Natura Croatica je znanstveni časopis Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Izlazi od 1992. godine i objavljuje radove iz područja biologije i geologije, kao i radove utemeljene na proučavanju prirodoslovnih muzejskih zbirki.
ISSN 1330-0520 (tisak) · ISSN 1848-7386 (online)
Obradom literaturnih podataka sastavljen je popis kopnenih puževa Hrvatske po prvi puta popraćen hrvatskim imenima svih svojti. Određena je endemičnost vrsta i podvrsta za Hrvatsku.
kopneni puževi; Hrvatska; hrvatska imena puževa; endemi
U radu se opisuju i ilustriraju dva nova roda špiljskih afenopsoidnih kornjaša iz skupine Trechini, Jalzicaphaenops gen. nov. poljaki sp. nov. iz Dumenčića špilje kraj Rakovice (središnja Croatia) i Acheroniotes gen. nov. mlejneki sp. nov. iz jama s masiva Prekornice (središnja Crna Gora). Oba roda značajna su po posteriornim pronotalnim čekinjama, a Jalzicaphaenops gen. nov. također i po paru čekinja na pronotalnom disku. Daje se ključ za determinaciju svih dosad poznatih rodova trehina s Dinarida. Također se daju podaci o rasprostranjenosti i ekologiji ovih izuzetnih rodova, uz opise tipskih lokaliteta.
Jalzicaphaenops gen. nov. poljaki sp. nov.; Acheroniotes gen. nov. mlejneki sp. nov.; novi rod; nova vrsta; podzemlje; Coleoptera; Carabidae; Trechinae; taksonomija; planina Prekornica; Hrvatska; Crna Gora
U radu se opisuje i ilustrira Scotoplanetes aquacultor n. sp. iz »Vodne jame« (Dragaljsko polje kod Grahova, jugozapadna Crna Gora), druga poznata vrsta tog roda te se uspoređuje s vrstom iz istog roda Scotoplanetes arenstorffianus Absolon, 1913. Na temelju holotipa se Scotoplanetes arenstorffianus weiratherianus Noesske, 1928 razmatra kao sinonim Scotoplanetes arenstorffianus. Daju se podaci o taksonomiji ovog izuzetnog roda, kao i opis staništa i bionomija.
Scotoplanetes aquacultor sp. nov.; nova vrsta; Coleoptera; Carabidae; Trechinae; taksonomija; bionomija; podzemlje; higropetrik; Crna Gora
U radu se opisuju nove kavernikolne vrste tribusa Bythinini iz Hrvatske, Machaerites pavleki sp. nov. i M. marjanaci sp. nov. Također se donosi katalog svih vrsta ovoga roda, smještenih u dvije skupine.
Coleoptera; Staphylinidae; Pselaphinae; Bythinini; Machaerites; biospeleologija; Hrvatska; taksonomija
Naseljavanje ličinki vodenih kukaca praćeno je u šumskom potoku drugog reda upotrebom podloga s prirodnim supstratom. Kolonizacija se značajno razlikovala između godišnjih doba s obzirom na broj svojti, brojnost i biomasu zajednica vodenih kukaca. Ličinke prvog (od pet) veličinskog razreda imale su udio od 35,5% među svim kolonizatorima tijekom proljeća, najveći udio od 54,1% tijekom ljeta, 40,8% i 17,5% tijekom jeseni i zime. Mnoge vršne vrijednosti brojnosti tijekom proljeća i ljeta odgovarale su masovnom naseljavanju jedne svojte prvog ili drugog veličinskog razreda, što je objašnjeno »distribucijskim driftom« mladih ličinki, ili direktnim polaganjem jajašaca na podlogu. Veličinska struktura cijele zajednice nije se mijenjala s vremenom ekspozicije, već je odražavala svojstva životnih ciklusa vodenih kukaca što je dovelo do sezonskih promjena u obrascima naseljavanja.
šumski potok; godišnja doba; životni ciklusi; rasprostiranje
Vodene muhe plesačice su sakupljane raznim metodama na području Nacionalnog parka Plitvička jezera u razdoblju od 2005. do 2009. godine. Uzorci su sakupljani na 13 lokacija na četiri osnovna tipa krških staništa: izvor, potok, sedrena barijera i jezero. Ukupno su zabilježene 22 vrste iz 6 rodova. Četiri vrste predstavljaju nove nalaze za faunu Hrvatske (Chelifera pyrenaica Vaillant, 1981; Hemerodromia laudatoria Collin, 1927; Clinocera wesmaeli (Macquart, 1835); Wiedemannia (Philolutra) aquilex (Loew, 1869)). Najveći broj vrsta zabilježen je na lokaciji Izvor Bijele rijeke. Klaster analizom je utvrđeno da se istraživane lokacije grupiraju po sličnosti sastava zajednice, ali i po sličnosti tipova staništa, također je utvrđeno grupiranje geografski bliskih lokacija. Ovo istraživanje pridonijet će boljem poznavanju faune vodenih muha plesačica Hrvatske, ali i različitih krških staništa općenito.
vodene Empididae; fauna; NP Plitvice; brojnost vrsta; krška staništa
Ovim radom utvrđena je rasprostranjenost rakušaca duž toka rijeke Une i u Savi na ušću Une. Zabilježeno je pet autohtonih i jedna strana vrsta rakušaca iz porodica Gammaridae i Pontogammaridae. Prikupljanje uzoraka provedeno je bentos-mrežom na ukupno petnaest postaja, na deset postaja duž glavnog toka rijeke Une i na četiri postaje na manjim lijevim pritocima te u Savi na ušću Une tijekom terenskih istraživanja u razdoblju od 2005. do 2009. godine. Ovim istraživanjima su na području izvorskog i gornjeg dijela toka po prvi put u Uni zabilježene dvije endemske vrste rakušaca, Echinogammarus acarinatus i Fontogammarus dalmatinus, koje su do sada zabilježene samo u rijekama Jadranskog slijeva, te su ovi nalazi ujedno i prvi nalazi ovih vrsta u Crnomorskom slijevu. U rijeci Uni zabilježene su i sve tri vrste roda Gammarus koje su rasprostranjene na području Hrvatske, od kojih vrsta G. balcanicus dolazi u gornjem toku i u pritoku Klokot, dok su vrste G. fossarum i G. roeseli zabilježene zajedno u srednjem i donjem dijelu toka. S ukupno pet zabilježenih autohtonih vrsta rakušaca, rijeka Una je od svih vodotoka u Hrvatskoj rijeka s najvećim brojem vrsta nadzemnih, slatkovodnih rakušaca. Zabilježen je i novi nalaz invazivne ponto-kaspijske vrste Dikerogammarus haemobaphes u Savi na ušću Une.
Amphipoda; Gammaridae; Pontogammaridae; endemi; invazivne vrste; rasprostranjenost; rijeka Una
Po prvi puta smo proveli terenske pokuse sa simbiotskim dekapodnim rakovima (uzetim s vlasulja) i onima koji nisu u kontaktu s vlasuljama (uzeti s drugih mjesta) te smo testirali obrambene reakcije vlasulja-domaćina. Naši rezultati pokazuju da dekapodni rakovi prolaze individualnu fazu navikavanja prije nego što postanu simbionti. Nakon toga budu zaštićeni i od susjednih vlasulja.
simbioza; terenski pokusi; moruzgve i vlasulje; dekapodni rakovi
U ovom radu prikazani su rezultati florističkih istraživanja ulaznih prostora sedam speleoloških pojava na prostoru Žumberka (tri jame i četiri spilje) od kojih je jedna u gornjotrijaskim dolomitima, tri u gornjokrednim fliškim i karbonatnim naslagama, dvije u badenskim vapnencima i jedna u kvartarnim sedrenim sedimentima. Inventarizirana je flora na prostorima oko ulaza, te na različitim udaljenostima od ulaza. Zabilježene biljke podvrgnute su: taksonomskoj analizi, analizi zastupljenosti prema tipu staništa (jama, spilja), sličnosti izme|u staništa (Sörensenov koeficijent sličnosti), te analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika.
Žumberak; ulazi jama i spilja; flora
U radu se navodi popis koji sadrži 546 svojti vaskularne flore za koje je zabilježeno ukupno 855 novih nalaza za otoke šibenskog arhipelaga: Kaprije, Krapanj, Murter, Obonjan, Prvić, Zlarin i Žirje. Od ukupnog broja novih nalaza, 254 je zabilježeno za 158 svojti koje na istraživanim otocima dolaze ili isključivo u kulturi ili pokazuju sposobnost subspontanog širenja izvan uzgoja. U popis flore otoka šibenskog arhipelaga treba uključiti svojte Echium plantagineum, Oxalis articulata i Vicia villosa ssp. varia, a izdvojiti svojte E. vulgare, O. deppei i V. cracca kojima su bile zamijenjene u nekim prethodno objavljenim radovima, zbog greške u determinaciji.
novi nalazi vaskularnih svojti; otoci šibenskog arhipelaga; Hrvatska
Testirani su učinci korijenovih bakterija za poticanje rasta, kao što su Azotobacter, Bacillus i Pseudomonas, zasebno ili u kombinaciji, na biljci Catharanthus roseus i to tijekom dviju godina (2005 i 2006). Kombinacije gorespomenutih PGPR sojeva značajno su povećale visinu biljaka, duljinu korijena, debljinu korijena i sadržaj alkaloida kod C. roseus u usporedbi s kontrolom. Uz to sadržaj svih nutrijenata (N, P, K, Ca i Mg) bio je značajno povišen u usporedbi s kontrolom. Maksimalni sadržaj N, P, K dobiven je kombiniranim tretmanom PGPR. Rezultati ovog rada sugeriraju da PGPR primjenjeni u kombinaciji imaju potencijal povećati rast biljke, sadržaj alkaloida i nutrijenata kod biljke C. roseus.
Catharanthus roseus; ajmalicin; PGPR; inokulacija korijena
Trijaski karbonatni slijed Krških Dinarida istaložen je na prostranstvu južnog Tetisa. Facijesna analiza i prostorna korelacija tog slijeda naslaga upućuje na regionalnu kopnenu fazu koja je tijekom Trijasa zahvatila ovaj prostor. Svojim regionalnim pružanjem, ova kopnena faza se sagledava kao posljedica tektonski izazvanog izdizanja prostranog platformnog područja, a što je uzrokovalo izrazito okopnjavanje i izrazit prekid dotadašnjeg taložnog režima, čime su nastali taložni diskonformiteti i/ili različiti tipovi kopnenih taložnih slijedova. Predstavljena su dva geodinamska scenarija; a) scenarij regionalnog, istovremenog izdizanja prostranog platformnog područja; i b) scenarij vremenom i intenzitetom različitog izdizanja prostranog platformnog područja. Tijekom Norika, to dotad izdignuto i izloženo platformno područje bilo je preplavljeno i prekriveno plitkovodnim karbonatima plimne zone, označavajući početak prostranog i dugotrajnog taložnog režima izolirane karbonatne platforme.
trijas; Tetis; kopnena faza; krški Dinaridi; Hrvatska
U ožujku 2010. godine provedeno je istraživanje rijeka i potoka u slivnom području rijeke Save koji do tada nisu bili istraženi. Tijekom istraživanja zabilježena je vrsta tulara Ironoquia dubia Stephens, 1837, što je prvi nalaz ove vrste u Hrvatskoj.
Trichoptera; Ironoquia dubia; kontinentalni dio Hrvatske
Tijekom istraživanja faune dnevnih leptira istočne padine Medvednice, u Vugrovcu, u okolici Zagreba, naišli smo na zanimljivog leptira Brenthis ino (Rottemburg, 1775). Iako je fauna leptira Zagreba vrlo dobro poznata i istražena, ovo je prvi nalaz u okolici Zagreba. U ovom radu raspravljamo o novom nalazu ove rijetke vrste, koji širi njen poznati areal rasprostranjenosti u Hrvatskoj na sjeveroistok.
Zagreb; Vugrovec; Brenthis ino; novi podatak; habitat
Dva primjerka holoplanktonskog puža Jantina globosa Swainson, 1822 (Janthinidae) sakupila je M. Legac u području otoka Raba. To je novi nalaz ove rijetke vrste na sjevernom dijelu hrvatske obale.
puž; Janthinidae; Janthina globosa; Jadransko more
U ovome radu analizirane su gvalice male ušare (Asio otus) sakupljene na području Preloga u siječnju 2006. i 2007. godine. Ukupno je sakupljeno 113 gvalica u kojima je bilo 198 primjeraka plijena. Prosječno je po gvalici bilo 1,75 (SD = 0,99) primjeraka plijena. U sastavu plijena, kako brojnošću (97,9%) tako i masom (97,1%), prevladavali su mali sisavci dok su ostali plijen činile ptice (2,1%, 2,9%). Nije bilo značajne razlike u brojnosti plijena između dviju istraživanih godina.
mala ušara; Asio otus; zimska prehrana; sjeverna Hrvatska
U ovom radu prikazano je 26 vrsta (i dvije podvrste) koje su nove u odnosu na dosadašnji popis ptica za otok Šoltu objavljen prije dva desetljeća, a koje dopunjuju saznanja o ornitofauni ovoga otoka na ukupno 132 vrste. Novi podaci dobiveni su iz različitih izvora: 7 vrsta na temelju vlastitih terenskih istraživanja, 3 vrste obradom podataka prstenovanih ptica, 12 vrsta na temelju privatnih zbirki J. Purtića i obitelji Vlak, 2 vrste iz kataloga Ornitološke zbirke Prirodoslovnog muzeja u Splitu, 1 vrsta iz kataloga Zbirke ptica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja te 1 vrsta iz starije ornitološke literature. Od ukupno 26 vrsta 3 su gnjezdarice, a 23 su proljetno-jesenske selice ili zimovalice otoka Šolte.
ornitofauna; zbirka ptica; svlak; jadranski otok; Hrvatska
Zelena želva (Chelonia mydas) je specijalist u ishrani, sa snažnom tendencijom neritičkih stadija prema herbivornosti. Zbog potpunog nedostatka podataka o ekologije ishrane ove vrste u Sredozemlju, proveli smo analizu sadržaja probavila jedne zelene želve zakrivljene dužine karapaksa 40 cm, na|ene uginule u istočnom Jadranu (Hrvatska) u prosincu 2001. Dominantan plijen predstavljao je pridneni mnogočetinaš Chaetopterus variopedatus (69.8%), dok su morske cvjetnice (Cymodocea nodosa) i alge sačinjavale 11.1% ukupne mokre mase sadržaja probavila. Sastav vrsta i njihova vertikalna raspodjela pokazali su da je kornjača bila u post-pelagičkoj razvojnoj fazi, hraneći se u plitkim obalnim vodama. Rezultati su raspravljeni u svjetlu novih nalaza juvenilnih primjeraka C. mydas u Albaniji i Grčkoj, što ukazuje na postojanje jonsko-jadranskog razvojnog puta zelenih želvi iz reproduktivnih staništa u istočnom Sredozemlju.
morske kornjače; Chelonia mydas; ishrana; razvoj; Jadransko more; Sredozemlje
Vrsta Anredera cordifolia zabilježena je već početkom 20. stoljeća kao ukrasna biljka vrtova i parkova južne Hrvatske. U ovome je radu zabilježena kao samonikla uz cestu u sastavu ruderalne vegetacije kod mjesta Baćina. Vrsta je prvi puta utvrđena 2006. godine, a potom je na istom lokalitetu opažena i sljedeće dvije godine. Zasad se vrsta može okarakterizirati kao pobjegla iz kulture i naturalizirana, ali ne kao invazivna, što je slučaj s ovom vrstom u drugim toplim krajevima svijeta.
neofiti; Basellaceae; Baćina; Hrvatska
Thladiantha dubia Bunge (Cucurbitaceae) vrsta je autohtona u sjevernim dijelovima Kine koja se od druge polovice 19. stoljeća kultivira u Europi. Izlaskom iz kulture uspostavila je manje-više stabilne populacije u srednjoj i jugoistočnoj Europi. U Hrvatskoj je po prvi put pronađena kod Zagreba, na Savici, području starih savskih rukavaca gdje nastanjuje nitrofilna, ruderalna staništa, odnosno antropogeno snažno poremećene sastojine poplavnih šuma vrba i topola (Salicion albae Soó 1940).
Thladiantha dubia; Hrvatska; Savica; Zagreb; alohtona vrsta; naturalizirana vrsta; neofit
