Obradom sovica iz zbirke “Igalffy,” za područje Ličke Plješevice utvrdili smo 81 nezabilježenu vrstu, tako da su s literaturnim podacima (LORKOVIĆ, 1977; MLADINOV, 1985) s toga područja poznate 84 vrste sovica (Tab. 1). Ża područje Like utvrđene su 52 nove, nezabilježene vrste što ukazuje na veliku neistraženost ove regije. Za 12 vrsta sovica (Tab. 1) nalaz na Ličkoj Plješevici je prvi za centralno-planinski dio Hrvatske, jer te vrste nisu do sada bile zabilježene na području Like ili Gorskog kotara. Sovicu Hada proxima Hbn. (sl. 2) ovim smo istraživanjima prvi puta zabilježili za područje Republike Hrvatske. Uspoređujući podatke o istraženosti faune sovica područja Ličke Plješevice i Gorskog kotara (za koji je utvrđeno 179 vrsta), kao i uzimajući u razmatranje radove KOčA (1900, 1901, 1925) i MLADINOV (1958, 1975, 1975a, 1977, 1977a, 1985, 1986) u kojima nalazimo podatke o 295 vrsta sovica zabilježenih u kontinentalnom dijelu Hrvatske, možemo zaključiti da smo ovim rezultatima obuhvatili 40-50% potencijalnih vrsta na području Plješevice. Od 179 registriranih vrsta u Gorskom kotaru, 65 (36%) zabilježili smo i za Ličku Plješevicu (Tab. 1), odnosno 77% svih utvrđenih vrsta za to područje. Zoogeografska analiza pokazuje da su dominantne euroazijske vrste (59.5%) što je s obzirom na položaj Plješevice i za očekivati, dok donekle iznenađuje veliki postotak mediteranskoazijskih vrsta (25.0%) što je uvjetovano utjecajem mediterana na ovo područje, kao i pojavom migracija nekih faunističkih elemenata. Nalazi sovica Brachylomia viminalis Fab., Agrochola macilenta Hbn., Agrochola humilis D. & Sch., Atethmia ambusta D. & Sch., Panthea coenobita Esp. i Phlogophora scita Hbn., koje su do sada na području Hrvatske zabilježene na svega nekoliko lokaliteta, kao i nalazi vrsta Oligia versicolor Bor., Hydraecia petasitis vindelica Fre. (MLADINOV, 1985) i Hada proxima Hbn., koji su novi elementi faune Hrvatske zabilježene na Ličkoj Plješevici, ukazuju na određene faunističke značajke ove hrvatske planine i potrebe nastavka daljnjih sistematskih entomoloških istraživanja
Na uzorku iz rudnog ležišta Stari Trg, pohranjenom u zbirci Mineraloško-petrografskog odjela Hrvatskoga prirodoslovnnog muzeja konstatirani su sfalerit, pirit, bournonit, boulangerit, anglezit i sumpor. Utvrdeni su genetski odnosi među mineralima iz parageneze. Sumpor je odložen u obliku praškastih prevlaka i kristalića, a postanak mu je vezan uz oksidacijske procese kojima su zahvaćeni sulfidni minerali. Na kristalima sumpora određena je morfologija i prikazana na slikama 1 i 2. Izračunati su parametri jedinične ćelije sumpora.
Na temelju detaljne analize morfologije ljuštura, strukture brava, oblika kardinalnih zubi kutova koje međusobno zatvaraju, a osobito prema razlikama struktura vršnih ornamentacija data je nova interpretacija filogenije vrsta podroda Potomida iz pliocenskih sedimenata središnje Slavonije (Hrvatska). Evolucijski slijed počinje vrstom Potomida (P.) njemcici (BRUSINA), a završava vrstom Potomida (P.) bielzi (CZEKELIUS). Lateralna grana utvrđena je vrstama Potomida (P.) livadici ŽAGAR-SAKAČ – P.(P.) altecarinatus (PENECKE) i P(P.) ottiliae (PENECKE).
U Brotinji prikupljena je manja fauna amonita u srednjetrijaskim anizičkim naslagama.Određeno je nekoliko taksona rodova Discoptychites, Flexoptychites, Gymnites i Arcestes (Proarcestes), a postavljena je i jedna nova vrsta Discoptychites oenensis n. sp. Utvrđene su nove pojedinosti o geološkoj građi ovog područja sa složenim tektonskim odnosima
U fosilnom materijalu iz Sinjskog polja, koji je sakupio i djelomično odredio S. Brusina, nađeni su uz miocenske slatkovodne fosile i do sada neodređeni marinski gastropodi (Caecum, Parastrophia itd.), mnogobrojne foraminifere, fragmenti ljuštura i radiola ježinaca, dijelovi briozoa i marinski ostrakodi. Na osnovi te marinske faune, a osobito specifičkih odredbi foraminifera, dokazana je srednjopleistocenska do gornjopleistocenska starost. Na temelju iznesenih podataka pretpostavlja se postojanje površinske morske veze između današnjeg područja Sinja i tadašnjeg mora, što bi moglo imati posljedice u interpretaciji paleogeografskih odnosa tog područja u kvartaru.
U radu se navode osnovne značajke oblika, gustoće i rasporeda dlaka kod vrsta roda Cornus L., s posebnim osvrtom na razlike između vrsta C. australis i C. hungarica. Analitičko-grafičkom metodom je utvrđeno da se te dvije vrste u potpunosti razlikuju u svojstvu “dužina dlaka”, dok svojstvo “broj dlaka po jedinici površine” varira najvjerojatnije u zavisnosti od mikroklimatskih uvjeta staništa. Iz navedenoga proizlazi da dužina kompas-dlaka koja je kod C. australis 0.302 mm, a kod C. hungarica 0.613 mm (aritmetička sredina) može poslužiti kao vrlo pouzdano svojstvo za razlikovanje navedenih vrsta
U radu se iznose podaci o flornom sastavu i gradi asocijacije Oleo-Euphorbietum dendroidis na Dugom otoku. Tijekom prirodoznanstvenih istraživanja na Dugom otoku 1989. godine otkrivena je, između ostaloga, i asocijacija Oleo-Euphorbietum dendroidis, nova zajednica u vegetaciji Dugog otoka. To je najsjevernije do sada poznato nalazište navedene zajednice u istočnom dijelu jadranskog bazena. U flornom sastavu asocijacija Oleo-Euphorbietum dendroidis na Dugom otoku zastupljene su sve najvažnije karakteristične vrste asocijacije, sveze Oleo-Ceratonion, reda Quercetalia illicis i razreda Quercetea ilicis, s dominacijom onih vrsta koje se u pogledu ekologije rasijavanja sjemena šire ornitohorno.
