U radu se daju prvi rezultati novih istraživanja vrste Italaphaenops dimaioi Ghidini. Vrsta je endem područja Monti Lessini blizu Verone, i sakupljena je u različitim novim špiljama. Neki primjerci Italaphaenops dimaioi iz Abisso del Vajo dei Modi 3650 V/VR drže se živi u Laboratoriju za podzemnu biologiju u Veroni, gdje je autor vršio opažanja razmnožavanja, spolnog ciklusa i spolnog ponašanja.
Coleoptera; Trechinae; špilja; Italy; Monti Lessini
Smjernice za zaštitu špilja i krša koje je pripremila i objavila radna skupina IUCN / WCPA svratile su pozornost na biološka pitanja, no odmah je bilo primijećeno da je potrebna detaljnija razrada pitanja biološke raznolikosti. Nedavni sastanak pod pokroviteljstvom IUCN i Svjetske banke ispitivao je utjecaj kamenoloma u vapnencu na biološku raznolikost i naglasio potrebu daljnjih istraživanja. Ovdje se prikazuje i prijedlog te nacrt za daljnju inicijativu radnog tijela.
flora; fauna; mikrobiota; krš; biološka raznolikost; zaštita
Krivo citirani podaci o nalazištima močvarnog šišmiša Myotis dasycneme iz starih radova austrijskog zoologa A. Mojsisovicsa von Mojsvára u XIX. stoljeću ispravljeni su prvim nalazom ove vrste u Hrvatskoj. Močvarni šišmiš je nađen na zimovalištu s još osam vrsta šišmiša u Parku prirode Papuk, između rijeka Drave i Save u sjeveroistočnoj Hrvatskoj.
šišmiši; Hrvatska; Myotis dasycneme; prvi nalaz; zimovalište
Uz već poznate tri odijeljene populacije stigobiontnog reliktnog školjkaša roda Congeria u Dinarskom kršu (Bela Krajina /Slovenija/, zapadna Bosna /Bosna i Hercegovina/ i Dalmacija-Hercegovina /Hrvatska – Bosna i Hercegovina/) nađena je nova populacija u podzemlju sjevernog Velebita, u ponorskom dijelu rijeke Like, Hrvatska. Nakon otkrića dijela ljušture na dnu Lukine jame (–1392 m duboko) nađeno je više tisuća jedinki kongerije u Markovom ponoru duž dosad preko 1700 m poznatih podzemnih hodnika. Uz popis popratne faune navode se neke ekološke značajke staništa kojih temperatura vode iznosi maksimalno +6 °C, što je dosad najniža vrijednost svih dosad poznatih nalazišta.
stigobiontni školjkaš; Dreissenidae; Congeria; novo nalazište; rijeka Lika; Hrvatska
U radu se predstavljaju povijesne, geološke, faunističke i ekološke osobine špilje Zinzulusa (Castro Marina, Južna Italija), jedne od najznačajnijih anhijalinih akvifera. Istaknuti su rezultati posljednjih istraživanja i otkrića, i to u potopljenom i nepotopljenom dijelu špilje. Špilja je trenutno ugrožena i potrebno je uvesti mjere za održavanje odgovoarajućih razina akvifera, da bi se osigurala zaštita dragocjene stigofaune. Priložen je popis ugroženih vrsta koje žive u toj špilji.
špilja Zinzulusa; Italija; ugrožene svojte
Ovaj rad predstavlja prvi prilog istraživanju špiljskih makromiceta Hrvatske. U sklopu sustavnog biospeleološkog istraživanja, koje se provodi na području Dinarida od 1990. godine, pronađeno je osam populacija entomopatogene vrste Cordyceps riverae Pacioni (Hypocreales, Ascomycota). Do sada je istraženo oko 200 speleoloških objekata, od čega je u 69 utvrđena prisutnost vrsta iz subtroglofilnog roda Triphosa (Geometridae) koje su jedini, do sada sigurno utvrđeni domadari vrste C. riverae. Od osam speleoloških objekata Gorskog kotara, Korduna, Like i Dalmacije, u kojima su pronađene populacije te entomopatogene gljive, uzorci su prikupljeni iz pet špilja sa područja Gorskog kotara, Korduna i Dalmacije. U radu dajemo detaljan opis vrste C. riverae uz usporedbu s holotipom te vrste, podrobnu ekološku analizu, te kartografski prikaz poznate rasprostranjenosti vrste i njenih domadara u Hrvatskoj. Vrsta C. riverae zabilježena je po prvi puta u mikoflori Hrvatske.
Ascomycota; Hypocreales; Cordyceps riverae; Lepidoptera; Triphosa dubitata; T. sabaudiata; biospeleologija; ekologija; kartiranje; morfologija; mikofloristika; Hrvatska
Tijekom 1998. godine istraživana je flora i neki ekološki čimbenici – temperatura i relativna vlaga zraka u ulaznim dijelovima triju spilja na otoku Rabu. Spilje se nalaze u različitim vegetacijskim zonama i na različitim nadmorskim visinama. Ukupno su zabilježene 32 vrste biljaka – 29 vrsta sjemenjača i 3 vrste papratnjača. U usporedbi s istraživanjima koja su provedena u dvije od tih spilja na početku 20. stoljeća zabilježene su promjene u florističkom sastavu. Posebno se ističe smanjenje broja vrsta papratnjača u unutrašnjosti spilja.
speleobotanika; otok Rab; ekološki čimbenici; flora; spilje
Podmorska špilja kod Vrbnika duga je 30 metara, i ima oblik nepravilne trostrane prizme. Oblikovana je u gornjokrednim vapnenačkim stijenama. Muljeviti i pjeskoviti sedimenti pokrivaju njeno dno. Nastala je u kopnenim uvjetima, tijekom Würma. U holocenu, izdizanjem morske razine špilja je potopljena. Tijekom biocenoloških istraživanja nađene su 23 svojte makroflore i 115 svojti makrofaune (Porifera 22, Cnidaria 7, Bivalvia 19, Gastropoda 6, Cephalopoda 1, Echiura 1, Sipuncula 1, Polychaeta 8, Crustacea 15, Bryozoa 6, Echinodermata 5, Tunicata 4, Pisces 20). Istraživanjem Malacostraca pronađeno je 13 vrsta dekapodnih rakova i 2 vrste mizida. Među zabilježenim ribama, samo se glavoč Gammogobius steinitzi može smatrati isključivim stanovnikom podmorskih špilja. Primjercima najbrojnija vrsta riba u špilji je glavoč Thorogobius ephippiatus. Od ulaza do 3 metra unutar špilje zabilježen je prekoraligenski aspekt koraligenske biocenoze. Biocenoza polutamnih špilja utvrđena je do 25 metara od ulaza, dok je u posljednjih 5 metara razvijena biocenoza potpuno tamnih špilja i prolaza s dominacijom Polychaeta.
krš; podmorska špilja; bentoske biocenoze; ribe; rakovi; Jadransko more; Hrvatska
Cilj rada bio je obaviti periodička opažanja hipogejskih puževa Zospeum isselianum Pollonera 1886 na površini stijene u špilji Jama pod Mokrico u Kamniško-Savinjskim Alpama i monitoring udaljenosti koju su puževi prešli tijekom zadanog vremena. Između 30. travnja i 1. kolovoza 1997. pomicanja puževa bila su mjerena 13 puta. Temperatura zraka kretala se između 6.0 °C i 10.2 °C, a relativna vlaga između 97% i 100%. Puževi su se tjedno pomicali od 1 do 15 cm. Prosječna udaljenost bila je 0.7 cm dnevno. Puževi su uglavnom puzali oko mjesta na kojima su prvotno i pronađeni.
Gastropoda; Zospeum; aktivnost; kretanje; špilja; ekologija
Usporedbe cirkadijalnog ritma, ponašanja i metabolizma kod površinskih i špiljskih proteida omogućuju rasvjetljavanje evolucijskih trendova u tim procesima. Obligatorni stanovnik špilja, proteid Proteus anguinus, nije pokazivao nikakav vidljiv dnevni ritam aktivnosti ili posebni metabolizam prilikom odmora. Naprotiv, salamandrid Euproctus asper koji boravi na površini, imao je cirkadijalni SMR i ciklus aktivnosti. Ti cirkadijalni ritmovi imali su endogenu komponentu. Životi obaju proučavanih životinja bili su karakterizirani dugim periodima neaktivnosti, prekidanih hranjenjem ili izviđačkim/predatorskim ponašanjem. Proteus anguinus imala je smanjen metabolizam tijekom odmaranja i tijekom spontane aktivnosti (znatno niži od većine površinskih vodozemaca), pa se čini dobrim primjerom kralježnjaka kao niskoenergetskog sustava. Niske vrijednosti metabolizma i aktivnosti P. anguinus interpretiraju se kao prilagodbe na život u podzemlju, gdje je u duljim periodima prisutna slaba i nekontinuirana opskrba hranom i/ili hipoksija.
vodozemci; metabolizam; aktivnost; špilja; površina; Proteidae
U radu se daju podaci o vizualnom ponašanju Hendea myersi cavernicola (Forster), a koji pokazuju da ovaj kosac vidi. Nije bilo moguće uloviti nijedan primjerak izvan špilje, a integument ove vrste pokazuje redukciju pigmentacije, pa moramo zaključiti da se radi o troglobitu koji ne samo da ima oči, nego ih i koristi.
ekologija; etologija; fiziologija; biospeleologija; troglobit; Waitomo Cave; vizualno ponašanje; fotorecepcija; UV; krijesnice
