Prilikom sakupljanja na rijeci Odri u Turopolju, na lokaciji Selečki most, u rujnu 2005. godine i srpnju, kolovozu i rujnu 2006. godine zabilježena je vrsta Hemerodromia raptoria (Meigen) kao nova vrsta u fauni Hrvatske. Sveukupno je prikupljeno 10 jedinki (5 a, 5 b). To je drugi nalaz za Balkanski poluotok. Areal rasprostranjenosti vrste je time proširen.
vodene Empididae; Hemerodromia raptoria; Hrvatska; Balkanski poluotok
U razdoblju od 1998. do 2000. uzorkovane su i analizirane mikroplanktonske i mikrobentoske zajednice algi u obalnom jezeru Fiesa i na ušću Dragonje. Cilj istraživanja bio je ustanoviti kvalitativni sastav i relativnu abundanciju zajednica algi. Osnovni fizikalni i kemijski parametri mjereni su 1999. i 2000. Utvrđeno je 159 svojta algi, 83 u jezeru Fiesa te 120 u ušću Dragonje. Većina taksona pripadala je porodici Bacillariophyceae, a 34% od ukupnog broja bile su tipične vrste boćatih voda. Morske vrste bile su Achnanthes septata, Amphora angusta, Gyrosigma tenuissimum, Gyrosigma wansbeckii i Pleurosigma strigosum (sve Bacillariophyceae). Boćati i morski taksoni bili su gotovo isključivo Bacillariophyceae. Po prvi puta za Sloveniju zabilježeno je 19 svojti, 15 iz porodice Bacillariophyceae i 4 iz porodice Cyanophyceae. Većina novih svojti pripada rodu Navicula (4).
boćate vode; obalno jezero; ušće; perifiton; fitoplankton
U dvogodišnjem razdoblju (2005. i 2006.) na prostoru Velebita zabilježeno je 106 vrsta danjih leptira. U radu se navodi njihovo rasprostranjenje, raznolikost kao i biogeografska karakteristika za svaku utvrđenu vrstu. Isto tako uspoređuje se fauna danjih leptira toga prostora utvrđena u prošlom stoljeću s recentnim podacima, te se na temelju toga daje popis 137 vrsta danjih leptira Velebita.
leptiri; fauna; rasprostranjenost; raznolikost; zaštita; Velebit
Kritično ugrožena vrsta leptira Maculinea alcon pronađena je u kolovozu 2006. godine na lokalitetu Grubišnopoljska Bilogora. To je prvi nalaz ove vrste na prostoru panonske regije Hrvatske, odnosno drugi za Hrvatsku. U radu se raspravlja o biologiji vrste, nekim aspektima ekologije kao i potrebnim mjerama zaštite ovog kritično ugroženog leptira u fauni Hrvatske.
Maculinea alcon; Grubišnopoljska Bilogora; rasprostranjenost; stanište; zaštita
Istraživana je rasprostranjenost i morfološka varijabilnost ogulinske špiljske spužve Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984, koja je prema kriterijima IUCN registrirana kao ugrožena vrsta. Područje istraživanja obuhvaća Veliku i Malu Kapelu te ogulinsko-plaščansku zavalu, odnosno gornje slivno područje rijeka Dobre i Zagorske Mrežnice na sjeveroistočnoj strani Male i Velike Kapele. Vrsta je zabilježena na šest lokaliteta, od kojih su tri nova: Mandelaja, Crnačka špilja i Izvor špilja Gojak. Za determinaciju podvrsta korištena su sljedeća morfološka obilježja: veličina i oblik gemosklera i megasklera. Značajne razlike između populacija pokazala je jednosmjerna analiza varijance širine i dužine megasklera. Podvrsta E. s. mollisparspanis je utvrđena samo na tipskom lokalitetu, u špilji Rudnica VI. Diskriminantna analiza mjerenih morfoloških parametara koji su uključivali dužinu i širinu mega- i gemosklera prikazala je odnose među populacijama svrstavajući ih u četiri grupe, ali ih nije potpuno razdvojila. Podzemne populacije spužvi nisu ponovno pronađene u špiljskom sustavu Đula-Medvedica i Špilji u kamenolomu Tounj. Ti su lokaliteti ugroženi zbog zagađenja vode, hidrotehničkih zahvata i devastacije uzrokovane radom kamenoloma.
slatkovodne spužve; špilje; izvor; gemule; spikule; Hrvatska; biogeografija
