Prirodoslovni vremeplov

Prikupila i uredila: Renata Brezinščak
Znate li i Vi za neki zanimljiv datum iz povijesti
prirodoslovlja, javite na: renata.brezinscak@hpm.hr
17. 5. 1926. - umro akademik Mijo Kišpatić, hrvatski mineralog i muzealac, znanstvenik i istraživač, popularizator znanosti

Kao muzealac, a od 1984. i ravnatelj Mineraloško-petrografskog odjela Narodnog muzeja (danas odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja), te od 1896. i profesor mineralogije i petrografije pri Katedri za mineralogiju i petrografiju (danas Mineraloško-petrografskoga zavoda PMF-a), intenzivno je radio na prikupljanju muzejske građe, osobito izložbenih primjeraka minerala i stijena. U razdoblju od 1901. do 1911. otkupom je pribavio više stotina izuzetno lijepih i vrijednih uzoraka minerala iz najpoznatijih svjetskih nalazišta, među kojima se ističu brojni tipski lokaliteti. Uz rad na muzejskim zbirkama, Kišpatić je puno doprinjeo razvoju petrologije razvivši je do europskoga nivoa, pa čak i više. Prvi u svijetu pokušao je iz kvantitativne kemijske analize izračunati normativni sastav stijene (disertacija o genezi poluopala u augitskom andezitu kod Gleichenberga). Tek dva desetljeća kasnije, takva klasifikacija stijena uvedena je u svjetsku petrografsku sistematiku.
U istraživanje i znanstveni rad uveo je najsuvremenije optičke metode, nabavio i adaptirao najbolje instrumente, što mu je uz izvrsna terenska opažanja omogućilo vrhunska znanstvena dostignuća. Istraživao je magmatske i metamorfne stijene, no velike znanstvene rezultate postigao je i u drugim prirodoslovnim disciplinama. Bio je jedan od najznačajnijih popularizatora znanosti svog vremena.
Tijekom svog muzeološkog i znanstvenog djelovanja Kišpatić je objavio više od 180 znanstvenih i popularnih djela. Napisao je nekoliko knjiga, a najpoznatije su Slike iz rudstva, Slike iz geologije, Kukci, Ribe, Prirodopisne i kulturne crtice, Iz bilinskoga svieta itd. Kao sveučilišni profesor, napisao je i udžbenik iz mineralogije i seizmografije. Autor je i prvoga hrvatskoga udžbenika iz pedologije Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i gospodarstvo (1877), te više knjiga i udžbenika iz geologije, zoologije i botanike. Suautor je knjige Novovjeki izumi u znanosti, obrtu i umjetnosti, 1–2. U Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (JAZU) primljen je 1887. godine