Geološko-paleontološki odjel

1986.

300.000 primjeraka

Dražen Japundžić, viši kustos

27 zbirki

Krapinski pleistocen (Zbirka krapinskog diluvija)

Studijska zbirka koja se sastoji od ostataka preko devet stotina kostiju i zubi neandertalaca, više tisuća ostataka pleistocenske faune i gotovo tisuću artefakata koje je krajem 19. st. i početkom 20. st. otkopao i istražio naš znameniti paleontolog Dragutin Gorjanović-Kramberger. Važnost Zbirke krapinskog diluvija je trostruka: prvo, ona je i dalje najveća svjetska zbirka neandertalskih kostiju s jednoga lokaliteta; drugo, gotovo svi ljudski fosilni dijelovi tijela su zastupljeni u zbirci; i treće, povijesni kontekst, u sklopu kojega su pronađeni ostaci sadržani u zbirci, bio je presudan u formiranju ranoga evolucijskog tumačenja porijekla modernog čovjeka. Zbirci je posvećeno više tisuća znanstvenih radova, kao i tisuće stranica popularne književnosti.

Zbirke amonita

Zbirke amonita se od slijedećih podzbirki: Fauna gornjeg i srednjeg trijasa Hrvatske, Cefalopodna fauna srenjeg trijasa Kunovac Vrela u Lici, Cefalopodna fauna srednjeg trijasa Gregurić brijega u Samoborskoj Gori, Cefalopodna fauna srednjeg trijasa Kuna Gore u Hrvatskom zagorju, Fauna donjeg trijasa Velebita, Like i Dalmacije, Donjotrijaski amoniti južne Hrvatske, Amoniti anizika Brotnja, Lika i Amoniti ladinika Pirovište-Krašić, Žumberak. Sadrže 1351 muzejskih predmeta koji su inventirani pod 338 inventarnih brojeva. Ovu zbirku čine uglavnom fosilni amoniti i u znatno manjem broju popratna fauna (školjkaši, nautilidi, puževi…) s različitih lokaliteta u Hrvatskoj. Svi uzorci su trijaske starosti (250-210 milijuna godina).

Negdašnji Geološko-paleontološki muzej nakon integracije triju bivših muzeja 1986. godine postaje jednim od odjela Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja.

Baštinici bogate, više od stoljetne, tradicije Geološko-paleontološkog odjela kroz svoj rad vode se temeljnim poslanjima muzejske struke. Djelatnici Odjela skrbe o 27 jedinstvenih geološko-paleontoloških zbirki s ukupnim brojem primjeraka koji se približava brojci od 300 000. Kontinuiranim terenskim istraživanjima prikuplja se veliki broj primjeraka kojima se nadopunjuju postojeće zbirke ili stvaraju nove.

Znanstvenom i muzejskom obradom pojedinih fosilnih skupina, iz isječaka nekadašnjeg života očuvanih u fosilnim zapisima, kustosi Odjela istražuju različite aspekte evolucijskih procesa i kao medijatori približavaju javnosti izumrli i pradavni život, kroz razne muzejske aktivnosti.

U Geološko-paleontološkom odjelu čuva se inherentno rijedak materijal, a svaka zbirka je jedinstvena i neponovljiva. U tom svjetlu posebno treba istaknuti dvije zbirke koje imaju status nulte kategorije spomeničke vrijednosti - Zbirka krapinskog pleistocena i Zbirka holotipova.

No, i brojni predmeti iz drugih zbirki oduševljavaju svojom znanstvenom vrijednošću ili pak vizualnom atraktivnošću, a dio su bogatog muzejskog geološko-paleontološkog fundusa. Primjerice, ostaci mamuta iz Slavonije, trag dinosaura iz Istre, fosilni gušter iz Dalmacije, amoniti Dalmatinske zagore, fosilno bilje iz cijele Hrvatske, kukci iz Hrvatskoga zagorja, „Zagrebački kit“, Brusinine zbirke prikupljane diljem Hrvatske, zbirke fosilnih riba Tethysa i Paratethysa, i tako unedogled… Svaki ovaj pojedini segment naših zbirki može ispričati nevjerojatne priče.

Zbog bogatstva i znanstvenog značaja cjelokupnog fundusa kustosi Odjela surađuju s brojnim istraživačkim institucijama i muzejima diljem svijeta (Sveučilište Alberta, Sveučilište Kansas, Prirodoslovni muzej u Beču, itd.). Održava se i stoljetna tradicija suradnje sa Sveučilištem u Zagrebu (Prirodoslovno-matematički fakultet, Rudarsko-geološko-naftni fakultet) i drugim institucijama (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara i Hrvatski geološki institut) te srodnim muzejima u Hrvatskoj.

Osim vrijednog fundusa, u Odjelu se čuvaju i bogata popratna muzejska dokumentacija, kao i arhivska građa koje svjedoče o historijatu samog Odjela, te su kuriozitet i muzealija per se. Tako se može pratiti razvoj geološkog promišljanja zajedno s materijalnim temeljima znanstvenih postavki (kao npr. Pilarova znanstvena obrada malakološkog materijala iz Glinskog Pokuplja iz 1873. godine; Gorjanovićevo tumačenje porijekla modernog čovjeka iz 1904. godine). Dio muzejske dokumentacije i arhivske građe, čuva se u biblioteci Geološko-paleontološkog odjela koja sadrži i pozamašni broj starih, vrijednih i raritetnih izdanja stručnih knjiga, a osim tih vrijednosti odiše tragom jednog davnog vremena i čuva uspomene na naše prethodnike. Upravo u toj sobi radio je i stvarao naš veliki znanstvenik i muzealac Dragutin Gorjanović- Kramberger.

Građa Geološko-paleontološkog Odjela prezentira se prvenstveno putem tematskih muzejskih ekspozicija, kao i dobro posjećenim radionicama te prigodnim predavanjima i interaktivnim elektroničkim izdanjima.

Najveći muzejski eksponat Odjela je Kamenospisna karta Hrvatske i Geološki stup koji su trajno ugrađeni u atriju muzeja, te čine svojevrsni temelj, polazišnu točku i simbolički uvod u svijet prirodoslovlja Muzeja.

Na kraju, da bi sav ovaj dragocjeni materijal, esencijalni dio hrvatske prirodne i kulturne baštine, ostao dostupan sljedećim generacijama i novim znanstvenim spoznajama nužno ga je adekvatno štititi i čuvati za buduće naraštaje.

Neposredno nakon što je Hrvatski sabor davne 1836. godine donio odluku o osnutku Narodnoga muzeja, Mijat Sabljar, umirovljeni bojnik i kasnije svestrani muzealac, poklonio je Muzeju bogatu zbirku ruda i školjkaša, koja predstavlja svojevrsni temelj današnjeg obimnog i raznovrsnog geološko-paleontološkog fundusa Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja.

 

Slijedeći primjer Mijata Sabljara, koji je još u ono vrijeme predložio stvaranje prirodoslovnih zbirki u čitavoj Hrvatskoj i Slavoniji, zbog čega ga smatraju »začetnikom muzeološkog promišljanja u nas« i njegovi brojni suvremenici različitih profila prikupljali su fosile i stijene iz okolice Zagreba, Slavonije, Srijema te drugih nalazišta. Često su prikupljeni uzorci zbog političkih i inih razloga završavali u poznatim muzejima, primjerice u Beču i Budimpešti. Međutim, kako se u to vrijeme upravo rasplamsavao Ilirski preporod u kojem je značajno mjesto imalo hrvatsko rodoljublje, u ime toga, a potaknuto i novčanim otkupom, ipak je značajan dio prikupljenog materijala ostajao u tadašnjem Muzeju čime su se proširivale i obogaćivale i geološko-paleontološke zbirke. Čak su u pojedinim mjestima bili imenovani „muzejski povjerenici“ koji su dobrovoljno i uz veliko zalaganje prionuli prikupljanju i otkupu fosila, kao i drugih prirodnina za Muzej.

 

Nezaobilazno ime, vezano uz same početke kako cjelokupnog muzejskog djelovanja tako i uz važan doprinos u prikupljanju i određivanju fosila, ruda i stijena, ime je ilirca Ljudevita Farkaša Vukotinovića. Geološki segment prirodoslovnog Vukotinovićeva rada nastavlja Spiridion Brusina, koji 1868. godine dolazi na mjesto prvog „pristava“, odnosno kustosa za prirodoslovne zbirke, koji je preselio prirodoslovne zbirke iz Narodnog doma u Opatičkoj 18 u „zemaljsku zgradu, njekadanje staro kazalište“, u Demetrovoj 1.

 

Ime Spiridiona Brusine osobito je vezano uz značajnu paleomalakološku zbirku koja sadrži više od 15 000 primjeraka većinom brakičnih i slatkovodnih školjkaša i puževa neogenske starosti s različitih lokaliteta. Brusina je ovu obimnu i značajnu zbirku prikupljao i obrađivao gotovo četiri desetljeća, a rezultat tog rada su, ne samo muzejski obrađene zbirke, već i nadaleko u paleontološkim krugovima poznate monografije: Fossile Binen-Molusken aus Dalmatien, Kroatien und Slavonien nebst einem Anhange; Gragja za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uz neke vrste iz Bosne, Hercegovine i Srbiji te Iconographia Molluscorum fosillum in tellure tertiaria Hungariae, Croatiae, Slavoniae, Dalmatiae, Bosniae, Herzegovinae, Serbiae et Bulgariae inventorum.

 

Brusininim zalaganjem na mjesto kustosa geološko-mineraloške zbirke 1970. godine dolazi Gjuro Pilar, prvi školovani geolog, čovjek europske naobrazbe i kulture. Vrativši se sa studija u Bruxellesu, Pilar je za potrebe geoloških znanstvenih istraživanja i sveučilišne nastave pribavio potrebnu literaturu, pomagala i instrumentarij, te znanstveno obradio temeljni geološki fundus današnjega Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Osim toga, pribavio je dragocjene komparativne zbirke fosila iz inozemstva te je načinio prvi stalni muzejski geološki postav. Također, prvi je znanstveno obradio jednu geološku muzejsku zbirku, objavljenu 1873. godine u radu Trećegorje i podloga mu u Glinskom pokuplju.

 

Zbirka fosilne flore sarmatskih naslaga okolice Zagreba, koju je također prikupio i proučavao Gjuro Pilar svjedoči nam da predmetom zanimanja i istraživanja tadašnjih prirodoslovaca i muzealaca nisu bili samo ostaci faune već i bogate i raznovrsne flore. Rezultati istraživanja te fosilne flore izneseni su u opsežnoj monografija Flora fossilis Susedana iz 1883. godine.

 

Godine 1880., nakon školovanja u Zürichu, Beči i Tübingenu, pristav za geologiju i paleontologiju Narodnog muzeja postaje i Dragutin Gorjanović-Kramberger. Ugled svjetski poznatog geologa, paleontologa i paleoantropologa stekao je već krajem devetnaestog stoljeća, kada je otkrio te europskoj i svjetskoj znanstvenoj javnosti obznanio senzacionalni nalaz krapinskih neandertalaca. Iako je Gorjanović-Kramberger najpoznatiji po otkriću krapinskih neandertalaca, ne smijemo zanemariti ni druge segmente geološko-paleontološke građe koje je on prikupljao i obrađivao tijekom svog dugogodišnjeg predanog radu u Muzeju, primjerice mekušce neogenskih naslaga sjeverne Hrvatske, pleistocenske sisavce, kredne i miocenske ribe te uzorke stijena što reprezentiraju stratigrafiju Hrvatske.

Svakako treba spomenuti da su Brusina i Gorjanović-Kramberger postavili najveći broj tipova vrsta (holotipova) koji se čuvaju u zasebnoj, iznimno značajnoj i vrijednoj Zbirci holotipova.

 

Nakon smrti Gjure Pilara, 1893. godine, tadašnji Mineralogičko-geologički odjel Narodnoga muzeja podijeljen je na Geološko-paleontološki i Minerološko-petrografski odjel, a znanstveni i stručni rad na području geologije i paleontologije predvodio je Dragutin Gorjanović-Kramberger. Tek 1903. godine, zbog povećanja fundusa, kao kustos počinje raditi Ferdo Koch, a nekoliko godina nakon Kocha i još dvojica kustosa: Marijan Salopek i Josip Poljak. Tako Muzej, ali i s njime povezana katedra geologije na Sveučilištu, postaju temeljima buduće hrvatske geološke službe.


Marijan Salopek, tijekom svog višegodišnjeg muzejskog rada istraživao je trijaske i jurske naslage različitih lokaliteta i pri tome pronašao, obradio i determinirao brojnu faunu, posebice cefalopodnu, te oformio vrijedne zbirke amonita.

 

Josip Poljak je svojim pedesetogodišnjim radom obilježio tadašnji Muzej, a istovremeno zadužio današnji Muzej. Osim što je obogatio fundus, njegov doprinos u muzeološkom smislu bio je neizmjerno velik. Veliki dio Inventarne knjige geološko-paleontološke građe ispisan je upravo njegovim kaligrafskim rukopisom, a kao dokument vremena važno je spomenuti i brojne staklene ploče na kojima su zabilježeni važni stručni i historijski podaci. Poljak je u svakom pogledu obogatio muzejski rad pa su njegovim zalaganjem uposleni novi stručnjaci: Ivan Crnolatac, Milan Herak i nešto kasnije Ante Milan.


Ne smijemo zanemariti ni kustose novijeg razdoblja jer je i njihov doprinos u obogaćivanju, skrbljenju te stručnom i znanstvenom radu na geološko-paleontološkom fundusu bio iznimno važan. No, kako su rezultati njihova rada još uvijek prisutni i čine dio današnjice muzejskog djelovanja, nećemo ih ovom prigodom poimence spominjati.

 

Velike promjene u Muzeju zbile su se šezdesetih godina kada su opći napredak grada Zagreba i same geologije kao znanosti, kao i zahtjevi posjetitelja, iziskivali modernizaciju muzejskog postava. Tada su odvojene studijske zbirke i fundus za stalni postav. Na novom postavu radili su svi kustosi tadašnjeg Geološko-paleontološkog muzeja (Ivan Crnolatac, Ante Milan, Melita Pavlovsky i Krešimir Sakač). Nova organizacija muzeja omogućila je povoljniji rad kako domaćih tako i stranih znanstvenika, pa su sve učestalije bile posjete i boravci inozemnih stručnjaka u Muzeju. Također se pojačava suradnja sa školama i fakultetima, te prirodoslovnim i zavičajnim muzejima drugih mjesta u Hrvatskoj.

 

Važna godina u historijatu našeg Odjela svakako je 1986., kada se Geološko-paleontološki muzej spaja zajedno sa Zoološkim i Mineraloško-petrografskim u jedinstveni Hrvatski prirodoslovni muzej.

Djelatnici Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja:

Dražen Japundžić, dipl. ing., voditelj Geološko-paleontološkog odjela
viši kustos
Voditelj Osteološke zbirke sisavaca i gmazova, Stratigrafskih zbirki te Zbirke oligocena sjeverne Hrvatske
drazen.japundzic@hpm.hr

Kontakt telefon: 01  4851700



dr.sc. Marija Bošnjak, dipl. ing.
kustosica
Voditeljica Zbirke marinskog miocena I, Zbirke marinskog miocena II, Zbirke faune talijanskog tercijara (miocen), Zbirki miocenskih i pliocenskih slatkovodnih mekušaca te Zbirke Valenciennesia
marija.bosnjak@hpm.hr

Tamara Đerek, dipl. ing.
viša kustosica
Voditeljica Zbirke tercijarne flore Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zbirke eocenske flore Promine, Zbirke karbonske fosilne flore, Zbirke Nymphaeacae tercijarnih naslaga Dalmacije te Zbirke paleozojske flore: Brušane, Ričice, Sv. Rok
tamara.derek@hpm.hr

Sanja Japundžić, dipl. ing.
muzejska savjetnica
Voditeljica Zbirke fosilnih riba, Paleozojskih zbirki beskralješnjaka te Komparativne zbirke ČSSR-Engleska (silur-devon)
sanja.japundzic@hpm.hr

Katarina Krizmanić, dipl. ing.
viša kustosica
Voditeljica Zbirke holotipova, Mezozojskih zbirki beskralješnjaka, Zbirke kukaca sarmatskih naslaga Radoboja, Miocenskih zbirki ježinaca te Zbirke foraminifera Jadranskog mora
katarina.krizmanic@hpm.hr

mr. sc. Nediljka Prlj Šimić
viša kustosica
Voditeljica Eocenskih zbirki, Zbirki amonita te Zbirke tercijarne faune pariške kotline (eocen)
nedaprlj@hpm.hr

dr. sc. Davorka Radovčić
kustosica
Voditeljica Antropološke zbirke, Zbirke krapinskog pleistocena te Zbirke odljevaka fosilnih i recentnih pongida i hominida
davorka.radovcic@hpm.hr

dr. sc. Davor Vrsaljko
Zadužen za Zbirke miocenskih i pliocenskih slatkovodnih mekušaca te Zbirku Valenciennesia
davor.vrsaljko@hpm.hr

Nives Borčić
viša muzejska tehničarka
nives.borcic@hpm.hr