Ugrožena vrsta Pulsatilla nigricans Störck pronađena je na dva dosad nepoznata lokaliteta u Hrvatskoj. Jedan je na istočnim obroncima Ravne gore, predio Vukovoj, a drugi na kamenjarskim pašnjacima južne Istre kod naselja Marčana.
Pulsatilla nigricans; Hrvatska; nova nalazišta
Iz sjemena jedne populacije vrste Ranunculus acris L. subsp. acris kultivirano je 58 biljaka. Jedna skupina biljaka rasla je direktno izložena sunčevu svjetlu, a druga u jakoj zasjenjenosti. Prethodno, i nakon 100 dana rastenja, analizirano je sedam osobina epiderme. Podaci su obrađeni statistički. Za širinu epidermalnih stanica ustanovljena je fenotipska plastičnost. Varijabilnost u razvitku utvrđena je za širinu i dužinu epidermalnih stanica i za broj epidermalnih stanica po jedinici površine. Uzorak pokazuje populacijsku homogenost. Usporedbe dobivenih rezultata s podacima citiranim u literaturi ukazuju na snažnu međupopulacijsku varijabilnost. Korelacije među osobinama su očekivane
epiderma; fenotipska plastičnost; svjetlost; razvojna varijabilnost; Ranunculus acris
Eleonorin sokol (Falco eleonorae Gene 1834) je u Hrvatskoj u doba gnježđenja zabilježen na otocima Mljet, Vis, Biševo, Sv. Andrija (W od Visa), na otočju Palagruža, otočiću Veliki Rašip (Kornati) i hridi Kamik (W od Sv. Andrije), a prije doba gnježđenja na otočiću Jabuka i hridi Greben (SE od Visa).S otočja Kornata koji su najsjevernije gnjezdilište te vrste postoji samo nekoliko neredovitih opažanja. Procjenjuje se da je na hrvatskim otocima Jadrana u razdoblju od 1989. do 1996. godine bilo ukupno 21 do 24 parova, pa se populacija s čitavog Jadrana procjenjuje na najviše 40 parova i time pripada kategoriji kritično ugroženih. Kako je jadranska populacija ove endemične sredozemne ptice izdvojena od ostalog areala vrste, trebalo bi vršiti redovita opažanja (monitoring) brojnosti i posebno je zaštititi.
Falco eleonorae; Hrvatska; Jadranski otoci; procjena broja parova
Tijekom terenskih istraživanja na južnoj slovenskoj uzvisini, skupili smo podatke o prisutnosti sivog puha u 43 špilje. Istraživani su znakovi koji su govorili o njegovoj nazočnosti - tragovi, izmet, dlaka i mrtve životinje. Dodatni podaci temelje se na promatranju živih životinja. U većini slučajeva špilje, u kojima je očita prisutnost puhova, nisu dostupne kuni bjelici. Izmet, pa čak i tijela sivih puhova mogu biti važan izvor hrane za troglobionte. Zbog česte pojave u špiljama, sivog puha možemo ubrojiti u životinje koje žive u špiljama.
prisutnost puhova; izbor špilja; Slovenija
U svrhu dobijanja podataka o ekologiji vrtnog puha u planinskom boravištu 1995. su započeta terenska proučavanja uz uporabu capture-recapture metode. Istraživanje je obavljeno u parku prirode Val Troncea, zapadne Alpe, pokrajina Pijemont, torinski kotar. Tijekom dvije godine proučavanja uhvaćena su 30 odrasla i 23 mladenačka oblika: 14 odraslih i 9 mladenačkih 1995, 20 odraslih (4 od njih bila su ulovljena i 1995) te 14 mladenačkih 1996. Srednja pokretnost odraslih tijekom jedne noći bila je 50 m, s najvećom vrijednošću od 209 m. Gledano prema mjesecima, nije bilo znatnijih razlika između mužjaka i ženki. Čini se da su mužjaci pokretljiviji od ženki, osobito u kolovozu. Za vrijeme razdoblja hvatanja kretanje mužjaka pokazuje jednu te istu sliku: bilo je maleno u lipnju a povećano u kolovozu. Ploha kretanja veća je u mužjaka (prosječno 0.8 ha, N = 2) nego u ženki (0.62, N = 5); neproduktivna ženka ima veću plohu (1.04 ha). Sjedilačke odrasle jedinke u ovom istraživanju posjećivale su 1995. i 1996. uvijek iste dijelove mreže.
Eliomys quercinus; druževna organizacija; uporaba prostora
