2015
Natura Croatica, Vol. 24 No.2
Sažetak
Slijedom najavljenog temeljitog popisivanja i službene registracije svih živih i neživih zbirki u Europskoj uniji, u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokrenuta je revizija sadržaja stakleničkih zbirki. Sastavljeni su popisi biljaka toplog staklenika od njegovog podizanja (1891.) do danas (2015.), uređena sinonimka i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju kako je kroz zbirku toplog staklenika tijekom posljednjih 120 godina prošlo barem 1000 svojti iz 380 rodova i 90 porodica. Danas u toj zbirci živi 320 biljnih svojti iz 146 rodova i 56 porodica.
Ključne riječi
Botanički vrt u Zagrebu; povijesne zbirke biljaka; staklenički uvjeti; zbirka toplog staklenika
Sažetak
U radu su navedeni novi, do sada neobjavljeni lokaliteti dviju endemičnih i floristički zanimljivih vrsta rasprostranjenih na području sjeverozapadnih Dinarida u Hrvatskoj. Obje vrste su u nas i zakonom strogo zaštićene. Jedna od njih je Kitaibelov pakujac (Aquilegia kitaibelii Schott) koji je kao rijetka, endemična vrsta uvrštena na popis NATURA 2000 vrsta. Nova nalazišta Kitaibelova pakujca zabilježena su na širem području planinske skupine planine Obruč te na srednjem i južnom Velebitu, dok su novi lokaliteti hrvatske gušarke (Cardaminopsis croatica (Schott, Nyman et Kotschy) Jáv.) utvrđeni na području srednjeg Velebita i na padinama brežuljaka regije Gacke. Obje vrste na većini novih nalazišta rastu u pukotinama stijena zajedno s drugim petrofilnim vrstama, a Kitaibelov pakujac zabilježili smo i na točilima. Za hrvatsku gušarku posebno su zanimljiva nalazišta u regiji Gackoj, gdje raste na termofilnim stijenama različitih ekspozicija, u okruženju mješavine termofilnih submediteranskih vrsta i nekih brdskih vrsta bukovo-jelovih šuma. Uz Premužićevu stazu na srednjem Velebitu C. croatica se također pojavljuje u termofilnim zajednicama šumskih stijena. Opaženo je i da, osim stijena, hrvatska gušarka nastanjuje i sekundarna, antropogena staništa, kao što su rubovi šumskih cesta, što ukazuje na ekološku plastičnost ove endemične vrste.
Ključne riječi
Aquilegia kitaibelii; Cardaminopsis croatica; endemične vrste; NATURA 2000 vrste; Dinarske planine
Sažetak
S obzirom na nalaz kopnenog puža Discus rotundatus (O. F. Müller, 1774) na otoku Rabu raspravljeni su literaturni podaci o njegovu postojanju/nepostojanju u Hrvatskoj. Također na otoku Rabu nađen je po prvi puta u Hrvatskoj slatkovodni puž Helisoma duryi (Wetherby, 1879).
Ključne riječi
kopneni puževi; slatkovodni puževi; Hrvatska
Sažetak
Na osnovu determinacije po spolnim organima negirano je postojanje vrste Cepaea hortensis na jednom jedinom literaturnom nalazištu u Hrvatskoj, te je zaključeno da prema sadašnjim spoznajama vrstu treba brisati iz faune kopnenih puževa Hrvatske.
Ključne riječi
kopneni puževi; Cepaea hortensis; Hrvatska
Sažetak
Dvije vrste dugonogih muha (Rhaphium caliginosum Meigen i Medetera jacula (Fallén)) zabilježene su po prvi puta za Hrvatsku. S tim nalazima ukupni broj vrsta dugonogih muha za Hrvatsku iznosi 38 te rad donosi popis tih vrsta.
Ključne riječi
Hrvatska; Dolichopodidae; Rhaphium caliginosum; Medetera jacula; bioraznolikost
Sažetak
Tijekom terenskih istraživanja u južnoj Dalmaciji, jedan primjerak vrste Kirinia roxelana opažen je sjeverno od sela Osojnik kraj Dubrovnika. To je drugi nalaz ove vrste u Hrvatskoj i ujedno prvi recentni nalaz nakon povijesnog nalaza na Pelješcu prije 120 godina. Najbliži nalazi ove vrste su u Bosni i Hercegovini, no i tamo je vrlo lokalno prisutna i rijetka.
Ključne riječi
južna Dalmacija; rasprostranjenost; fauna
Sažetak
Tular Beraea dira McLachlan 1875 je po prvi put utvrđen na području Hrvatske u gornjem toku rijeke Bistrac u listopadu 2014. godine.
Ključne riječi
tulari; nova vrsta za Hrvatsku; rijeka Bistrac
Sažetak
U radu se daje osvrt na biološke i ekološke značajke te rasprostranjenost 12 vrsta tulara koje su utvrđene kao rijetke ili po prvi puta u fauni Hrvatske: Rhyacophila palmeni, R. vulgaris, Glosossoma conformis, Wormaldia pulla, Hydroptila forcipata, Plectrocnemia geniculata, Micrasema minimum, Limnephilus graecus, Ceralea ripariae, Oecetis notata, Setodes punctatus and S. bulgaricus. Po prvi puta u fauni Hrvatske utvrđene su sljedeće vrste: Plectrocnemia geniculata, Ceraclea riparia, Oecetis notata i Setodes bulgaricus dok je prisustvo vrsta Rhyacophila vulgaris, Micrasema minimum i Setodes punctatus potvrđeno po prvi puta sa sigurnošću u fauni Hrvatske (točni podaci nalaza).
Ključne riječi
Rhyacophila palmeni; R. vulgaris; Glosossoma conformis; Wormaldia pulla; Hydroptila forcipata; Plectrocnemia geniculata; Micrasema minimum; Limnephilus graecus; Ceraclea riparia; Oecetis notata; Setodes punctatus; S. bulgaricus; južna Europa
Sažetak
U Hrvatskoj su zadnjih desetak godina poduzeta dodatna istraživanja u svrhu poboljšanja znanja o rasprostranjenosti danjih leptira. U ovom radu su za planinu Velebit uz nove podatke za vrste slabije poznatog rasprostranjenja kao što je Pieris (napi) balcana Lorković, 1970 dati su i prvi podaci o nalazima vrsta Carterocephalus palaemon, Gegenes pumilio, Lycaena tityrus, Polyommatus escheri, Neptis rivularis, and Charaxes jasius. S novim nalazima i uz pregled podataka publiciranih u zadnjih osam godina, ukupni broj zabilježenih vrsta na planini Velebitu dosegao je 153 vrsta što čini Velebit jednom od planina s najraznolikijom faunom danjih leptira. Dodatno, u susjednoj Lici opisani su nalazi Polyommatus damon, P. ripartii, Lycaena dispar, Phengaris alcon ‘ekotip vlažnih travnjaka’ i Euphydryas maturna, redom vrsta od interesa za zaštitu.
Ključne riječi
Dinaridi; Hrvatska; leptiri; Lepidoptera; Papilionoidea; Hesperioidea
Sažetak
Kopneni dio sjeverne Dalmacije iznenađujuće je izostavljen iz recentnih faunističkih istraživanja leptira obalnog dijela Hrvatske. Kako bi upotpunili tu prazninu, objedinili smo podatke i opažanja iz ovog područja prikupljene u zadnja dva desetljeća. Sveukupno smo zabilježili 81 vrstu leptira, uključujući i nekoliko rijetkih i potencijalno ugroženih vrsta. U radu detaljnije raspravljamo o rasprostranjenosti sljedećih vrsta: Carcharodus orientalis, Gegenes pumilio, Euchloe ausonia, Cacyreus marshalli, Tarucus balkanicus, Polyommatus thersites, Euphydryas aurinia, Hyponephele lupina i Proterebia afra. Iako zabilježena raznolikost leptira i očuvanost regije nije izrazito visoka, neka područja, posebice doline Bijeline i Karišnice mogu biti označene kao područja mikro-rezervata za očuvanja visoke raznolikosti leptira, uključujući i većinu ugroženih vrsta iz regije. Napuštanje i naknadno zarastanje zajedno s uništavanjem staništa zbog izgradnje infrastrukture i proširenja urbanih područja prepoznati su kao najvažniji čimbenici koji uzrokuju opadanje brojnosti leptira u regiji.
Ključne riječi
Lepidoptera; Papilioniodea & Hesperioidea; rasprostranjenost; raznolikost; očuvanje
Sažetak
Rad donosi rezultate vjerojatno prvog detaljnijeg istraživanja slatkovodnih mekušaca otoka Raba. Taj otok pripada jadranskim otocima smještenim u sjevernom Jadranu. Tijekom 2012-2015 na 49 lokaliteta pronađeno je sveukupno 11 vrsta slatkovodnih mekušaca (9 puževa, 2 školjkaša). Dvije vrste, Ecrobia ventrosa i Myosotella myosotis nastanjuju bočate vode, dok ostale vrste pripadaju slatkovodnim mekušcima i nađeni su u izvorima, bunarima, jarcima, malim vodenim tokovima i potočićima. Kerkia kareli, vrsta zabilježena 2014. na otoku Pagu, koja nastanjuje freatičke vode, nađena je na jednom lokalitetu. Alohtona vrsta Physella acuta je zabilježena na mnogo lokaliteta, i to je vjerojatno prvo poznato pojavljivanje alohtonog vodenog mekušca barem što se tiče sjevernojadranskih otoka. Rezultati istraživanja se uspoređuju sa zajednicama vodenih mekušaca drugih jadranskih otoka.
Ključne riječi
Mollusca; Gastropoda; Bivalvia; Kerkia kareli; otok Rab; Hrvatska; faunistika
Sažetak
Ponto-kaspijski strani i invazivni rakušac Echinogammarus ischnus (Stebbing, 1899), pronađen je u Hrvatskoj u donjem toku rijeke Drave i na tri lokaliteta u Dunavu (Batina, Borovo i Ilok). Najuzvodnija postaja na kojoj je nađen u Dravi, kod mjesta Donji Miholjac, udaljena je otprilike 82 km od ušća u Dunav. Na toj, kao i na dvije nizvodne postaje (Osijek i Belišće) u Dravi, zabilježen je zajedno s druge dvije invazivne vrste rakušaca Dikerogammarus villosus i Chelicorophium curvispinum, dok na postaji kod Donjeg Miholjca uz ove dvije dominantne strane vrste dolazi zajedno s još dvije autohtone vrste Gammarus fossarum i G. roeseli.
Ključne riječi
Amphipoda; Gammaridae; invazivna vrsta; velike rijeke; Dunav; Drava
Sažetak
Nizvodno otplavljivanje (drift) bentoskih makrobeskralježnjaka i supstrata je važan mehanizam (pre)raspodjele energetskih izvora i građevnih elemenata staništa u lotičkim ekosustavima. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti sezonske trendove drifta i bentosa na barijerama i u ujezerenjima na maloj prostornoj skali unutar krškog baražnog hidrosustava Plitvičkih jezera. Uzorkovanje makrobeskralježnjaka i usitnjene organske/anorganske tvari u driftu i bentosu provedeno je sezonski između studenog 2006. i srpnja 2007. na četiri postaje, koje su predstavljale dva tipa staništa: barijere (B; staništa s brzom strujom vode) i ujezerenja (P; staništa sa sporom strujom vode). Tijekom cijelog razdoblja istraživanja, ukupna brojnost makrozoobentosa i količina organskih/anorganskih tvari u driftu bile su značajno više na barijerama nego ujezerenjima. U bentosu je takva razlika među tipovima staništa opažena samo s obzirom na količinu mahovina. S obzirom na sezonske razlike, u bentosu nisu opažene značajnije trendovi, dok su u driftu u jesen i zimu nađene značajno veće količine organske i anorganske tvari i organizama nego u preostale dvije sezone, ali takav je trend opažen samo na barijerama. Brojnost organizama u bentosu i driftu uvelike je slijedila trendove količina usitnjene organske i anorganske tvari, osobito mahovina. U oba tipa staništa, taksonomski sastav drifta uglavnom je odražavao sastav bentosa. Međutim, u driftu su pronađeni organizmi koji nisu bili zastupljeni u bentosu i obrnuto. Ukupno tijekom istraživanja nađene su 63 svojte u uzorcima bentosa i drifta – od toga je 5 svojti nađeno samo u ujezerenjima, 38 samo na barijerama, a 20 svojti na oba tipa staništa. Najdominantniji i u bentosu i u driftu bili su Oligochaeta, rašljoticalac Alona spp., Copepoda te ličinke kornjaša Riolus spp. i dvokrilaca Simulium spp. Većina njih pripada mobilnim, epifitskim i/ili intersticijskim detritivorima, za koje pretpostavljamo da na našim postajama istraživanja dolaze na podvodnoj vegetaciji (tj. mahovini), plutajućim listovima i/ili u samom supstratu, dok za predstavnike Cladocera i Copepoda smatramo da potječu iz uzvodnog jezera. Opažene sezonske trendove u taksonomskom sastavu drifta i bentosa (npr. povećanje brojnosti Cladocera u ljeto i jesen; smanjenje brojnosti/odsutnost Ephemeroptera u proljeće i zimu) objašnjavamo kao posljedicu sezonskih razlika u izvorima hrane i životnim ciklusima pojedinih svojti. Naši rezultati ukazuju da u sedrotvornom sustavu Plitvičkih jezera: a) drift ima vrlo važnu ulogu u održavanju strukture i stabilnosti bentosa na različitim tipovima staništa (na barijerama i u ujezerenjima); b) sedrene barijere su vrlo dinamična staništa, u kojima je snažno izraženo sezonsko otplavljivanje bentoskih organizama i usitnjene organske/anorganske tvari, a osobito mahovina kojima se može pripisati vrlo važna uloga prijenosnika pri nizvodnom transportu tvari i organizama; c) na brojnost makrozoobentosa i količinu organskih/anorganskih tvari u driftu, izuzev brzine strujanja vode i sezonskih razlika u jezerskom utjecaju (tj. jezerskom protoku i životnim zajednicama), u velikoj mjeri utječu i inicijalni sastav i raspodjela čestica/organizama u bentosu te ekološko-etološke osobitosti pojedinih skupina organizama.
Ključne riječi
sedrene barijere; ujezerenja; mahovina; drift; makrofauna bentosa; Plitvička jezera
Sažetak
Tijekom 2014. po prvi put je istraživana flora Velikog (2,16 ha) i Malog Lagana (1,04 ha), otočića smještenih uz sjeverozapadni dio Dugog otoka. Zabilježeno je ukupno 39 vrsta i podvrsta svrstanih u 37 rodova i 21 porodicu. Na Velikom Laganu pronađeno je 35, a na Malom Laganu 24 svojte. U flori istraživanih otočića prevladavaju terofiti (43,59 %) i biljke mediteranskog flornog elementa (43,59 %) što ukazuje na mediteranski karakter flore.
Ključne riječi
otočići; vaskularna flora; raznolikost; halofiti; istočni Jadran; SI Mediteran
Sažetak
Flora i vegetacija tri mala otočića površine od 1,04 do 3,31 hektara, smještenih između kopna i poluotoka Pelješca u južnoj Hrvatskoj, istraživani su 2014. i 2105. Analizirani su spektri životnih oblika i koroloških elemenata, diskutiran je odnos broja svojta i površine otočića, prisutnost biljaka svojstvenih samo za otočiće te opasnost od unosa i širenja alohtonih biljaka. Na sva tri otočića ukupno je utvrđeno 126 svojta (vrsta i nižih taksonomskih kategorija) vaskularnih biljaka. Floristički je najbogatiji Gospin Škoj (72 svojte), zatim Srednjak (68) i Goljak (48). Utvrđeno je ukupno pet biljnih asocijacija, jedna subasocijacija i dvije sastojine unutar pet vegetacijskih razreda. Morske pridnene kormofitske asocijacije u eulitoralu i infralitoralu su Posidonietum oceanicae, Cymodocetum nodosae i Nanozosteretum noltii. Halofitska vegetacija niskih obalnih stijena pripada novopredloženoj subasocijaciji Limonietum anfracti helichrysetosum italici. Vegetaciju makije čine asocijacije Myrto communis-Pistacietum lentisci i Oleo sylvestris-Pistacietum lentisci, makija s vrstom Erica arborea te sastojine Olea sylvestris-Narcissus tazetta. Zbog značajnog antropogenog utjecaja, poglavito uslijed unesenog patuljastog kunića, utvrđena je značajna degradacija vegetacije makije.
Ključne riječi
otočići; vaskularne biljke; raznolikost; fitocenologija; nova subasocijacija; istočni Jadran
Sažetak
Delta rijeke Neretve jedan je od 96 botanički važnih područja u Hrvatskoj i nalazi se na popisu lokaliteta Ramsarske konvencije. U radu prikazujemo podatke o staništima i florističkoj raznolikosti prikupljenima tijekom terenskih istraživanja u travnju 2011. Na 10 istraživanih lokaliteta utvrdili smo 18 tipova staništa od kojih se 12 nalazi u Dodatku I Direktive o staništima EU. Među 458 svojti vaskularne flore, 32 vrste su uključene u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske kao ugrožene svojte (pet vrsta), osjetljive (10) ili gotovo ugrožene (11), dok je status šest svojti nedovoljno poznat (DD). Uz to, zabilježili smo dvije invazivne i 12 endemičnih svojta te dali osvrt na njihov konzervacijski i biogeografski značaj. Prikupljenim podacima dodali smo 160 literaturnih nalaza, pa je ukupna raznolikost flore u istraživanom području 618 svojta.
Ključne riječi
flora; staništa; očuvanje prirode; delta rijeke Neretve; Hrvatska