2004
Natura Croatica, Vol. 13 No.1
Sažetak
Izrađen je objedinjen popis ptica za područje Sisačke posavine kojim je ustanovljeno dolaženje ukupno 246 vrsta u razdoblju 1881. do 1998. Popis se najvećim dijelom odnosi na ptice u području Parka prirode Lonjsko Polje te zemljopisnom području Lonjskog polja. Za izradu popisa rabljeni su dosad zabilježeni podaci iz objavljenih i neobjavljenih radova u spomenutom razdoblju. Popis predstavlja osnovu za dalje dopunjavanje novo zabilježenim vrstama ptica Sisačke posavine kao i prilog valorizaciji avifaunističke različitosti Parka prirode Lonjsko Polje.
Ključne riječi
popis ptica; Sisačka Posavina; Lonjsko Polje; Hrvatska
Sažetak
Istraživane su biljke uz rub svih cesta koje povezuju gradove u Zapadnoj Anatoliji u Turskoj. Duljina 17 izabranih cesta je iznosila oko 2700 km. Prikupljeni uzorci pripadali su 271 svojti, odnosno 57 biljnih porodica. Među njima su najzastupljenije bile porodice Asteraceae, Fabaceae i Poaceae, a među rodovima to su bili Bromus L., Rumex L. i Silene L. Najčešće nađena svojta uz istraživane ceste bila je Valerianella coronata (L.) DC., a najčešći biljni oblik su bili terofiti.
Ključne riječi
biljke uz rub cesta; ruderalna vegetacija; Zapadna Anatolija
Sažetak
U sastavu flore Nacionalnog parka Kornati prema literaturnim izvorima dosad je zabilježeno 605 svojti vaskularne flore. Florističkim istraživanjima tijekom 1994. i 1995. godine utvr|eno je još 29 novih vrsta, pa flora Kornata sada ukupno broji 634 biljne svojte. Detaljnim istraživanjima pet kornatskih otoka (Arapovac, Kornat, Klobučar, Lavsa i Ravna sika) zabilježena su nova nalazišta biljnih svojti, koje se ubrajaju u ukupni popis od 634 svojti kornatske flore, ali nisu dosad bile poznate za pojedinačne otoke, od čega je 123 novih nalazišta za otok Lavsu, 113 za otok Kornat, 57 za Klobučar, 51 za Ravnu siku i 47 za Arapovac.
Ključne riječi
Kornatski otoci; Kornat; flora; Hrvatska
Sažetak
Tijekom istraživanja od 1994. do 2002. godine na 15 lokaliteta zabilježeno je 165 primjeraka pauka skakača (29 vrsta). Za većinu vrsta daju se kratki ekološki podaci. Predlaže se nova kombinacija: Saitis imitata (Simon, 1862) ex Pseudeuophrys. Po prvi put se detaljno opisuje epiginij i njegova unutrašnja struktura kod S. imitata. Vrsta Saitis sanctaeeufemiae Kolosváry, 1938 odbacuje se za faunu Hrvatske, a kao nova za Hrvatsku zabilježena je Marpissa nivoyi.
Ključne riječi
arahnologija; Salticidae; Saitis; fauna; Hrvatska; Dalmacija; Kvarner
Sažetak
Obrađeno je ukupno 85 primjeraka odnosno 14 vrsta zmija prikupljenih u gorju Zapadni Taurus. Rad donosi morfološke osobitosti vrsta te neka topografska opažanja lokaliteta. Prikupljeni materijal pomogao je upotpuniti nedostatke u poznavanju rasprostranjenja vrsta koje žive u ovoj regiji. Prikupljeni podaci uspoređeni su s relevantnom literaturom u svrhu produbljivanja znanja o taksonomiji vrsta.
Ključne riječi
zapadni Taurus; zmije; herpetofauna; novo nalazište; Turska
Sažetak
Holevine su skupina kornjaša s mnogo podzemnih predstavnika koji su pretežno detritivorni ili saprofagni. Neke vrste pokazuju modifikacije usnih organa zbog svoje prehrambene niše, prilagođavajući se poluakvatičkom načinu života, ili zbog stupnja adaptacije na život u špilji. Razlike su očite i među rodovima i špiljskim vrstama koje su na istom stupnju adaptacije. Glavne modifikacije tiču se oblika i strukture različitih dijelova, kao i njihove duljine, i rasporeda dlaka, čekinja i seta. Prilagodba na akvatičku prehrambenu nišu modificirala je čeljusti, koje su dobile oblik žlice kojom se voda prinosi ustima; lacinia preuzima ulogu miješanja, a galea filtriranja organskih čestica svojim finim i vrlo gustim dlačicama. Očita jednoličnost uvjeta u podzemnom okolišu, te izvora hrane, zajedno s njenom rijetkošću, mogu pogrešno upućivati na jednosmjernu evoluciju stanovnika podzemlja. Uočene razlike između usnih organa proučavanih vrsta mogu biti dobar materijal za taksonomiste koji neke od tih osobina mogu uključiti u svoj rad, obično težak zbog homogene morfologije mnogih stanovnika podzemlja. Kao doprinos komparativnoj studiji usnih organa nekih predstavnika holevina, na temelju usnih organa naglašavamo efekt prilagodbe na špiljski život te dokaz divergentne evolucije u relativno konstantnom okolišu, u smislu klime i dotoka hrane.
Ključne riječi
holevine; podzemni kornjaši; usni organi; skenirajući mikroskop; prilagodba