1999
Natura Croatica, Vol. 8 No.3
Ključne riječi
Č. Šilić & M. E. Šolić /Sternbergia colchiciflora Waldst. & Kit. var. dalmatica Reichenb. on the Biokovo massif (Croatia)/
Sažetak
Herpetološka zbirka Prirodoslovnog muzeja u Trstu sadrži gotovo 700 primjeraka europskih guštera iz otprilike 33 svojte, uključujući sve lacertide sjevernojadranskih područja. Zbirka podrijetlom seže u doba osnivanja Muzeja Trsta 1846. godine, a uglavnom je povećana između 1871. i 1939. godine. Herpetološka zbirka Prirodoslovnog muzeja u Trstu ima veliko znanstveno i povijesno značenje i svjedoči o promjenama u sastavu faune i rasprostranjenju sjevernojadranskih guštera tijekom ovog stoljeća, uključujući endemične varijetete tipične za male otoke.
Ključne riječi
gušteri; rasprostranjenost; sjeverni Jadran; zbirka; Prirodoslovni muzej u Trstu
Sažetak
Svih sedam lacertidnih vrsta zabilježenih za Peloponez mogu se naći na vrlo malom području u Arkadijskom gorju na poluotoku Peloponezu. Dosad je na području Sredozemlja poznat samo jedan primjer takve jedinstvene raznolikosti na tako malom prostoru. Takva gustoća zahtijeva zauzeće različitih ograničenih ekoloških i etoloških niša sa strane svih sedam vrsta i zbog toga staništa moraju biti raznolika. U radu se raspravlja o toj podijeljenosti niša, kao i o ekološkim zahtjevima i etološkim razlikama među vrstama, u odnosu na raznolikost staništa.
Ključne riječi
Lacertidae; Lacerta; Podarcis; Algyroides; Grčka; ekologija; etologija; raspodjela niša
Sažetak
U izvornim uvjetima sredozemna Europa je bila pokrivena gustim šumama tijekom cijelog pleistocena i u novijim toplim periodima. U kombinaciji s njenim više sjevernim položajem to znači da je u to doba, osim u obalnim područjima, staništa guštera moglo biti samo tamo gdje su postojali otvoreni prostori nastali djelovanjem oluja, prirodnih požara i erozivnih djelovanja rijeka. Djelovanje rijeka bilo je najprisutnija i najvažnija sila, posebno u kombinaciji s utjecajem velikih životinja, koje su brstile i pasle. U nastalim otvorenim prostorima varijacije u kvaliteti staništa bile su određene longitudinalnim gradijentima u temperaturi, vlazi, strmini i trofičkim uvjetima. Raspravlja se o sadašnjim ekološkim diferencijacijama i nekim posebnim značajkama guštera u svjetlu iznesenih hipoteza.
Ključne riječi
lacertidi; izvorna staništa; rijeke; erozija
Sažetak
Cilj ove preliminarne studije bila je procjena nekih razlika među dvjema populacijama Podarcis muralis muralis i Podarcis muralis maculiventris u Sloveniji koristeći neke biometričke i numeričke značajke. U statističku analizu je uključeno 48 primjeraka iz Žovneka (središnja Slovenija, 46°16' N, 15°10' E) i 24 primjerka iz Lucije (slovenski dio Istre, 45°30' N, 13°36' E). Vrijednosti dimenzija tijela oba spola u ta dva lokaliteta značajno se razlikuju. Primjerci iz Lucije su veći i s dužim pileusom. Prema rezultatima ove preliminarne studije o nekim značajkama vanjske morfologije čini se opravdanom klasifikacija slovenskih populacija krške gušterice u dvije podvrste.
Ključne riječi
Squamata: Lacertidae; Podarcis muralis muralis; P. muralis maculiventris; morfološke razlike; Slovenija
Sažetak
Ovaj rad je podijeljen u dva dijela: klasično znanje o teoriji biogeografije otoka (I) te evolucija ponašanja i morfologija u ograničenim otočnim uvjetima (II). Glavne teme bile su: problem malih populacija (1); biološka definicija otoka i važnosti bioloških studija na otocima (2); efekt veličine otoka na broj vrsta i njegove posljedice po strategiju zaštite prirode (3); teorija ravnoteže i slabosti tog modela (4); načelo osnivača (5); neke osobine otočnih populacija, npr. veličina potomstva, proširenje niša i promjene u veličini tijela (6); povijest naseljavanja i uspjesi te pogreške naseljavanja (7); morfološka paradigma otočnih fauna (8) i evolucija socijalnog ponašanja pod ograničenjima otočnih uvjeta – teritorijalnost, altruizam, socijalna struktura i njena veza s oblikom tijela (9).
Ključne riječi
evolucija; otoci; morfologija; ekologija; ponašanje; otočje Berlenga
Sažetak
Cilj ovog rada bio je sakupiti sve dostupne podatke o pojavljivanju lacertidnih guštera na otocima Sredozemlja da bi se bolje razumjelo koliko je čovjek utjecao na sadašnje uzorke rasprostranjenosti otočne faune lacertidnih guštera. Danas sredozemne otoke naseljuje nekoliko rodova lacertida, uključujući endemične vrste rodova Algyroides (viz. fitzingeri), »Lacerta« Archaeolacerta (viz. bedriagae) i Podarcis (atratus, filfolensis, gaigae, lilfordi, milensis, pityusensis, raffonei, tiliguerta, waglerianus). Nedavno objavljeni podaci bacili su novo svjetlo na odnose tih endemičnih i nekih kontinentalnih vrsta koje su nedavno naselile otoke. Dolazak potonjih mogao bi biti u direktnoj vezi s uznapredovalim naseljavanjem čovjeka na te otoke. Razmatraju se nastali problemi zaštite.
Ključne riječi
Lacertidae; sredozemni otoci; rasprostranjenost; zaštita
Sažetak
U radu se opisuju različite vrste međudjelovanja biljaka i guštera u sredozemnom prostoru. Pokazalo se da gušteri »koriste« biljke kao zaklon od predatora, mjesto na kojem traže hranu, termalno mikrostanište ili izvor hrane. U posljednjem slučaju mogu se ponašati kao herbivori (+/– međudjelovanje, konzumiranje vegetativnih i/ili reproduktivnih dijelova, i oštećivanje biljke u većoj ili manjoj mjeri) ili kao mutualisti (+/+ međudjelovanje, ponašajući se kao pravi oprašivači i/ili raznositelji sjemena).
Ključne riječi
sredozemni gušteri; Podarcis; Lacertidae; oprašivanje; raznošenje sjemena; mutualizam, herbivornost, traženje hrane
Sažetak
Raspravlja se o tri aspekta termalne biologije lacertidnih guštera. Prvo donosimo pregled dostupnih podataka o tjelesnoj temperaturi u prirodi (Tb), termalnoj osjetljivosti različitih funkcija i odabranih temperatura tijela kod različitih vrsta lacertidnih guštera. Također se ukratko daju informacije o mehanizmima termoregulacije. Drugo, raspravlja se o nedavnim pokušajima procjene »preciznosti« termoregulacije i koji je doprinos određenih mehanizama ponašanja. Na kraju se daje pregled dostupnih dokaza o postojanju evolucijskih prilagodbi termalnih osobina lacertidnih gušterica. Postojeće studije su se uglavnom bavile razlikama u termoregulacijskom ponašanju (odabrane temperature) unutar jedne i između više vrsta i termalnom fiziologijom adulta (optimalne temperature, zagrijavanje). Dostupni podaci daju samo ograničene dokaze o jasno određenim evolucijskim pomacima u karakteristikama termalne fiziologije duž klimatskih gradijenata.
Ključne riječi
temperatura tijela; termoregulacija; termalna osjetljivost; Lacertidae
Sažetak
Život nekog organizma kombinacija je dobno specifičnih mogućnosti za opstanak i fekunditeta u prirodnom okruženju. Nadalje, karakteriziraju ga starost i veličina u doba zrelosti, frekvencija razmnožavanja, veličina legla ili broj jaja, veličina jaja i izleženih mladih, te sposobnost za opstanak u različitim stadijima života (embrij, novorođene jedinke, subadulti, adulti). Varijacije tih osobina može se proučavati na različitim razinama: unutar populacija, između populacija iste vrste i između različitih vrsta. U ovom radu daje se pregled radova koji su istraživali varijacije u životnim putevima europskih lacertida.
Ključne riječi
životni put; mortalitet; fekunditet; Lacertidae; alometrija
Sažetak
Tijekom devet boravaka na Biokovu (1762 m) / središnja Dalmacija (Hrvatska) i u susjednim krajevima doline Cetine u razdoblju od 1979. do 1990. zabilježeno je 16 vrsta gmazova. Zajedno s poznatim podacima iz literature taj popis sada obuhvaća 21 vrstu. Rad donosi nove i detaljnije podatke, posebno o sljedećim vrstama guštera: Lacerta trilineata, L. viridis, L. mosorensis, L. oxycephala, Podarcis muralis i P. sicula.
Ključne riječi
visinska rasprostranjenost; gmazovi; Biokovo; Hrvatska
Sažetak
Trenutno se unutar populacija guštera uključenih u Lacerta laevis-kulzeri kompleks mogu, na temelju morfologije, rasprostranjenosti i ekologije, dobro razlučiti dvije glavne skupine: Lacerta laevis Gray, 1838 (sensu lato) koja je rasprostranjena uglavnom u Sredozemlju zapadno od doline Rift valley između Centralnog Izraela/Palestine i južne Turske. Vrsta preferira vlažna staništa u hrastovim šumama, vrtovima i dolinama. Uprkos značajnoj morfološkoj varijabilnosti, do sada je priznata samo jedna podvrsta (troodica s Cipra). Tijekom naših istraživanja u sjevernim planinama istočno od doline Rift valley (Sirija/Turska), pronađena je na brežuljcima s rijetkom vegetacijom posebna gušterica; mi smo je vrlo provizorno smjestili u L. laevis s.l. Druga skupina obuhvaća često pogrešno protumačenu Lacerta kulzeri Müller & Wettstein, 1932, opisanu iz Bcharré/Libanon. Ona je rasprostranjena uglavnom u kontinentalnim planinama i brežuljcima istočno od doline Rift valley, od Anti-Libanona do Petre/Jordan na jugu. Tamo i na istočnoj strani gorja Libanon i vulkanskog Djebel Druza/južna Sirija, javljaju se morfološki različite i izolirane populacije. Blizu Bloudana/Anti-Libanon i na Djebel Barouku/gorje Libanon nađene su simpatrički obje vrste.
Ključne riječi
Sauria; Lacertidae; Lacerta laevis-kulzeri kompleks; rasprostranjenost; morfologija; ekologija; Bliski istok
Sažetak
Rad je sinteza podataka o lacertidnim gušterima, prikupljenih od 1980. do 1997. godine u južnom porječju rijeke Po (Sjeverna Italija) pri čemu su korišteni podaci Herpetološke baze podataka Prirodoslovnog muzeja u Ferrari. Na ovom području zabilježene su tri vrste lacertidnih guštera: Lacerta bilineata, Podarcis siculus i Podarcis muralis. Položaj UTM 10x10 km kvadranata pokazao je da P. muralis i L. bilineata imaju cjelovitu raspodjelu, dok je P. siculus ograničen na obalna područja i dolinu rijeke Po. Klimatska analiza odražavala je visinsku diferencijaciju, jer su tri vrste pokazale dosta evidentne razlike u distribuciji s obzirom na temperaturu, količinu oborina i termopluviometrijski indeks. Frekvencija svih vrsta uglavnom je bila znatna u gradskim područjima; P. siculus i L. bilineata bile su prisutne prije svega u zapuštenim poljima, dok je P. muralis preferirala ruševine i zidove. Ta je vrsta također bila nađena u niskom raslinju, dok je P. siculus više tražila dine i plaže, a P. muralis šljunak i kamenje.
Ključne riječi
porječje rijeke Po; Podarcis siculus; Podarcis muralis; Lacerta bilineata; termopluviometrijski gradijent; visinski raspon; izbor staništa
Sažetak
Na temelju 270 primjeraka iz 7 populacija Lacerta alpina, L. caucasica, L. daghestanica i L. praticola proučavani su morfološki odnosi između četiri vrste, i to s obzirom na 7 merističkih vrijednosti i 5 morfometrijskih vrijednosti, koristeći kanonsku varijantnu analizu. I usporedba i morfometrija pokazale su da obrisi i centroidi proučavanih populacija čine trend: L. praticola – L. caucasica – L. daghestanica, koji predstavlja glavni pravac fenetičke diferencijacije među proučavanim svojtama (60–80 % sveukupne varijacije unutar grupe). Raspravlja se o mogućim činiteljima koji određuju taj trend, kao i problem evolucijskog polariteta u morfološkim serijama te tri vrste.
Ključne riječi
Squamata: Lacertidae: Lacerta caucasica; Lacerta daghestanica; Lacerta praticola; morfološke varijacije
Sažetak
Da bi se razriješili odnosi Lacerta kulzeri, sekvencionirani su dijelovi mitohondrijskih gena za 12S rRNA i 16S rRNA uzoraka sljedećih vrsta: Gallotia stehlini (kao outgroup), Lacerta trilineata, L. cappadocica, L. fraasii, L. danfordi, L. rudis, Podarcis peloponnesiaca, kao i predstavnici različitih populacija L. laevis i L. kulzeri. Analiza sekvenci jasno pokazuje blisku vezu L. laevis i L. kulzeri, a nikakvu blisku vezu tih vrsta s ostalim ispitanim vrstama guštera. Ostale vrste također su se pokazale kao predstavnici vrlo različitih lacertidnih grupa. Konačne razlike u sekvencijama unutar L. kulzeri, odnosno, L. laevis su vrlo visoke u odnosu na one između dviju vrsta, i više su nego što bi se očekivalo za vrste s malim arealima.
Ključne riječi
Lacertidae; Lacerta kulzeri; Lacerta laevis; filogenetika; mitohondrijalna DNA; sekvencioniranje
Sažetak
Posljednjih godina objavljuje se sve veći broj DNA sekvencija, što je postalo jednim od najpopularnijih izvora podataka pri rekonstrukciji filogenije. Više radova pokušalo je riješiti odnose skupina lacertida koristeći sekvence mitohondrijske DNA, posebno Podarcis i Gallotia (npr. THORPE et al., 1994; 1996; GONZALEZ et al., 1996; FU et al., 1997; HARRIS, 1997; HARRIS et al., 1998a; 1999; CASTILLA et al., 1999a,b). Ponovno proučavanje tih podataka sugerira neke alternativne filogenije u odnosu na one koje su prethodno objavljene, a također i naglašava moguće probleme. Dva rada pokušala su objasniti filogeniju cijele porodice koristeći sekvencije mitohondrijske DNA (FU, 1998; HARRIS et al., 1998b). Kombinacijom tih zapravo sukladnih podataka, i ponovnom analizom stupnjeva potpore proizašlih filogenija, stvorena je potpunija procjena odnosa u porodici. Ona je tada uspoređena s alternativnim izvorima podataka, prvenstveno morfološkim (ARNOLD, 1989), biokemijskim (MAYER & BENYR, 1994) i kariološkim (OLMO et al., 1993). Raspravlja se o razlozima razilaženja, kao što su relativne prednosti i nedostaci različitih izvora filogenetičkih zaključaka.
Ključne riječi
filogenija; Lacertidae; Podarcis; Gallotia; Algyroides