Sažetak
U Podravini na jezeru Ješkovo kod sela Gola nađen je kopneni puž Nesovitrea hammonis (Ström, 1765) što je prvi nalaz ove vrste u Hrvatskoj.
Ključne riječi
kopneni puževi; Nesovitrea hammonis; Hrvatska
2011
Natura Croatica, Vol. 20 No.1
Sažetak
U ovom kratkom priopćenju objavljuje se novo nalazište vrste Botrychium matricariifolium (Retz.) A. Br. ex Koch na području NP Risnjak (Hrvatska). Nakon što je ta vrsta prije 30-ak godina izumrla na Medvednici, jedinom poznatom nalazištu u R. Hrvatskoj, dobila je status regionalno izumrle svojte (IUCN kategorija RE). Stoga ovaj novi nalaz vraća tu vrstu na popis recentne nacionalne flore.
Ključne riječi
Botrychium matricariifolium; novo nalazište; NP Risnjak; Hrvatska
Sažetak
Carex punctata Gaudin 1811. Agrost. Helv., 2: 152 (Cyperaceae) pronađen je na tri lokaliteta u razdoblju 2004-2009. Vrsta nikad nije zabilježena za Hrvatsku. Pronašao ju je drugi autor, a prvi je potvrdio determinaciju.
Ključne riječi
Carex punctata Gaudin; Hrvatska
Sažetak
Ukupno 27 lubanja kuna bjelica (Martes foina Erx., 1777) podrijetlom s otočnog mediteranskog staništa je pregledano na zubne anomalije. Nepravilan raspored donjih sjekutića zamijećen je u 7 jedinki (25,9%). Obostrani nedostatak P1 zabilježen je u 6 (22%) odnosno jednostrano u 5 jedinki (18,5%). Nasuprot tomu, P1 je nedostajao isključivo jednostrano, u dva slučaja (7,4%). Od ostalih zuba, nedostatak I1 je zabilježen u dva slučaja jednostrano (7,4%), dočim su I2, C1 i P3 nedostajali po jednom (3,7%). Prekobrojni zub je uočen samo u jednom slučaju, i to kao desni pretkutnjak, praćen zakretanjem P2 i P3, kao posljedice prekobrojnosti zuba. Zakretanje zuba je zabilježeno u slučaju još 6 pretkutnjaka (dva donja i četiri gornja). Komplicirani prijelomi zuba zamijećeni su na tri lubanje (11%). Prijelomi su nađeni isključivo na očjacima. Poroznost pripadajuće alveolarne kosti je primijećena samo iznad jednog prelomljenog očnjaka. Konačno, izraženo trošenje zuba utvrđeno je na 7 lubanja (25,9%). Uočen nedostatak pojedinih zuba je relativno čest nalaz u svih pripadnika skupine mesojeda, odražavajući time evolucijski trend smanjenja broja zuba. Relativno rijedak nalaz prijeloma zuba i gotovo potpuni nedostatak periodontitisa može se pripisati činjenici da većina prikupljenih lubanja potječe od mladih životinja.
Ključne riječi
kuna bjelica; zub; zubne anomalije
Sažetak
U ovome radu prezentiraju su neki od parametara gniježđenja bijele pastirice na području sjeverozapadne Hrvatske. Istraživanje je obuhvaćalo razdoblje od 2006. do 2008. godine. U analizu je uključeno samo prvo gniježđenje u sezoni. Prosječna duljina jaja iznosila je 20,04 mm, širina 14,96 mm, volumen 2276,41 mm³ i indeksa oblika jaja 1,34. Dimenzije jaja kao i njihov oblik nisu bili značajno različiti tijekom istraživanih godina. Zabilježen je značajan pozitivni suodnos između dužine i širine jaja. Prosječno je u gnijezdu bilo 5,29 jaja (minimalno 4, maksimalno 6) – najčešće pet (63,1 %). Veličina pologa nije značajno varirala između godina istraživanja. Također nije bilo značajne povezanosti, bilo pozitivne ili negativne, između veličine jaja i veličine pologa.
Ključne riječi
bijela pastirica; dimenzije jaja; veličina pologa; sjeverozapadna Hrvatska
Sažetak
Rad govori o periodičkom, no nepravilnom pojavljivanju štuka (Esox lucius L.) u rijeci Dunavu i njenim naplavljenim barama. Tijekom 14 godina na 9 lokaliteta ulovljeno je 1076 štuka. Ribe su se u velikom broju javljale u godinama kad je prosječna razina vode bila visoka u proljeće (R = 0.738, P < 0.01, n = 14). Tijekom istraživanja postojala su dva razdoblja kada štuka nije bilo ni u rijeci niti u naplavljenim barama. Osim toga primijećeno je da riblji plijen također može utjecati na prisutnost ili odsutnost štuka na istraživanom području tijekom kasnog proljeća.
Ključne riječi
razina vode; Spearmanova korelacija; rijeka; naplavljene bare; štuka; Esox lucius; »Gornje Podunavlje«
Sažetak
Podrod Troglorhynchus Reitter, 1854 roda Otiorhynchus Germar, 1824 se ponovno opisuje, revidira i diferencira od ostalih podrodova roda Otiorhynchus u kojem su vrste bez ili s izuzetno malim očima. T. anophthalmoides omeros Colonnelli, 2003, T. pretneri F. Solari, 1955 kao i T. celejensis G. Müller, 1924 su sinonimizirane s T. anophthalmoides Reitter, 1914.
Ključne riječi
Coleoptera; Curculionidae; Entiminae; Otiorhynchus; Troglorhynchus; revizija; biospeleologija; Austrija; Slovenija; Italija; Hrvatska; taksonomija
Sažetak
Cilj ovoga rada je utvrditi faunu vodenih kukaca (Heteroptera: Nepomorpha, Gerromorpha i Coleoptera: Hydradephaga, Hydrophilidae) u stalnim i privremenim lokvama te usporediti sastav, brojnost i raznolikost u odnosu na razdoblje različite razine vode (hidroperiod), veličinu staništa, zasjenjenost svake lokve okolnom vegetacijom i nadmorsku visinu. Istraživanje je provedeno od lipnja do rujna 2005 na dvije stalne i dvije privremene lokve na području općine Mrkopalj (Gorski kotar). Uzorkovano je ukupno 247 jedinki i utvrđene su 24 vrste vodenih stjenica (Heteroptera) i vodenih kornjaša (Coleoptera). Najveći broj vrsta zabilježen je u lokvi Sungerski lug (S1), a najveća raznolikost vrsta u odnosu na brojnost jedinki je zabilježena u lokvi Sunger (S2). Vrste Anacena limbata i Anacena lutescens iz porodice Hydrophilidae i vrsta Hydroporus melanarius iz porodice Dytiscidae su prvi puta zabilježene za faunu Hrvatske. Utvrđeno je da su vodene stjenice i vodeni kornjaši na istraživanom području skloni velikim, stalnim, nezasjenjenim lokvama niže nadmorske visine. Udio vrsta se razlikovao između trajnih i privremenih lokvi, te je najveća raznolikost utvrđena unutar male i privremene lokve (S2).
Ključne riječi
vodene stjenice; vodeni kornjaši; raznolikost; krške lokve; Gorski Kotar
Sažetak
Rad donosi aktualizirani popis vodenih stjenica Hrvatske. Ukupno popis ima 14 porodica i 59 vrsta (Nepidae – 2, Belostomatidae – 1, Ochteridae – 1, Micronectidae – 2, Corixidae – 21, Naucoridae – 1, Aphelocheiridae – 1, Notonectidae – 7, Pleidae – 1, Mesoveliidae – 2, Hebridae – 2, Hydrometridae – 1, Veliidae – 7, Gerridae – 10). Za 11 navedenih vrsta nikad nisu objavljeni točni lokaliteti nalaza. Pet vrsta, Micronecta minutissima (Linnaeus, 1758), Velia caprai Tamanini, 1947, Velia rivulorum (Fabricius, 1775), Velia saulii Tamanini, 1947, i Limnoporus rufoscutellatus (Latreille, 1807) zasad su izostavljene s popisa zbog nepostajanja pouzdanih nalaza. Na temelju analize novog materijala, dajemo dva nova nalaza za Hrvatsku – Corixa panzeri Fieber, 1848 i Sigara semistriata (Fieber, 1848), prvi egzaktan nalaz Hesperocorixa linnaei (Fieber, 1848) i Notonecta meridionalis Poisson, 1926, kao i novi nalaz Aphelocheirus aestivalis (Fabricius, 1803) i Anisops sardeus sardeus Herrich-Schaeffer, 1843 koji već više desetljeća nisu zabilježeni za Hrvatsku.
Ključne riječi
Heteroptera; Nepomorpha; Aphelocheiridae; Corixidae; Notonectidae; Gerromorpha, popis vrsta; Hrvatska
Sažetak
U ovom radu je predstavljen prvi sistematski popis faune vretenaca za područje Turopolja sakupljenih u razdoblju 1986.–2009. godine. Također su prikazani rezultati analize sastava faune vretenaca i njihove brojnosti u ovisnosti o stanišnim čimbenicima (sastav vegetacije, temperatura i naoblaka) provedene u razdoblju 2007–2009. Utvrđeno je 35 vrsta vretenaca za područje Turopolja, što nam u usporedbi s ukupno 67 vrsta ustanovljenih za Hrvatsku, upućuje na njihovu veliku raznolikost na istraženom području. Zoogeografskom analizom je ustanovljena dominacija Holo-Mediteranskog elementa, ukazujući na kompleksne glacijalne procese u Europi tokom njene geološke prošlosti kada je područje Hrvatske pa tako i Turopolja služilo kao refugij. Naši rezultati ukazuju da su vretenca svojom raznolikošću i brojnošću dobar pokazatelj stanišnih uvjeta (struktura vegetacije, količina naoblake i temperatura zraka). Vretencima pogoduju mozaična staništa (raznolike strukture vegetacije), prosječne temperature zraka između 26 i 28°C te sunčano vrijeme. Kako je ovo istraživanje provedeno samo na dijelu Turopolja i kako su prikupljani samo odrasli stadiji vretenaca, buduća istraživanja se trebaju fokusirati na cijelo područje Turopolja s analizom životnih ciklusa utvrđenih vrsta.
Ključne riječi
vretenca; Turopolje; fauna; rasprostranjenost; uvjeti staništa
Sažetak
U nastavku revizije sustava kratkorepih rakova (Crustacea: Decapoda: Brachyura) dodani su novi podaci. Uspostavljene su brojne nove više svojte: porodice, podporodice, plemena i rodovi. Nove svojte su ukratko opisane i imenovane uz naznaku njihovog sistematskog položaja.
Ključne riječi
kratkorepi raci (rakovice, Crustacea: Decapoda: Brachyura); nove više svojte; reklasifikacija; dodatak
Sažetak
U radu se donose novi podaci o Aegilops uniaristata Vis. (syn.: Triticum uniaristatum (Vis.) K. Richt.) u regiji Apuliji. Zabilježeno je novo nalazište A. uniaristata u Apuliji na obali Jadranskoga mora. Svojta je već poznata s obala istočnog Sredozemlja i Hrvatske. A. uniaristata je procijenjena važnom i kao takva je uključena u Regionalni crveni popis biljaka (Apulija) kao ugrožena te u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske kao niskorizična vrsta (NT).
Ključne riječi
novi podaci; rasprostranjenost; Aegilops uniaristata Vis.; regija Apulija
Sažetak
Tijekom 2009. i u proljeće 2010. g. obavljena su floristička istraživanja 14 malih otočića i hridi uz otok Vrgadu (zadarski arhipelag, istočni Jadran). Za 13 otočića i hridi zabilježene su 264 svojte vaskularnih biljaka koje su svrstane u 184 roda i 63 porodice, dok na hridi Lončarić bilje ne raste. Dominacija terofita (42.42 %) i biljaka mediteranskoga flornog elementa (49.62 %) ukazuje na izraziti mediteranski karakter flore tih otočića.
Ključne riječi
vaskularna flora; vrgadski otočići; istočni Jadran; sjeverna Dalmacija; Hrvatska
Sažetak
U radu se iznosi popis bentoskih morskih makroalga i morskih cvjetnica Riječkog zaljeva koji se temelji na istraživanjima izvedenim od 1950. do 2000. godine, te starijim i novijim bibliografskim podacima. Popis sadrži ukupno 376 svojte bentoskih alga (231 svojti ili 60,8% Rhodophyta, 74 svojte ili 19,5% Ochrophyta, 71 svojta ili 18,7% Chlorophyta) i 4 vrste morskih cvjetnica (Magnoliophyta). Prema vrijednostima kvocijenata R/P (FELDMANN, 1937) i R+C/P (CHENEY, 1977) bentoska flora Riječkog zaljeva ima suptropski karakter. U fitogeografskom sastavu brojem i postotkom prevladavaju atlantski (86 svojti ili 22,5%), subkozmopolitski (75 svojte ili 19,8%), mediteranski (70 svojte ili 18,5%) i indo-atlantski (53 svojte ili 14%) florni elementi. Od endemskih jadranskih vrsta zabilježene su samo tri (Polysiphonia adriatica, Feldmannia irregularis var. Lebeliides i Fucus virsoides). Najveći je broj svojti zabilježen u gornjem infralitoralu (325), dosta manje u srednjem (213) i donjem infralitoralu (190), a najmanje (izuzevši supralitoral gdje je određena samo jedna vrsta) u eulitoralu (109). Razmjerno mali broj svojti bentoske flore (36 ili 9,4% od ukupnog broja) živi na većim dubinama od 6 m, u odnosu na razmjerno velikog broja svojti koje žive samo do 6 m dubine (153 ili 40,3%), odnosno svojti koje su zastupljene u obje kategorije (191 ili 50,1%).
Ključne riječi
morske bentoske makroalge; morske cvjetnice; popis; taksonomski sastav; dubinska rasprostranjenost; fitogeografske značajke; Riječki zaljev; sjeverni Jadran
Sažetak
Rad donosi popis 129 lišajeva zabilježenih za Park Prirode Papuk, uključujući i jednu novu vrstu, Umbilicaria hirsuta, za Hrvatsku, te osam vrsta novih za područje Parka. Terensko istraživanje provedeno je na 17 lokaliteta u razdoblju 2005.-2007. godine. Rijetki lišaj Lobaria pulmonaria pronađen je na starim stablima, na tri nova nalazišta. Daljnja istraživanja lišajeva vezanih za šumske sastojine omogućit će bolje uključivanje problematike očuvanja biološke raznolikosti u šumsko gospodarenje.
Ključne riječi
Papuk; biološka raznolikost; Umbilicaria; Lobaria; šuma; gospodarenje
Sažetak
Rad donosi rezultate temeljnog hidrogeološkog istraživanja izvora u Parku prirode »Žumberak – Samoborsko gorje« tijekom perioda 2007.–2008. godine. Istraživanje je rezultiralo s 847 kartiranih izvora kojima su in situ najmanje jedanput izmjereni osnovni fizikalno – kemijski parametri i izdašnost. Analizirana je raspodjela izvora prema litostratigrafskim jedinicama te nadmorskoj visini. Raspodjela izdašnosti izvora i njihovi osnovni fizikalno – kemijski parametri su prikazani.
Ključne riječi
izvori; raspodjela; litostratigrafske jedinice; nadmorska visina; izdašnost; hidrokemija; Žumberak; Samoborsko gorje; Park prirode
Sažetak
Četrdeset i četiri kristala brazilijanita s nekoliko lokaliteta iz Brazila, Ruande i Kanade je mjereno na dvokružnom refleksnom goniometru u svrhu određivanja morfologije. Zabilježeno je 20 formi, od kojih šest do sada nije opisano. Sve plohe u zoni [001] su prutane paralelno kristalografskoj osi c. Sve prutane forme u [001] zoni daju višestruke signale. Forma {110} daje višestruke signale od kojih su dva uvijek oštra. Postoji iznimka gdje na jednom kristalu samo jedna ploha, (110), daje samo jedan oštar signal. Zabilježeno je pet grupa habitusa od kojih dva nova za ovu mineralnu vrstu. Jedanaest uzoraka je snimljeno rentgenskom difrakcijom da bi se izračunali parametri jedinične ćelije: a=11.201(1)-11.255(2) Å, b=10.1415(5)-10.155(1) Å, c=7.0885(7)-7.119(2) Å i b=97.431(7)-97.34(1)°. Svi rentgenogrami pokazuju zanimljivost: neke difrakcijske linije su proširene ili podvostručene s pojavom dodatnih difrakcijskih linija sustavno na nižim °2Q. Ove difrakcijske linije su manjeg intenziteta te se ne mogu indicirati u skladu s kristalnom strukturom brazilijanita.
Ključne riječi
brazilijanit; morfologija; dvokružni refleksni goniometar; Brazil; Kanada; Ruanda