Epiphytic bryophytes of an urban forest: diversity, ecology, and host tree preference in Maksimir Forest Park, Zagreb
Autori: Paola Rumin, Anja Rimac
Autori i afilijacije
Epifitske mahovine istraživane su u Park šumi Maksimir tijekom zime 2023. i proljeća 2024. godine. Uzorkovanje je obuhvatilo pet vrsta drveća: hrast kitnjak, obični grab, europsku bukvu, bagrem i običnu smreku, pri čemu je za svaku vrstu odabrano po pet jedinki. Ukupno je zabilježeno 35 svojti mahovina, od čega 31 prava mahovina i 4 jetrenjarke. Najveća raznolikost mahovina zabilježena je na bukvi, dok je najniža raznolikost i pokrovnost epifita bila na bagremu i smreki. Najčešća i najzastupljenija vrsta bila je Hypnum cupressiforme, zatim Metzgeria furcata, Platygyrium repens, Frullania dilatata i Radula complanata. Tijekom istraživanja, pronađena je ciljna NATURA 2000 vrsta Dicranum viride na bukvi i hrastu. Prevladavajući životni oblik na svim vrstama drveća bio je “smooth mat”, koji osigurava veću fotosintetsku površinu te je pogodan za sjenovita šumska staništa, dok je najčešća životna strategija bila stres-tolerantna trajnica, što ukazuje na to da su istraživani okoliši uglavnom stabilni s manjim stresnim čimbenicima. ANOSIM test pokazao je da se sastavi mahovina na različitim vrstama drveća statistički značajno razlikuju, iako s određenim preklapanjem, pri čemu su se zajednice na bagremu najbolje odvojile, a vrsta Dicranoweisia cirrata bila je karakteristična za ovu vrstu drveća. DCA analiza, sa značajkama stabala (hrapavost kore, opseg stabla, pokrovnost mahovina – ukupna i dominantne vrste) i Ellenbergovim indikatorskim vrijednostima projiciranim kao vektori, nije otkrila jasnu razdvojenost vrsta drveća prema sastavu epifitskih mahovina, ali su određeni obrasci bili uočljivi. Bagrem i pojedini hrastovi siromašni vrstama činili su skupinu povezanu s hrapavijom korom i pleurokarpnim vrstama poput Hypnum cupressiforme i Platygyrium repens. S druge strane, bukva i grab odlikovali su se sličnim sastavom mahovina povezanim s glađom korom i višim ekološkim indikatorskim vrijednostima za svjetlo, dušik i reakciju supstrata, dok su mahovine na bukvi dodatno ukazivale na višu vlagu staništa, isto kao i one na mahovinskim vrstama bogatijim hrastovima.
Sažetak
Epifitske mahovine istraživane su u Park šumi Maksimir tijekom zime 2023. i proljeća 2024. godine. Uzorkovanje je obuhvatilo pet vrsta drveća: hrast kitnjak, obični grab, europsku bukvu, bagrem i običnu smreku, pri čemu je za svaku vrstu odabrano po pet jedinki. Ukupno je zabilježeno 35 svojti mahovina, od čega 31 prava mahovina i 4 jetrenjarke. Najveća raznolikost mahovina zabilježena je na bukvi, dok je najniža raznolikost i pokrovnost epifita bila na bagremu i smreki. Najčešća i najzastupljenija vrsta bila je Hypnum cupressiforme, zatim Metzgeria furcata, Platygyrium repens, Frullania dilatata i Radula complanata. Tijekom istraživanja, pronađena je ciljna NATURA 2000 vrsta Dicranum viride na bukvi i hrastu. Prevladavajući životni oblik na svim vrstama drveća bio je “smooth mat”, koji osigurava veću fotosintetsku površinu te je pogodan za sjenovita šumska staništa, dok je najčešća životna strategija bila stres-tolerantna trajnica, što ukazuje na to da su istraživani okoliši uglavnom stabilni s manjim stresnim čimbenicima. ANOSIM test pokazao je da se sastavi mahovina na različitim vrstama drveća statistički značajno razlikuju, iako s određenim preklapanjem, pri čemu su se zajednice na bagremu najbolje odvojile, a vrsta Dicranoweisia cirrata bila je karakteristična za ovu vrstu drveća. DCA analiza, sa značajkama stabala (hrapavost kore, opseg stabla, pokrovnost mahovina – ukupna i dominantne vrste) i Ellenbergovim indikatorskim vrijednostima projiciranim kao vektori, nije otkrila jasnu razdvojenost vrsta drveća prema sastavu epifitskih mahovina, ali su određeni obrasci bili uočljivi. Bagrem i pojedini hrastovi siromašni vrstama činili su skupinu povezanu s hrapavijom korom i pleurokarpnim vrstama poput Hypnum cupressiforme i Platygyrium repens. S druge strane, bukva i grab odlikovali su se sličnim sastavom mahovina povezanim s glađom korom i višim ekološkim indikatorskim vrijednostima za svjetlo, dušik i reakciju supstrata, dok su mahovine na bukvi dodatno ukazivale na višu vlagu staništa, isto kao i one na mahovinskim vrstama bogatijim hrastovima.
Ključne riječi
prave mahovine, stabla domaćini, životna forma, životna strategija, Ellenbergove indikatorske vrijednosti, opseg stabla, hrapavost kore