Trenutni status populacije divokoza Rupicapra rupicapra u Nacionalnom parku Paklenica
Autori: Marijan Milovac, Ivana Adžić, Zlatko Marasović, Gordan Lukač
Autori i afilijacije
Povijesni podaci govore o prisutnosti divokoza u Nacionalnom parku Paklenica od 1985. godine, iako su ti podaci samo usmeni, jer nema nikakvih pisanih podataka ni bibliografskih izvora koji bi to potvrdili. Jedini pisani podaci o divokozama na području Paklenice datiraju iz 1995., a spominju obitavanje 2 jedinke divokoza unutar područja Nacionalnog parka. Da bismo prikazali trenutni status populacije divokoza na području NP Paklenica izvršili smo direktno istraživanje na terenu te prikupljanje ostalih podataka kao što su objavljeni pisani podaci, lovno-gospodarske osnove okolnih lovišta, usmeni podaci lovočuvara i lokalnih stanovnika. Prvi put je prisutnost divokoza zabilježena u rujnu 1998. godine. Sustavno istraživanje provođeno je zadnjih pet godina, od 2008. do 2012. Određeno je sedam pješačkih ruta za obilazak terena. Učestalost obilazaka svake pojedine staze nije bila unaprijed određena. Zbog toga su neke rute obilažene češće u odnosu na druge. Glavni cilj istraživanja bila je povrda prisutnosti divokoza na području Nacionalnog parka u svrhu dobivanja informacija o distribuciji i približnoj površini staništa. Nadalje, koristeći podatke iz planova upravljanja okolnih lovišta i usmene podatake lovočuvara, obilazili smo i područja na kojima Nacionalni park graniči s tim lovištima da bismo saznali postoji li mogućnost migriranja divokoza iz lovišta na zaštićeno područje i obrnuto.
Sažetak
Povijesni podaci govore o prisutnosti divokoza u Nacionalnom parku Paklenica od 1985. godine, iako su ti podaci samo usmeni, jer nema nikakvih pisanih podataka ni bibliografskih izvora koji bi to potvrdili. Jedini pisani podaci o divokozama na području Paklenice datiraju iz 1995., a spominju obitavanje 2 jedinke divokoza unutar područja Nacionalnog parka. Da bismo prikazali trenutni status populacije divokoza na području NP Paklenica izvršili smo direktno istraživanje na terenu te prikupljanje ostalih podataka kao što su objavljeni pisani podaci, lovno-gospodarske osnove okolnih lovišta, usmeni podaci lovočuvara i lokalnih stanovnika. Prvi put je prisutnost divokoza zabilježena u rujnu 1998. godine. Sustavno istraživanje provođeno je zadnjih pet godina, od 2008. do 2012. Određeno je sedam pješačkih ruta za obilazak terena. Učestalost obilazaka svake pojedine staze nije bila unaprijed određena. Zbog toga su neke rute obilažene češće u odnosu na druge. Glavni cilj istraživanja bila je povrda prisutnosti divokoza na području Nacionalnog parka u svrhu dobivanja informacija o distribuciji i približnoj površini staništa. Nadalje, koristeći podatke iz planova upravljanja okolnih lovišta i usmene podatake lovočuvara, obilazili smo i područja na kojima Nacionalni park graniči s tim lovištima da bismo saznali postoji li mogućnost migriranja divokoza iz lovišta na zaštićeno područje i obrnuto.
Ključne riječi
divokoza; Nacionalni park Paklenica; reintrodukcija; Velebit; zaštićeno područje