Ecology versus toponymy: ecological reassessment of a historically misnamed locality (Sunđer, Velebit Mountain)
Autori: Andreja Brigić, Vedran Šegota, Fran Rebrina, Antun Alegro, Andrej Stroj, Anja Rimac, Marija Bučar
Autori i afilijacije
Cretovi su jedinstveni ekosustavi koji se značajno razlikuju od ostalih močvara u smislu reljefnih oblika, hidromorfologije, kemije vode, dostupnosti hranjivih tvari te raznolikosti organizama i životnih oblika koje podržavaju. Globalno su važni za bioraznolikost, sekvestraciju ugljika i očuvanje dugoročnih paleoekoloških zapisa uslijed sporog nakupljanja organske tvari. U Hrvatskoj se četiri najjužnija creta (Sunđerac, Ljubica, Rakita i Vodice kod Petrašice) nalaze na području Velebita. Međutim, desetljećima je znanstvena literatura sugerirala prisutnost dodatnog creta poznatog kao „Sunđer“. Ime je izazivalo nedoumice jer je impliciralo postojanje zasebnog lokaliteta, različitog od Sunđerca. Pogrešna tumačenja vjerojatno su proizašla iz Pevalekovog izvješća iz 1925., u kojem je Sunđerac pogrešno nazvao „Sunđerom“ i pokušao netočno kartirati njegovu lokaciju. Otkriće stalne lokve Solila, u blizini lokaliteta „Sunđer“, ponovno je otvorilo raspravu i dovelo do daljnjih ekoloških istraživanja. Istražili smo mahovine, vaskularne biljke i trčke, pouzdane indikatore kvalitete staništa cretova, kako bismo ispitali jesu li Solila taj dugo pogrešno identificirani cret “Sunđer”. Niti u jednoj od indikatorskih skupina nisu zabilježene vrste karakteristične za cretne ekosustave. Jedina vrsta vaskularnih biljaka povezana s cretnom vegetacijom bila je Carex echinata, koja se također javlja u kiselim travnjacima i smrekovim cretnim šumama. Ipak, na ovom relativno malom području pronašli smo iznenađujuće veliku raznolikost biljaka i trčaka, uključujući riparijske vrste, koje ne bi bile prisutne na ovom području bez stalnog vodenog tijela. Stalne lokve, poput Solila, stoga mogu značajno doprinijeti lokalnoj bioraznolikosti u krškom krajoliku.
Sažetak
Cretovi su jedinstveni ekosustavi koji se značajno razlikuju od ostalih močvara u smislu reljefnih oblika, hidromorfologije, kemije vode, dostupnosti hranjivih tvari te raznolikosti organizama i životnih oblika koje podržavaju. Globalno su važni za bioraznolikost, sekvestraciju ugljika i očuvanje dugoročnih paleoekoloških zapisa uslijed sporog nakupljanja organske tvari. U Hrvatskoj se četiri najjužnija creta (Sunđerac, Ljubica, Rakita i Vodice kod Petrašice) nalaze na području Velebita. Međutim, desetljećima je znanstvena literatura sugerirala prisutnost dodatnog creta poznatog kao „Sunđer“. Ime je izazivalo nedoumice jer je impliciralo postojanje zasebnog lokaliteta, različitog od Sunđerca. Pogrešna tumačenja vjerojatno su proizašla iz Pevalekovog izvješća iz 1925., u kojem je Sunđerac pogrešno nazvao „Sunđerom“ i pokušao netočno kartirati njegovu lokaciju. Otkriće stalne lokve Solila, u blizini lokaliteta „Sunđer“, ponovno je otvorilo raspravu i dovelo do daljnjih ekoloških istraživanja. Istražili smo mahovine, vaskularne biljke i trčke, pouzdane indikatore kvalitete staništa cretova, kako bismo ispitali jesu li Solila taj dugo pogrešno identificirani cret “Sunđer”. Niti u jednoj od indikatorskih skupina nisu zabilježene vrste karakteristične za cretne ekosustave. Jedina vrsta vaskularnih biljaka povezana s cretnom vegetacijom bila je Carex echinata, koja se također javlja u kiselim travnjacima i smrekovim cretnim šumama. Ipak, na ovom relativno malom području pronašli smo iznenađujuće veliku raznolikost biljaka i trčaka, uključujući riparijske vrste, koje ne bi bile prisutne na ovom području bez stalnog vodenog tijela. Stalne lokve, poput Solila, stoga mogu značajno doprinijeti lokalnoj bioraznolikosti u krškom krajoliku.
Ključne riječi
Sunđer, Sunđerac, prijelazni cret, stalna lokva