijom makrofita karakterističnom za čiste tekuće vode. Alga je uočena tijekom ljeta u fazi raspadanja talusa te tijekom jeseni u početnoj fazi rasta. Na talusu jedinki iz rijeke Kupe primijećen je inkrustat kalcijevog karbonata. Nakon nalaza u Bijeloj rijeci 2015. godine, ovi nalazi predstavljaju drugi i treći nalaz ove rijetke vrste u Hrvatskoj. Iako sastav vegetacije ukazuje na vrlo dobro ekološko stanje na oba nalazišta, mogući antropogeni pritisci i klimatske promjene u budućnosti mogli bi ugroziti ovu nedovoljno istraženu vrstu u Hrvatskoj.
Ključne riječi
bentos; slatkovodna; makroalga; rijeka Slušnica; rijeka Kupa
Sažetak
Glavni ciljevi istraživanja bili su (1) utvrditi floru na željezničkim postajama s posebnim naglaskom na udio pridošlica; (2) opisati florističke značajke analizirajući taksonomski sastav, florne elemente, životne oblike i fitocenološku pripadnost biljnih svojti na 15 postaja u mediteranskom i submediteranskom području Hrvatske i Bosne Hercegovine (Jugoistočna Europa). Analizom florističkog sastava utvrđene su dvije glavne skupine željezničkih postaja: i) postaje na krajnjem jugu Hrvatske i Bosne i Hercegovine s višom godišnjom količinom oborina i temperaturom zraka (Ploče, Metković, Čapljina, Mostar) te ii) postaje u ruralnim područjima na isključivo višim nadmorskim visinama, uključujući i one u tri najveća dalmatinska grada Zadru, Šibeniku i Splitu. Ukupno je utvrđeno 359 svojti (336 vrsta and 23 podvrste) vaskularnih biljaka svrstanih u 230 rodova i 62 porodice. Prevladavali su terofiti te svojte mediteranskog flornog elementa s značajnim udjelom široko rasprostranjenih svojti. Udio neofita u ukupnoj flori bio je 14%, a većina imaju status invazivnih svojti. Fitocenološki, najveći broj svojti svojstvene su vegetacijskim razredima Stellarietea mediae i Festuco valesiacae-Brometea erecti ili njihovim nižim sintaksonima. Najveći broj istraživanih željezničkih postaja, osim onih u velikim dalmatinskim gradovima, pokazuju vezu s florističkim sastavom biljnih zajednica unutar svojeg biogeografskog položaja.
Ključne riječi
antropogena staništa; aktivni kolosjeci; flora; pridošlice; nitrofilna jednogodišnja vegetacija; JI Europa
Sažetak
Sternbergia colchiciflora je u Hrvatskoj rijetka vrsta, procijenjena kao nedovoljno poznata (DD), stoga svaki novi nalaz predstavlja značajan doprinos poznavanju njezine rasprostranjenosti te može imati implikacije na očuvanje ove vrste u budućnosti. U ovom radu opisujemo nove lokalitete, te prilažemo opažanja o trenutnoj rasprostranjenosti i IUCN statusu, temeljem svih dosadašnjih poznatih nalaza i opaženog populacijskog trenda. Ova svojta je do sada bila zabilježena na svega nekoliko lokaliteta duž istočno jadranske obale. U ovom radu prilažemo dva nova lokaliteta (Velebit i NP “Krka“), te potvrđujemo njezino pojavljivanje na Biokovu i Braču. Ova vrsta tipično nastanjuje suhe, vapnenačke kamenjarske travnjake eu- i submediteranske vegetacije, u različitim stadijima vegetacijske sukcesije.
Ključne riječi
suhi sredozemni travnjaci; IUCN; rijetka vrsta; Sternbergia colchiciflora var. dalmatica; sukcesija
Sažetak
Plitvička jezera jedinstveno su područje u svijetu s velikom raznolikošću slatkovodnih staništa od kojih se posebno ističu sedrene barijere. Ovo je područje pod zaštitom UNESCO-a od 1979. godine. Radom se prikazuju detaljni faunistički rezultati prvih sistematskih istraživanja tulara (Trichoptera, Insecta) na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Tulari su prikupljani metodama svjetlosnih i emergencijskih klopki u periodu od 1997. do 2001. godine, a zabilježeno je ukupno 77 vrsta. U radu se daje osvrt na povijest istraživanja tulara na području Nacionalnog parka, detaljan pregled faune tulara zabilježene na tome području te prikaz drugog, nadopunjenog popisa Trichoptera NP Plitvička jezera. Na području Nacionalnog Parka dosadašnjim je istraživanjima zabilježeno 89 vrsta tulara. Za sve vrste prikazuje se period leta te se ukazuje na razloge ovako velike bioraznolikosti tulara (najveća u Hrvatskoj) na području Plitvička jezera. Izvršena je usporedba zabilježene faune na svim lokalitetima istraživanja (12 lokaliteta) na području Plitvičkih jezera, te usporedba sastava faune tulara na različitim slatkovodnim tipovima staništa na tome prostoru: izvorima, potocima, jezerima i sedrenim barijerama.
Ključne riječi
vodeni kukci; tulari; Plitvice; raznolikost; ekologija; zaštita; UNESCO; Hrvatska
Sažetak
Poznavanje sastava i rasprostranjenosti faune porodice Gammaridae na Kosovu je vrlo oskudno. Primjerci Amphipoda su prikupljani mjesečno tijekom 2010 na 5 postaja na 5 različitih pritoka rijeka Toplluhë i Mirushë na Kosovu. Nađene su tri vrste roda Gammarus Fabricius, 1775: Gammarus balcanicus Schäferna, 1922, Gammarus fossarum Koch, 1836 i Gammarus roeselii Gervais, 1835. Gammarus roeselii je nađen po prvi puta za Republiku Kosovo na jednom lokalitetu, u termalnom izvoru Banjë, kao jedina vrsta porodice Gammaridae. Temperaturni režim vode na tom lokalitetu (18-25 °C) omogućava stalnu reprodukciju. U populacijskoj strukturi vrste G. roeselii tijekom većine istraživanog razdoblja dominiraju mužjaci, vjerojatno zbog činjenice da postižu zrelost ranije od ženki i karakterizira ih brži rast.
Ključne riječi
Gammarus roeselii; Kosovo; Amphipoda; prvi nalaz
Sažetak
U radu se opisuje i ilustrira nova vrsta Alpioniscus (Illyrionethes) iapodicus n. sp. Radi se o troglobiontnoj vrsti prikupljenoj u špiljama središnjeg dijela Like, i predstavlja četrnaestu nominalnu vrstu podroda Illyrionethes iz Dinarskog krša. Nova vrsta pripada grupi strasseri. Raspravlja se o morfološkim obilježjima koji razlikuju A. iapodicus od ostalih predstavnika te grupe.
Ključne riječi
Dinarski krš; Lika; nova vrsta; Alpioniscus; Isopoda; kopneni; Trichoniscidae; troglobiont
Sažetak
Odrasli oblici tulara su sakupljeni entomološkom mrežom i ultraljubičastom svjetlosnom klopkom od svibnja do studenog 2012. godine na jezeru Brezna u Općini Dragaš. Tijekom ovog istraživanja, vrsta iz porodice Leptoceridae Triaenodes bicolor nađena je po prvi puta na Kosovu i u Ekoregiji 6 (helenski zapadni Balkan). Istovremeno, ovo je prvi nalaz roda Triaenodes s Kosova. Ukupno je nađeno sedam mužjaka i tri ženke ove vrste. Vrsta Triaenodes bicolor rasprostranjena je na cijelom europskom kontinentu, ali je rijetko zabilježena u jugoistočnoj Europi. Ostale simpatrične vrste uz vrstu Triaenodes bicolor na istraživanom lokalitetu su: Hydropsyche instabilis, Hydropsyche spp., Plectrocnemia conspersa, Plectrocnemia spp., Micropterna nycterobia, Micropterna sequax, Limnephilus vittatus, Limnephilus auricula i Thremma anomalum.
Ključne riječi
Triaenodes; Kosovo; Trichoptera; Balkanski poluotok
Sažetak
Tijekom devetogodišnjeg istraživanja danjih leptira regije Hrvatskog zagorja izvedenog od 2008. pa do 2016. godine, zabilježili smo 112 vrste danjih leptira. Nalaze smo nadopunili sa sedam dodatnih vrsta poznatih iz literature. Tih 119 zabilježenih vrsta predstavlja 60% faune danjih leptira Hrvatske. Najveća raznolikost leptira zabilježena je na planinama Ivanščici i Strahinjščici te u dolini rijeke Sutle. Zabilježili smo i nekoliko rijetkih i ugroženih vrsta, ponajviše travnjačkih specijalista poput Phengaris teleius, Ph. alcon rebeli, Polyommatus thersites, Euphydryas aurinia i Zerynthia polyxena čija su staništa u opadanju zbog promjene u korištenju travnjaka poput zapuštanja ili rijeđe pojačanog korištenja. Populacija vrste Lycaena dispar je još uvijek lokalno mnogobrojna, no i njena staništa ubrzano zarastaju od strane invazivnih biljaka. Raznolikost danjih leptira Hrvatskog zagorja mnogo je veća nego raznolikost Haloza, susjedne regije u Sloveniji. Kako bi se održala visoka raznolikost danjih leptira regije, potrebne su brze konzervacijske akcije i revitalizacije travnjaka i šumskih rubova.
Ključne riječi
Lepidoptera; raznolikost leptira; Hrvatska; Hrvatsko zagorje
Sažetak
Razjašnjenje interakcija u hranidbenoj mreži omogućuje bolje razumijevanje funkcioniranja ekosustava te indikaciju antropogenih učinaka koji često uzrokuju promjene uvjeta okoliša i narušavanje hranidbene mreže kopnenih i vodenih ekosustava. Trofičke interakcije mikrofaune i makrozoobentosa slabo su proučavane u priobalnim (litoralnim) zonama plitkih vodenih tijela. Cilj ovog rada je usporediti interakcije beskralježnjaka i izvora hrane, uključujući epifiton, zooplankton i makrozoobentos u strukturno heterogenim litoralnim zonama triju plikih jezera umjerenog pojasa. U submerznim i strukturno složenim makrofitskim sastojinama vrste Ceratophyllum demersum rašljoticalci su razvili populacije velike brojnosti, a također je u njima zbilježena veća raznolikost i biomasa epifitskih protozoa i beskralježnjaka u usporedbi sa sastojinama plutajuće vrste Nuphar lutea. Analiza funkcioniranja ekosustava ukazivala je na to da je u heterogenim makrofitskim sastojinama povećana biomasa makrozoobentoskih predatora i izraženija je njihova predacija nad planktonskim rakovima. Hranidbene mreže bile su složenije u heterogenima staništima, a epifiton i zooplankton imali su važan udio u hranidbenim resursima unutar hranidbene mreže beskralježnjaka. Modeliranje hranidbenih mreža inidicira veću ranjivost zooplanktona i epifitona na predaciju beskralježnjaka u kompleksnijim, submerznim, makrofitskim sastojinama u odnosu na sastojine plutajućih makrofita. Integrirani pristup s aspekta ekologije biocenoza, ekosustava i hranidbenih mreža u objašnjenju složenih trofičkih interakcija u litoralnoj zoni potvrđuje povećanje raznolikosti i kompleksnosti hranidbenih mreža sa strukturalnom heterogenošću mikrostaništa.
Ključne riječi
epifiton; zooplankton; makrozoobentos; taktilni predatori; makrofiti; model hranidbenih mreža