Alpiscorpius liburnicus sp. n. with a note on the “Alpiscorpius croaticus group” (Scorpiones: Euscorpiidae) in Croatia
Autori: Martina Podnar, Nikola Tvrtković, Marijana Vuković, Fran Rebrina, Irena Grbac, Christoph Hörweg
Autori i afilijacije
Alpiscorpius liburnicus sp. n. je opisan s otoka Krka na temelju razlika u morfometrijskim značajkama metasome u odnosu na genetički srodnu vrstu A. croaticus (Di Caporiacco, 1950). Status ove prve špiljske vrste roda Alpiscorpius je podržan filogenetskim analizama temeljenim na zasebnim mitohondrijskim (COI i 16S rRNA) i jezgrinim (ITS1) biljezima, kao i opsegom nekorigiranih udvojenih genetičkih udaljenosti u DNA barkod regiji mitohondrijskog gena za podjedinicu 1 citokrom oksidaze (COI) koji, prema ostalim svojtama “Alpiscorpius croaticus skupine”, iznosi 4,2 do 4,8%. S prvom molekularnom potvrdom ove vrste u jednoj špilji u obalnom dijelu Velebita njena rasprostranjenost se očekuje i u drugim špiljama istočne obale Jadrana od šireg područja Rijeke do izvorišta Zrmanje. Nova vrsta je simpatrička s nadzemnim vrstama iz “Euscorpius tergestinus skupine” i sinantropnom vrstom E. italicus u mediteranskim staništima. Utvrđeni su filogenetski odnosi unutar “A. croaticus skupine”. Nalazi vrste A. croaticus su ograničeni na krške bukove šume kontinentalne strane južnog i jugoistočnog Velebita, gdje je utvrđena na istoj lokaciji s manjom vrstom A. omega, uz izdvojenu populaciju na južnim padinama Velebita u kršu uz kanjon Velike Paklenice. Treća svojta iz iste skupine je trenutno poznata samo s jednog lokaliteta na srednjem Velebitu, gdje je također nađena u bukovoj šumi ispod okomitih vapnenačkih stijena uz vrstu A. omega.
Sažetak
Alpiscorpius liburnicus sp. n. je opisan s otoka Krka na temelju razlika u morfometrijskim značajkama metasome u odnosu na genetički srodnu vrstu A. croaticus (Di Caporiacco, 1950). Status ove prve špiljske vrste roda Alpiscorpius je podržan filogenetskim analizama temeljenim na zasebnim mitohondrijskim (COI i 16S rRNA) i jezgrinim (ITS1) biljezima, kao i opsegom nekorigiranih udvojenih genetičkih udaljenosti u DNA barkod regiji mitohondrijskog gena za podjedinicu 1 citokrom oksidaze (COI) koji, prema ostalim svojtama “Alpiscorpius croaticus skupine”, iznosi 4,2 do 4,8%. S prvom molekularnom potvrdom ove vrste u jednoj špilji u obalnom dijelu Velebita njena rasprostranjenost se očekuje i u drugim špiljama istočne obale Jadrana od šireg područja Rijeke do izvorišta Zrmanje. Nova vrsta je simpatrička s nadzemnim vrstama iz “Euscorpius tergestinus skupine” i sinantropnom vrstom E. italicus u mediteranskim staništima. Utvrđeni su filogenetski odnosi unutar “A. croaticus skupine”. Nalazi vrste A. croaticus su ograničeni na krške bukove šume kontinentalne strane južnog i jugoistočnog Velebita, gdje je utvrđena na istoj lokaciji s manjom vrstom A. omega, uz izdvojenu populaciju na južnim padinama Velebita u kršu uz kanjon Velike Paklenice. Treća svojta iz iste skupine je trenutno poznata samo s jednog lokaliteta na srednjem Velebitu, gdje je također nađena u bukovoj šumi ispod okomitih vapnenačkih stijena uz vrstu A. omega.
Ključne riječi
taksonomija, filogenija, mitohondrijski i jezgrini molekularni biljezi, špiljske vrste, rasprostranjenost, staništa