Objavljeni brojevi Broj izdanja: Natura Croatica, Vol. 33 No.2

Rediscovery of the blind mole rat in Croatia with revision of the phylogenetic analysis of the Nannospalax monticola complex in Europe

Autori: Martina Podnar, Jadranka Mauch Lenardić, Dejan Kulijer, Vinko Ljubas, Daniela Hamidović, Nikola Tvrtković

Autori i afilijacije

  • Martina Podnar Croatian Natural History Museum, Demetrova 1, 10000 Zagreb, Croatia
  • Jadranka Mauch Lenardić Kraljevac 11a, HR-10000 Zagreb, Croatia
  • Dejan Kulijer National Museum of Bosnia and Herzegovina, Zmaja od Bosne 3, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
  • Vinko Ljubas Bana Jelačića 25, BiH-80240 Tomislavgrad, Bosnia and Herzegovina
  • Daniela Hamidović Ministry of Environment and Green Transition, Radnička cesta 80, HR-10000 Zagreb, Croatia
  • Nikola Tvrtković Croatian Biospeleological Society, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia

Nakon što se pretpostavljalo da je izumro u Hrvatskoj, sljepaš je ponovno pronađen u Vučedolu. Filogenetičkom analizom pomoću mitohondrijskih markera (citokrom b i 16S rRNA) provedena je klasifikacija populacije. Rezultati su potvrdili jasnu odijeljenost između dviju grupa, one vrste Nannospalax leucodon i zapadne grupe N. monticola. Unutar N. monticola grupe identificirano je šest genetičkih linija koje su se razdvojile vjerojatno tijekom razdoblja srednjeg i gornjeg pleistocena. Uzorak iz Vučedola pripada liniji poznatoj iz Fruške Gore, odakle je opisan citotip “montanosyrmiensis”. Ta podgrupa mogla bi predstavljati novu vrstu, na što ukazuju K2P genetske udaljenosti (4,3% do 5,7 %) prema liniji iz Panonske nizine nađenoj na obje obale Dunava. Na dva panonska nalazišta utvrđen je sekundarni kontakt između populacija obje linije. Jedno od njih je Kelebia – Subotička peščara gdje je identificirana i jedinstvena Kelebia linija. Populacije “montanoserbicus” citotipa razdvojene su u dvije različite genetske linije, montanoserbicus A i montanoserbicus B, a razlike u K2P genetskim udaljenostima od 4,6% do 5,3% ukazuju na potencijalni status montanoserbicus A linije kao zasebne vrste. U filogenetskoj mreži konstruiranoj metodom statističke parsimonije, montanoserbicus B pokazuje usku srodnost s linijom iz Panonske nizine i jednim uzorkom iz Bosne i Hercegovine, a njihove međusobne K2P genetske udaljenosti od 1,9% do 3,2% sugeriraju da svi ovi uzorci pripadaju istoj vrsti, N. monticola. Značajne genetske razlike između populacija iz Bosne i Hercegovine potcrtavaju potrebu za budućim istraživanjem lokalne varijabilnosti i taksonomskog statusa sljepaša. Neophodna je detaljna analiza s dodatnim markerima na više lokaliteta prije konačne odluke o evolucijskom statusu i taksonomskoj reviziji. Za sada je Nannospalax monticola (Nehring, 1898) jedino validno ime u N. monticola grupi.

Sažetak

Nakon što se pretpostavljalo da je izumro u Hrvatskoj, sljepaš je ponovno pronađen u Vučedolu. Filogenetičkom analizom pomoću mitohondrijskih markera (citokrom b i 16S rRNA) provedena je klasifikacija populacije. Rezultati su potvrdili jasnu odijeljenost između dviju grupa, one vrste Nannospalax leucodon i zapadne grupe N. monticola. Unutar N. monticola grupe identificirano je šest genetičkih linija koje su se razdvojile vjerojatno tijekom razdoblja srednjeg i gornjeg pleistocena. Uzorak iz Vučedola pripada liniji poznatoj iz Fruške Gore, odakle je opisan citotip “montanosyrmiensis”. Ta podgrupa mogla bi predstavljati novu vrstu, na što ukazuju K2P genetske udaljenosti (4,3% do 5,7 %) prema liniji iz Panonske nizine nađenoj na obje obale Dunava. Na dva panonska nalazišta utvrđen je sekundarni kontakt između populacija obje linije. Jedno od njih je Kelebia – Subotička peščara gdje je identificirana i jedinstvena Kelebia linija. Populacije “montanoserbicus” citotipa razdvojene su u dvije različite genetske linije, montanoserbicus A i montanoserbicus B, a razlike u K2P genetskim udaljenostima od 4,6% do 5,3% ukazuju na potencijalni status montanoserbicus A linije kao zasebne vrste. U filogenetskoj mreži konstruiranoj metodom statističke parsimonije, montanoserbicus B pokazuje usku srodnost s linijom iz Panonske nizine i jednim uzorkom iz Bosne i Hercegovine, a njihove međusobne K2P genetske udaljenosti od 1,9% do 3,2% sugeriraju da svi ovi uzorci pripadaju istoj vrsti, N. monticola. Značajne genetske razlike između populacija iz Bosne i Hercegovine potcrtavaju potrebu za budućim istraživanjem lokalne varijabilnosti i taksonomskog statusa sljepaša. Neophodna je detaljna analiza s dodatnim markerima na više lokaliteta prije konačne odluke o evolucijskom statusu i taksonomskoj reviziji. Za sada je Nannospalax monticola (Nehring, 1898) jedino validno ime u N. monticola grupi.

Ključne riječi

Spalacinae, molekularna filogenija, razgraničavanje vrsta, panonsko područje, Dinaridi i Balkanske planine