Morfološka varijabilnost, rasprostranjenost i ugroženost ogulinske špiljske spužve Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984 (Demospongiae, Spongillidae)
Autori: H. Bilandžija, Jana Bedek, Branko Jalžić, Sanja Gottstein
Autori i afilijacije
Istraživana je rasprostranjenost i morfološka varijabilnost ogulinske špiljske spužve Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984, koja je prema kriterijima IUCN registrirana kao ugrožena vrsta. Područje istraživanja obuhvaća Veliku i Malu Kapelu te ogulinsko-plaščansku zavalu, odnosno gornje slivno područje rijeka Dobre i Zagorske Mrežnice na sjeveroistočnoj strani Male i Velike Kapele. Vrsta je zabilježena na šest lokaliteta, od kojih su tri nova: Mandelaja, Crnačka špilja i Izvor špilja Gojak. Za determinaciju podvrsta korištena su sljedeća morfološka obilježja: veličina i oblik gemosklera i megasklera. Značajne razlike između populacija pokazala je jednosmjerna analiza varijance širine i dužine megasklera. Podvrsta E. s. mollisparspanis je utvrđena samo na tipskom lokalitetu, u špilji Rudnica VI. Diskriminantna analiza mjerenih morfoloških parametara koji su uključivali dužinu i širinu mega- i gemosklera prikazala je odnose među populacijama svrstavajući ih u četiri grupe, ali ih nije potpuno razdvojila. Podzemne populacije spužvi nisu ponovno pronađene u špiljskom sustavu Đula-Medvedica i Špilji u kamenolomu Tounj. Ti su lokaliteti ugroženi zbog zagađenja vode, hidrotehničkih zahvata i devastacije uzrokovane radom kamenoloma.
Sažetak
Istraživana je rasprostranjenost i morfološka varijabilnost ogulinske špiljske spužve Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984, koja je prema kriterijima IUCN registrirana kao ugrožena vrsta. Područje istraživanja obuhvaća Veliku i Malu Kapelu te ogulinsko-plaščansku zavalu, odnosno gornje slivno područje rijeka Dobre i Zagorske Mrežnice na sjeveroistočnoj strani Male i Velike Kapele. Vrsta je zabilježena na šest lokaliteta, od kojih su tri nova: Mandelaja, Crnačka špilja i Izvor špilja Gojak. Za determinaciju podvrsta korištena su sljedeća morfološka obilježja: veličina i oblik gemosklera i megasklera. Značajne razlike između populacija pokazala je jednosmjerna analiza varijance širine i dužine megasklera. Podvrsta E. s. mollisparspanis je utvrđena samo na tipskom lokalitetu, u špilji Rudnica VI. Diskriminantna analiza mjerenih morfoloških parametara koji su uključivali dužinu i širinu mega- i gemosklera prikazala je odnose među populacijama svrstavajući ih u četiri grupe, ali ih nije potpuno razdvojila. Podzemne populacije spužvi nisu ponovno pronađene u špiljskom sustavu Đula-Medvedica i Špilji u kamenolomu Tounj. Ti su lokaliteti ugroženi zbog zagađenja vode, hidrotehničkih zahvata i devastacije uzrokovane radom kamenoloma.
Ključne riječi
slatkovodne spužve; špilje; izvor; gemule; spikule; Hrvatska; biogeografija