Košarica
Objavljeni brojevi Broj izdanja: Natura Croatica, Vol. 33 No.2

Neopycnodonte Stenzel, 1971 (Bivalvia: Ostreida: Pycnodonteinae) – an interesting grypheid fossil oyster from the Croatian Natural History Museum collections

Autori: Marija Bošnjak, Jasenka Sremac, Donat Petricioli, Tatjana Bakran-Petricioli, Nediljka Prlj Šimić, Davor Vrsaljko

Autori i afilijacije

  • Marija Bošnjak Croatian Natural History Museum, Demetrova 1, 10 000 Zagreb, Croatia
  • Jasenka Sremac Department of Geology, Faculty of Science, University of Zagreb, 10 000 Zagreb, Croatia
  • Donat Petricioli D.I.I.V. for Marine, Freshwater and Subterranean Ecology, Sali, Croatia
  • Tatjana Bakran-Petricioli Department of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, 10 000 Zagreb, Croatia
  • Nediljka Prlj Šimić Croatian Natural History Museum, Demetrova 1, 10 000 Zagreb, Croatia
  • Davor Vrsaljko Croatian Natural History Museum, Demetrova 1, 10 000 Zagreb, Croatia

Školjkaši roda Neopycnodonte Stenzel, 1971 (Ostreida: Gryphaeidae) značajni su graditelji biokonstrukcija u mezofotičnim morskim okolišima tijekom cijele kenozojske ere. Slično kao i dagnje, brzo koloniziraju prirodne i umjetne čvrste podloge, no, za razliku od njih, žive nešto dublje, najčešće na dubinama između 50 i 150 m. Više od osamdeset primjeraka fosilnih Neopycnodonte iz neogenskih naslaga Medvednice, Samoborskog gorja i Glinskoga Pokuplja, kao i iz Siene u Italiji, čuva se u zbirkama Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja (HPM), gdje su izvorno inventirane kao: Ostrea cochlear Poli, 1795, Picnodonta cochlear (Poli, 1795) i Picnodonta (Ostrea) cochlear (Poli, 1795) var. navicularis (Brocchi, 1814). Osim toga, školjkaši iz podporodice Pycnodonteinae pronađeni su u Hrvatskoj na više lokaliteta tijekom izradbe Osnovne geološke karte. Poput drugih kamenica, piknodonteine su jako varijabilnoga oblika i postoje sumnje vezane za njihovu taksonomsku odredbu. Autori se ovdje priklanjaju jednom od ranije objavljenih mišljenja (Freneix, 1975) i primjerke neopiknodonti iz HPM-a pribrajaju jedinstvenoj vrsti Neopycnodonte navicularis (Brocchi, 1814), koja se smatra neposrednim pretkom recentne vrste N. cochlear (Poli, 1795).

Sažetak

Školjkaši roda Neopycnodonte Stenzel, 1971 (Ostreida: Gryphaeidae) značajni su graditelji biokonstrukcija u mezofotičnim morskim okolišima tijekom cijele kenozojske ere. Slično kao i dagnje, brzo koloniziraju prirodne i umjetne čvrste podloge, no, za razliku od njih, žive nešto dublje, najčešće na dubinama između 50 i 150 m. Više od osamdeset primjeraka fosilnih Neopycnodonte iz neogenskih naslaga Medvednice, Samoborskog gorja i Glinskoga Pokuplja, kao i iz Siene u Italiji, čuva se u zbirkama Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja (HPM), gdje su izvorno inventirane kao: Ostrea cochlear Poli, 1795, Picnodonta cochlear (Poli, 1795) i Picnodonta (Ostrea) cochlear (Poli, 1795) var. navicularis (Brocchi, 1814). Osim toga, školjkaši iz podporodice Pycnodonteinae pronađeni su u Hrvatskoj na više lokaliteta tijekom izradbe Osnovne geološke karte. Poput drugih kamenica, piknodonteine su jako varijabilnoga oblika i postoje sumnje vezane za njihovu taksonomsku odredbu. Autori se ovdje priklanjaju jednom od ranije objavljenih mišljenja (Freneix, 1975) i primjerke neopiknodonti iz HPM-a pribrajaju jedinstvenoj vrsti Neopycnodonte navicularis (Brocchi, 1814), koja se smatra neposrednim pretkom recentne vrste N. cochlear (Poli, 1795).

Ključne riječi

Pycnodonteinae, Gryphaeidae, Hrvatski prirodoslovni muzej, taksonomija, paleobiogeografija, paleookoliš

PDF datoteka